Poruke / Žrtve UZP-a pitaju Prlića: Kakve smo mi imali uslove u tvojim logorima?

12. 04. 2019. u 07:46:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Nekadašnji politički lider tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) Jadranko Prlić zatražio je od Mehanizma za međunarodne tribunale da 25-godišnju kaznu zatvora za zločine počinjene nad Bošnjacima ne služi u Velikoj Britaniji, objavila je nedavno Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). 

Piše: Faruk Vele

Bili smo brojke 

Prlić je u pismu predsjedniku Mehanizma Carmelu Agiusu napisao da je zatvor na otoku Wight, u kojem bi trebao služiti kaznu, namijenjen prestupnicima osuđenim za nasilne ili seksualne zločine, gdje se njemu, naravno, ne ide. 

"Izvještaj o inspekciji ovog zatvora iz 2015. godine navodi da, iako su incidenti nasilja smanjeni, 18 posto pritvorenika se ne osjeća sigurnim, 36 posto njih je prijavilo nasilje od strane drugih pritvorenika, a 34 posto nasilje od strane stražara", navodi Prlić u pismu. 

Tvrdi da ovaj zatvor "ne predviđa mogućnost da zatvorenici koriste kompjuter", što će mu otežati rad na zahtjevu za preispitivanje presude kojom je pravosnažno proglašen krivim za učešće u "udruženom zločinačkom poduhvatu" (UZP) na čelu s prvim predsjednikom Hrvatske dr. Franom Tuđmanom, čiji cilj je bio stvaranje etnički čiste paradržavice koja bi se priključila Hrvatskoj. 

Onemogućavanje pristupa laptopu, navodi Prlić u pismu, spriječit će ga da piše knjige, kojih je, kako dodaje, objavio već 11!? 

Bili smo samo brojke: Potresna knjiga Amera Đulića u Sarajevu

Žrtve UZP-a i logora tzv. Herceg-Bosne u kojima su Prlić i njegovi saradnici bili gospodari života i smrti šokirane su uvjetovanjima koja pred međunarodnu pravdu postavlja čovjek koji je osuđen na 20-godišnju kaznu zatvora za neopisiva zlodjela zbog kojih su ubijene ili su patile na hiljade ljudi. 

"Nikako se ne smije udovoljavati onima koji su bili i odlučivali o životu i smrti nas 3.000 Stočana koji smo prošli kroz logore HZHB, a mi smo samo dio te tužne statistike na prostorima gdje je proveden UZP. To je naša portuka Mehanizmu", govori za Radiosarajevo.ba Amer Đulić, koji je kao maloljetni logoraš prošao golgotu čak četiri Prlićeva logora. 

Amer ima mnogo toga reći o tome kakvi su uslovi bili u hercegbosanskim mučilištima. 

"Žalosno je kad pročitamo da se bivši čelnik tzv. Herceg Bosne, koji je pravomoćno osuđen od strane Međunarodnog suda u Haagu, žali na uslove zatvorskog smještaja u Velikoj Britaniji, gdje bi trebao da nastavi izdržavanje kazne za zlodjela za koje je sud dokazao njegovu odgovornost.

Mi, kao Udruženje logoraša Stolac, smatramo da je ta kazna mala i nedovoljna u poređenju s onim šta su radile politika HZHB i vojska HVO pod njegovim zapovijedanjem. Poređenja radi s uslovima u kojima smo mi mjesecima boravili, njegov smještaj je idealan. Imat će svoj krevet, imat će tri obroka, imat će TV, posjete, telefon i najbitnije - život mu je zagarntovan", govori Đulić, autor šokantne knjige Bili smo brojke – 233  dana u logorima. 

Amer i ukupno 3.000 Stočana koji su prošli kroz logore HZHB dobro pamte Prlićev smještaj. 

"Imali smo beton, 1/2 kvadrata. Štaviše, samo sretni su imali  beton. Imali smo jedan obrok do polovine devetog mjeseca 1993., i to vrela voda i šnita hljeba na 16 dijelova. Imali smo samice, a u njima su bili 'odabrani'. Naravno, samo Bošnjaci. Jedini grijeh im je to bio. Nismo imali vode. Sanjali smo i vodu i hranu. Jeli smo hranu iz prljavih porcija. Imali smo vaške, jer higijene nije bilo. Nekad su nas tuširali vatrogasnim cisternama pod punim mlazovima, a nekada bi nas natjerali da se skinemo i nanesemo sapun, a onda bi namjerno kazali da im je nestalo vode pa bi nas ostavili u takvom stanju", prisjeća se naš sagovornik. 

Život žrtava Jadranka Prlića svakodnevno je visio o koncu. 

"Išli smo na radove na prve linije. Naši sapatnici su ginuli ili bili ranjavani. Ljudi su ubijani za komad hljeba ili po nečijem odabiru. Ako bi neko poginuo na linijama kazali bi da je ubijen 'od muslimanske strane'. Tvoj život je vrijedio jedan metak, a taj metak je bio 1KM! E, sad Vi povucite crtu gospodine Prlić i zaključite, ima li neke razlike između našeg položaja tada i Vašeg danas... Ovo je, naravno, samo mali dio podsjećanja na naše "uslove" u logorima", komentira Đulić, čija porodica je ponajviše patila. 

Na kraju Prlićevog pisma Mehanizmu stoji da bi mu se trebalo omogućiti da kaznu služi u BiH - s obzirom na skoro otvaranje Državnog zatvora. 

Slučaj "Radić

Ovo pismo Prlić je poslao bh. institucijama i ministru pravde Josipu Grubeši, od kojeg je zatražio da mu pomogne da se promijeni odluka o lokaciji gdje će služiti kaznu. 

Pismo Grubeši očito nije slučajno, jer je taj HDZ-ov ministar donio odluku o prebacivanju Marka Radića Make na izdržavanje kazne u Hrvatsku. Radić je pravosnažno suđen na Sudu BiH na 21 godinu zatvora za strašne zločine upravo u logorima. Nakon što je prebačen u Hrvatsku, kazna mu je umanjena na 12 godina zbog nepostojanja instituta UZP-a, te je pušten nepuna dva mjeseca nakon prebacivanja iz naše zemlje! Trebao je biiti na slobodi tek 2027. 

Prije toga, Hrvatska je samoinicijativno izrazila želju da primi Radića.  

Sve ovo je izazvalo bijes čak i glavnog tužitelja Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Sergea Brammertza. 

On je poslao pismo Grubeši u kojemu je iskazao nezadovoljstvo odlukom hrvatskog pravosuđa kojom je Marku Radiću osuđenom za ratne zločine na području Bosne i Hercegovine drastično smanjena kazna. 

Žrtve strahuju da bi taj scenarij mogao biti ponovljen. 

"Prlić na isti način, kao i Radić, želi da dođe do BiH, a onda bi po istom scenariju bio prebačen u Hrvatsku i vjerovatno ubrzo pušten. U to ne treba imati dileme imajući u vidu kako to funkcioniše kod nas i sa željama koje se zatvorenicima udovoljavalju nasljednici Prlića u institucijama BiH. Iz slučaja Marka Radića možete izvući pentu priče. Vjerujte, ovo isto bi se ponovilo sa Jadrankom Prlićem i drugima osuđenim za slična zlodjela. Osim toga, još nije desio slučaj da je Republika Hrvatska izručila nekog od ratnih zločinaca kojima je dala utočiste i slobodu", zaključio je Đulić.

KOMENTARI (1)