Simbol u koji želimo vjerovati / Hvala Vam, Christina

11. 12. 2019. u 09:18:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Vi ste, Christina, simbol Evrope u koju smo mi Bosanci uvijek željeli vjerovati.

Piše: Faruk Vele 

Vraćajući simbolično Vašu Nobelovu nagradu za mir koju ste dobili kao članica UN-novih mirovnih snaga 1998. godine, jer niste htjeli da se Vaše časno ime nalazi na spisku laureata zajedno sa Peterom Handkeom, negatorom genocida u Srebrenici, prijateljem i simpatizerom najvećih ratnih zločinaca i njihovih simpatizera s područja bivše Jugoslavije, načinili ste gestu zbog koje mi i dalje želimo vjerovati u tu Evropu, čiji smo dio oduvijek bili, stoljećima doprinoseći njezinoj kulturi i ukupnom razvoju. 

To je ona Evropa za koju smo vjerovali da neće dozvoliti agresiju na našu napadnutu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Vi ste Evropa zbog koje su naše heroine Olga Sučić i Suada Dilberović tog 5. aprila 1992. izašle na mirne demonstracije građana Sarajeva da bi se suprotstavile zlu. 

Olga i Suada 

Evropa zbog koje je pokojna Olga kazala pred TV kamerama: 

"Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad." 

To nije Evropa Françoisa Mitterranda koji u jeku priprema za Olimpijske igre u Barceloni zažmirio pred očima užasa Sarajeva i ostavio naš grad u paklu 44-mjesečne opsade tokom koje je ubijeno 1601 dijete! Ili Evropa Emmanuela Macrona koji danas vjeruje da smo mi "tempirana bomba", samo zato jer neki još uvijek vjeruju da u vrijeme jačanja krajnje desnice mogu ostvariti svoje stoljetne ratne planove i nastaviti nekažnjeno da ubijaju našu djecu! 

Vi ne predstavljate Evropu lorda Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga koji su u nama vidjeli divlja balkanska plemena, a jedini izlaz u raspadu naše zemlje, kao što bi i danas mnogi u EU rado vidjeli takav scenarij. 

Da, Vi prezirete Evropu koja danas slavi Handkea, negatora najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Vi dijelite vrijednosti Bernarda Henrija Lévya koji je došao u opkoljeni grad i kazao da je Evropa umrla u Sarajevu. To je Evropa koja nije zatvarala svoje oči pred užasima agresije na BiH. To je Evropa pravdenika Alexandera Langera, evropskog parlamentaraca, novinara, pisca, mirovnog aktiviste, koji je oduzeo svoj život 3. jula 1995. godine, nekoliko dana pred početak završnice genocida u Srebrenici. Oduzeo je svoj život zbog nepravde prema našoj zemlji. 

"Oprostite mi, ali ne mogu više! Bosnu su ubili, odlazi i Alex", napisao je taj veliki čovjek. 

Vaša Evropa je omeđana granicama Britanca Grahama Bamforda, koji se aprila 1993. godine zapalio u znak protesta zbog ubijanja nedužnih civila u ratu u BiH.

Vaše Evropa je Evropa Luciana Pavarottija, Briana Enoa, Bona Vox-a i ostalih znanih i neznanih heroja koji nisu prešućivali najveću sramotu na planeti ranih '90-tih godina prošlog stoljeća.

Naše Majke 

Hvala Vam, doktorice, u ime svih žrtava Bosne i Hercegovine. Hvala Vam u ime u ime majke Hatidže Mehmedović, koja je umrla u tišini u čekajući pravdu za ubijene sinove, muža i desetine rođaka koje se, prema Peteru Handkeu, nije dogodilo! 

Hvala Vam u ime majke Hajre Ćatić koja još uvijek traži posrmtne ostatke svoga sina Nine, heroja koji se posljednji javio iz Srebrenice. 

"Da li iko na svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima", pitao je Ćatić i Evropu koja se tog ljeta 1995. godine mirno spremala na godišnje odmore. 

