U BiH ti prijatelj ne može spasiti život jer mu zakon to brani, tako do daljnjeg

Ne tako rijetko čitamo naslove „Prijatelj mu darovao bubreg“, „Prijateljstvo na djelu“, „Prijateljstvo bez granica – darovao mu bubreg i dio jetre“. Ovaj posljednji zabilježen je prošli mjesec u Srbiji.

U BiH nije nijedan.

No nije stvar u tome da ljudi u našoj zemlji nemaju prijatelja, nekoga ko bi svojim bubregom ili dijelom jetre spasio osobu koju voli, a koja mu nije rod.

Stvar je u tome da zakon to ne dozvoljava. A sudeći prema odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva zdravstva FBiH, tako će biti do daljnjeg iako za to nema baš valjanog razloga.

Istovremeno, praksa u svijetu je potpuno drugačija.

„U svijetu i dalje postoji nesrazmjer između potrebe za organima i njihovom raspolaganju za presađivanje. Stoga se u mnogim zemljama razvija program žive rodbinske i nerodbinske transplantacije. U SAD je oko 45 posto takvih transplantacija. U BiH to je potencijal koji bi trebalo razviti, ali nema zakonske regulative“, istakla je za Radiosarajevo.ba Halima Resić, predsjednica Donorske mrežeBiH i Udruženja ljekara za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju BiH.

Resić je naglasila da postoji i unakrsna transplantacija bubrega koja se radi u sve većem broju evropskih zemalja. Kod nas ni za to nema zakona.

„Unakrsna transplantacija bubrega znači da, kada niko iz familije nije kompaktibilan s primateljem, a postoji druga takva familija sa istim problemom, tada postoji mogućnost doniranja bubrega osobi iz druge familije. Mnoge zemlje su na ovaj način povećale broj transplantacija sa živog donora“, kazala je Resić.

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliznih i transplantiranih bolesnika FBiH, prokomentarisao je da je bespotrebno raditi zabrane da prijatelj prijatelju može darovati bubreg.

Podsjetimo, zakon je to dozvolio osobama koje su u krvnoj vezi s pacijentom, do četvrtog koljena, i tazbini.

„U gotovo svim zemljama Europe dozvoljeno je darivanje bubrega pa i dijela jetre bez obzira na srodničku ili ne srodničku vezu. Važno je samo da je osoba, koja želi biti donor, zdrava! Drugih prepreka nema, pa čak ni krvna grupa, podudarnost tkiva nisu bitne“, naglasio je Žuljević.

Nažalost, BiH se ne ugleda na SAD, Evropu, svijet. U izradu zakona se, može se zaključiti, ne uključuju stručnjaci koji se bave transplantacijom.

Zašto prijatelj ne može biti donor i hoće li se to promijentiti, pitali smo Federalno ministarstvo zdravstva.

Odgovorili su da „mogućnost da prijatelj bude donor nije odbijena, jer u redovnoj proceduri donošenje izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji organa i tkiva nije ni bilo inicijative da se takva mogućnost razmatra“.

Postavlja se pitanje da li to znači da se u našoj zemlji zakon mijenja samo ako neko izvan nadležnog ministarstva to inicira.

BiH ima uslove, sredstva i zakone, ali transplantacije se rade slabo ili nikako

„Također želimo istaknuti da se, prema statističkim pokazateljima, globalno najveći udio organa za transplantacijsko liječenje dobija od kadaveričnih donora (umrlih osoba kod kojih je potvrđena moždana smrt), dok je 10 posto organa za presađivnje darovano od stane živih darivatelja.

Uzimanje organa ili tkiva od živog darivatelja u svrhu presađivanja provodi se
isključivo u svrhu liječenja primatelja i kada ne postoji odgovarajući organ ili tkivo
umrlog lica, te ne postoji drugi metod liječenja usporedive djelotvornosti“, odgovorili su iz Federalnog ministarstva zdravstva.

Koliko ovakvo opravdanje ministarstva „pije vodu“? Dovoljno je reći da u našoj zemlji oko 3.000 ljudi ide na dijalizu, da su u FBiH od početka godine bile tri transplantacije s mrtvih donora, što je još uspjeh, jer je za cijelu prošlu godinu bilo njih sedam, sve dok pred sam kraj godine prosjek nije popravio opet UKC Tuzla s još pet transplantacija.