Elvis J. Kurtović

Elvis J. Kurtović

Zovi čovika

06. 11. 2018. u 07:58:00

Shares:194

Ako je istina da će djeca u jednoj susjednoj državi uskoro u čitankama i lektiri imati i tekstove narodnjaka, zašto i mi ne bismo počeli kolumnu sa proučavanjem pjesme koja me nasmijala kada sam je prvi put čuo na jednoj svadbi.

Pjevačica je pjevala "ja sam ekskluziva... egomanijak". Pronašao sam je, poslušajte i vi, pa ćemo zajedno analizirati i možda biti od pomoći nekom školarcu kojeg će u budućnosti zapasti da "odgovara baš ovu pjesmu":

Moje sumnje da je tekst pjesme napisao obrazovani čovjek i roker pokazale su se opravdanim. Ispostavilo se da je u pitanju doktor-stomatolog, u mladosti gitarista rock banda, koji je inspirisan mukama svojih pacijenata napisao pjesmu "Aspirin".

Pjesma je nekako došla do Seke Aleksić i postala hit, pa je doktor nastavio s "dopunskim zdravstvenim uslugama" za one kojima je narodnjak lijek za dušu.

Kako sam pročitao da sarađuje s Marinom Tucaković, možda joj je pomogao i oko pjesme sa medicinskom tematikom iz moje stare kolumne "Vesele su moje depresije":

Elvis J. Kurtović: Vesele su moje depresije

Ja sam previše mračan pjesnik da bih bio uspješan lyrics writer za taj glazbeni izričaj i moji dosadašnji pokušaji su na tragu alternativnih death-metal i gothic narodnjaka, a prisjećam se stihova:

"Volio sam darkerku iz susjednog sela

Ja sam sluš'o Šabana, a ona Nick Cavea

Bojila je kosu sve u boju tamnu

Na njivu mi drogirana donosila hranu"

Analitički dio kolumne

Jedna ozbiljna naučna analiza tekstova današnjih svjetskih pop pjesama s top listi pokazala je značajne promjene koje su se desile u posljednjih 20-ak godina. Sve je manje tekstova u fazonu "ti i ja, nas dvoje" , a sve više "ja".

Ja ovo, ja ono... šta ja mislim, šta ja osjećam prema svom "ja"... Možda se i doktor ex-rocker zezao kad je u tekst pjesme stavio kako se pjevačica hvali da je egomanijak, ali vjerovatno publika misli da je u redu biti egomanijak čim je pjesma tako popularna?

Egoizam je nešto sasvim normalno danas. Samoljublje i samohvalisanje izgrađenim trotoarom ili 500 metara asfaltnog puta su danas, što bi Slavica Ćukteraš rekla, "tema kakve nema".

Premijer i ministri na svečanosti: U saobraćaj pušteno 500 metara puta

(Vezano za riječ ego: Moja generacija je učila latinski u školi pa smo pitali drugove "šta na latinskom znači ego tebi teram debeo?" Žrtva počne da prevodi dok se ostali smiju u sebi)

"Seksi tetovaža" i "tip-top kilaža" su postale teme od opšteg društvenog značaja, a na izborima za "ličnost godine" gdje je u "stara dobra vremena" među prvih deset bilo devet šupaka i jedan fini čovjek došlo je do promjene. Sada su svih 10 prvoplasiranih - šupci!

Ne vrijedi više izreka "ko se hvali - sam se kvari", a ja se sjetih jednog poznatog starog sarajevskog narkomana čija je majka žestoko napala  njegovog druga da "kvari njenog sina".

Naš "popularni sarajevski narkoman" uzeo je druga u zaštitu i rekao:

"Majko, pusti čovjeka na miru, on nije ništa kriv. Kad ćeš već jednom naučiti: Ja sam taj koji kvari ljude!"

"Kad ja kažem ja", pjevao je nekad Rambo Amadeus, a od novih generacija umjetnika koji ismijavaju egoizam i samohvalu istakao bih Vojka V.

Nekada sam na našem radiju vrtio pjesmu "Bile starke" od  grupe Dječaci, a Vojko je nedavno krenuo i u solo karijeru, na šta sam vas upozorio u kolumni koja se zvala Novi lik u sapunici - Dundo Elvis!

Elvis J. Kurtović: Novi lik u sapunici - Dundo Elvis!

U pjesmi koju danas analiziramo "Zovi čovika", Vojko V. se hvali od 0:14 do 0:18:

"7/8 metrika , 'vakav rap nema Evropa i Amerika"

I fakat nema!

Sjetio sam se odgovora Vlatka Stefanovskog na standardno pitanje '80-ih godina "šta mislite o Steve Vaiu, Joe Satrianiju?". Vlatko je rekao su svi ti gitaristi izvanredni, ali da zbog neparnih makedonskih ritmova i on ima "caka" koje bi mogao pokazati mnogim velikim gitaristima.

Ima i priča vezana za neparni ritam o tome kako je nastao čuveni jazz standard Take Five. Vrhunski američki jazz muzičari bili su krajem '50-ih na svjetskoj turneji koju je sponzorirala američka vlada. I na jednom trgu u Istanbulu poželjeli su da zasviraju sa tamošnjim uličnim sviračama.

Začuđeni kako su ih neparni ritmovi, koje su prvi put zasvirali u "pravoj" svirci , "izbacivali" i tjerali na greške, odlučili su kasnije da jednu svoju jazz temu snime u neparnom ritmu. I tako je nastala legendarna Dave Brubeck - Take Five.

Za naše mlađe čitatelje da objasnimo dio teksta koji se pojavljuje na 2:12:

"Biti hladni gad solucija je jedina

 Vojko nije plaka kad umrla je Bepina"

Bepina je lik iz stare TV serije "Naše malo misto". Njena smrt na TV ekranima izazvala je veliku žalost početkom '70-ih, a evo šta wikipedia kaže o tome:

"Nakon posljednje epizode, u kojoj Bepina na koncu umire, publika je bila u šoku. Zaredala su se pisma i molbe autorima, glumcima, televiziji. Smoje je u Splitu doživio i više neugodnosti te nekoliko manjih fizičkih napada zbog 'ubojstva' Bepine".

Zaključak i naslov

Uglavnom, pjesma "Zovi čovika" još mi se više sviđa od "Kako to".

Egoizam i samohvala, koji se kod narodnjaka sa početka kolumne samo malo miješaju sa kritikom egoizma i samohvale, kod Vojka V doživljavaju da se on cijelu pjesmu sprda s njima, ali kad se pohvali da je muzička podloga s "makedonskim ritmom" originalna - u pravu je!

U pjesmi spominje da je bio u Irskoj , gdje sve više mladih iz Hrvatske odlaze da žive i rade.

Mada nismo u EU i teže je otići, i kod nas sve više mladih, kvalifikovanih ljudi odlazi vani. Sve je teže kod nas pronaći majstore određenih zanimanja, a posebna zabrinutost vlada kada su u pitanju doktori.

Jer, ako nam svi doktori odu... ko će nam onda pisati tekstove za narodnjake!?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.