Posljednje javljanje Nine Ćatića iz Srebrenice: Pomozite, grad se pretvara u klaonicu

„ Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padne na ovaj grad. U bolnicu je trenutno dovezeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima?

Hvala Vam u ime Nure Alispahić, čiji je sin Azmir ubijen u kampanji genocida pred kamerom zloglasnih Škorpiona, zajedno s grupom Srebreničana. 

Dogodilo se to na Godinjskim Barama kod Trnova. To je onaj snimak genocida koji je prikazan na suđenju Handkeovom prijatelju, Slobodanu Miloševiću, 'balkanskom krvniku'. Nurin stariji sin ubijen je granatom agresorske vojske 25. maja, na Dan mladosti, zajedno sa još 70 građana Tuzle, u zločinu kojeg, također, osporavaju oni koji danas veličaju lažnog nobelovca Petera Handkea. 

"Pa zar si još, Nuro, živa", pita se godinama majka Nura. 

'A živa sam, hodam...', odgovara svojim sjenama. 

Hvala Vam u ime majke Ramize Ajšić koja je u naručju držala glavu svoga sina Muje, a koljač zavikao: "Pušćaj tu glavu... ". 

Da, to je taj genocid koji se, po Handkeu, nije dogodio. Genocid kojeg taj nečovjek ni danas neće priznati. 

Hvala Vam u ime Nedžada Avdića, hrabrog čovjeka koji je preživio strijeljanje Srebreničana u Petkovcima, i danas o tome svjedoči. U Srebrenici, nedaleko od Memorijalnog centra Potočari gdje samo slučajno nije njegov grob. 

Hvala Vam u ime Muniba Muminovića, oca Nedžada, Mensura, Mustafe i Redžepa, četvorice sinova koje su zločinci ubili. 

Dobri Munib se od žalosti i neizlječive boli ubio u džamiji. 

"A šta je otac, zar oca ne boli kao i majku", pitao je. 

Zar to nije bol pred kojom treba nijemo da šuti cijela civilizirana Evropa? 

Hvala Vam, na koncu, i u ime Teufike Šabanović, organizatorice sinoćnjih Stockholmu, Srebreničanke čiji otac je ubijen u onom genocidu koji se, po Handkeu, nikada nije dogodio.

Neka oprosti gospođa Evropa 

Da, hvala Vam u ime Fazile Efendić, u ime naše Munire, Hajre, Nure, Hasibe, Sabahete, Kade, Hajrije, Rufejde...i hiljada majki u čije svijetlo i dostojanstveno lice je htio da besramno pljune Nobelov komitet nagrađujući negatora genocida i onog koji je podržavao i slavio organizatore i provoditelje agresije protiv naše stare, tisućljetne domovine. 

Sigurni smo da bi se Alfred Nobel danas stidio Nobelovog komiteta i bio na istoj strani kao i Vi. Zapravo, bio bi ponosan na Vas. 

Medalja protesta kao poruka onima koji su Nobela dali Handkeu: Ne u moje ime!

Peter Handke, ime je za koje je većina vas već dosad čula. Ako ne ranije, zasigurno onda jeste od 10. oktobra 2019. godine, kada je ovom kontroverznom književniku, inače negatoru srebreničkog genocida i prijatelju Slobodana Miloševića, dodijeljena ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost. Ovakva odluka Švedske akademije nauka izazvala je prilično burne reakcije cjelolupne svjetske javnosti.

"Neka oprosti gospođa Europa", pisao je veliki Miroslav Krleža, te podvukao:

 "Evropa danas ne zna šta znade i pojma nema šta hoće. Evropa je danas rafinirano bezglava: s jedne strane pametna kao maska protiv otrovnih plinova, s druge slijepa kao staromodna lumbarda, a istodobno izazovna kao nekakav velegradski izlog, pun raznovrsnog i skupocijenog besmisla". 

Hvala Vam, Christina,  jer ste protekle noći kazali veliko 'NE' jednoj takvoj Evropi i moru licemjerja u koje više ne možemo i ne želimo vjerovati.

KOMENTARI (1)