Historijska čitanka / Spomenik koji krasi centar Sarajeva: Ko je bio Đuro Đaković

25. 05. 2018. u 21:25:00 F. Z.

Shares:342

Trg Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine koji se nalazi ispred zgrade u kojoj je smještena Vlada Kantona Sarajevo obnovljen je i građani Sarajeva opet će imati priliku da naprave kratak predah i odmore se u lijepom ozračju.

U parku društvo će im praviti bista jednog od najistaknutijih boraca radničke klase u Jugoslaviji. Riječ je o Đuri Đakoviću, čija se bista nalazi u parku koji je nekada nosio njegovo ime. Pored biste nalazi se i spomen ploča s imenom Đure Đakovića. Starije Sarajlije i sada će vam reći: "Naći ćemo se u parku Đure Đakovića".

"Preko puta Ajfelovog mosta i ušća Koševskog potoka u Miljacku 1973. podignut je, malen i skučen, kameni park, čije su stazice vodile prema neobičnom, grubo tesanom obelisku, živoj formi nalik pupoljku, iz kojeg se rađala muška glava s brkovima. Taj park jedno je od rijetkih mjesta koja će ostati ista kakva su bila tada, neće se mijenjati sljedećih četrdeset godina, nego ga eno i danas, tog kamenog parka u kojem se ljudi ne zaustavljaju, ne sjedaju na kamene klupe, jer je na njima prevruće ili prehladno, i nigdje hlada, jer u parku nema nijednog drveta, pa umjesto da se odmore i ohanu, još i požure, da što prije umaknu s toga neobičnog i negostoljubivog mjesta.

Park nazvan je po Đuri Đakoviću, a kameni pupoljak spomenik je Đuri Đakoviću, organizacionom sekretaru Komunističke partije Jugoslavije, ubijenom 1929, u vrijeme Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra. Đuro je bio metalski radnik, rodom od Slavonskog Broda, živio je u Sarajevu, i sudjelovao u prvim velikim radničkim štrajkovima u Bosni. Početkom rata, 1914. javno se pobunio protiv austrijske objave rata Srbiji, i kao veleizdajnik osuđen je na smrt.

Pomilovan je, a dvije godine nakon rata postao je jedan od osnivača Komunističke partije Jugoslavije u Bosni i Hercegovini. Sin mu se Stjepan rodio u Sarajevu 1912, bio je komunist i partizan, ustaše su ga ubili 1942. Đurinim imenom nazvan je jedan bataljon 129. internacionalne brigade Španjolske republikanske armije, po njemu je 1942. u Belgiji nazvana vojna jedinica pokreta otpora koju su sačinjavali jugoslavenski doseljenici, uglavnom rudari, podrijetlom iz dalmatinske krajine i okolice Imotskog", napisao je u kolumni za Radiosarajevo.ba Miljenko Jergović.

Spomenik Đuri Đakoviću u Sarajevu napravio je Ljubomir Denković, vajar i profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, a kameni park nazvan po Đuri Đakoviću s njegovim spomenikom otvoren je 1973. godine u prijestolnici Bosne i Hercegovine. Historičar umjetnosti i muzejski savjetnik Miloš Arsić skulpture Ljubomira Denkovića naziva skulpturama prirodnog vitalizma. Pod tim podrazumjeva da umjetnik oblikuje bezličnu masu, ne u objekat specijalne svrhe, nego kao objekat koji je deo univerzalnog, vječnog i skrivenog, objekat onoga što postoji oduvijek – arhetipskog. Bilo da su rađene u glini/terakoti ili kamenu, Arsić za Denkovićeve skulpture kaže da ne dave strukturu materijala, iako u vajarstvu konkretna forma itekako ima tendenciju da zarobi materijal.

Sarajlije se sjećaju da je današnji Bosanski Kulturni Centar nekada nosio naziv Radnički univerzitet Đuro Đaković, a aktivnosti ove institucije bile su slične kao i danas. Tvornica vagona u Slavonskom Brodu 1947. godine ponijela je ime po Đuri Đakoviću, koji je nekada bio njen radnik. Spomen obilježja Đuri Đakoviću možemo vidjeti i u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, a nekada je imao i svoje ulice u prijestolnicama Bosne i Hercegovine i Srbije. Ulica Alipašina prije se zvala Đure Đakovića i bila je ulica s najviše kina u Sarajevu.

Ko je bio Đuro Đaković?

Đuro Đaković je bio metalski radnik i revolucionar, organizacioni sekretar Centralnog komiteta KP Jugoslavije, od aprila 1928. do aprila 1929. godine i jedan od najistaknutijih boraca radničke klase Jugoslavije. Rođen je 1886. godine u selu Brodski Varoš kod Slavonskog Broda. Sa 18 godina u potrazi za poslom došao je u Sarajevo. Od polovine 1905. godine u Sarajevo je počeo aktivnije da djeluje i razvija se radnički pokret, a Đuro je već u novembru postao član tek osnovane sindikalne organizacije.

Sudjelovao je u više štrajkova radnika u Sarajevu, a 1912. godine dobio je sina Stjepana. Na jednom skupu u predgrađu Sarajeva početkom 1915. godine digao je glas protiv rata, zbog čega je uhapšen i izveden pred vojni sud, koji ga je kao veleizdajnika osudio na smrt. Prebačen je u nadležnost civilnog suda, koji ga je pomilovao i osudio na prinudni rad. Nakon rata počeo je revlucionarni rad Đure Đakovića. Krajem februara oranizovao je generalni štrajk obespravljene radničke klase kojem je prisustvovalo 30.000 radnika. Zalagao se da se da pravo glasa ženama i svim osobama koje su navršile 20 godina, a koje u Sarajevu žive duže od šest mjeseci.

Bio je učesnik Kongresa ujedinjena na kojem je stvorena Socijalistička radnička partija Jugoslavije, a zbog učešća u pripremi i održavanju proslave Prvog maja u Sarajevu bio je uhapšen i nekoliko mjeseci prove je u pritvoru. Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća počeo je s aktivnim političkim radom. Na parlamentarnim izborima izabran je za narodnog poslanika Ustavotvorne skupštine Kraljevine SHS. U junu 1921. godine otišao je u Moskvu i bio delegat na Trećem kongresu Kominterne, a nakon povratka u Jugoslaviju opet je uhapšen i osuđen na deset mjeseci zatvora zbog komunističkog i sindikalnog djelovanja.

Nije ga to pokolebalo, nastavio je s revolucionarnim radom, a nakon još nekoliko hapšenja 1923. godine protjeran je iz Sarajeva u rodno mjesto. U Moskvu opet odlazi 1927. godine na školovanje na Međunarodnoj lenjinskoj školi i tu je ostao do 1928. godine. Pod pseudonimom Bosnić vratio se u Jugoslaviju i radio na sređivanju partijskih organizacija. Nakon što je kralj Aleksandar u aprilu 1929. godine zaveo Šestojanuarsku diktaturu uhapšen je sa Nikolom Hećimovićem, sekretarom Crvene pomoći. Ubijen je 25. aprila 1929. godine na jugoslavensko-austrijskoj granici. U isceniranom pokušaju bijega vlasti su pokušali prikriti ubistvo. Naknadnom ekshumacijom utvrđeno je da je na žrtve pucano s malog rastojanja, čime je dokazano ubistvo.

NEMA KOMENTARA