Elvis J. Kurtović

Elvis J. Kurtović

Vesele su moje depresije

10. 10. 2017. u 19:15:00

Shares:142

Interesantna je teorija da se ljudi ne bune protiv nepravdi u društvu jer još uvijek imaju 20-ak maraka mjesečno za internet i mogu do mile volje gledati porniće.

Nekad se teško dolazilo do video kaseta s porno filmovima, a danas je to mnogo lakše. Ljudi imaju porniće na internetu, sretni su, ne bune se...

Razvoj interneta otkriva i da još ima ljudi koji vjeruju da je zemlja ravna ploča. Kao u slučaju mladog političara iz Turske, člana Erdoganove stranke, i jednog američkog rapera. Njega ugledni astronauti uvjeravaju da nije u pravu - ali džaba:

NASA pokušala ubijediti repera da je zemlja okrugla

Draga uspomena

U davnoj epizodi Alan Forda jedan od brojnih neprijatelja njegove nevladine organizacije TNT uhvati tajnog agenta Bob Rocka (ili je to bio Alan Ford?) i kaže mu: "Sad ću ti odsjeći glavu!", na šta mu ovaj odgovori: "Nemojte gospodine, to mi je draga uspomena!"

Osim glave imam još dragih uspomena, pa ću s vama podijeliti jednu s kraja '80-ih godina. Nakon ugodne večeri provedene u njegovom BP klubu, legendarni Boško Petrović mi se potpisao na svoju razglednicu.

bosko_razglednica.jpg - undefined

Depresija i sedativi

Drage su ove uspomena na Boška i njegov jazz klub, no sadašnjost je u znaku narodne muzike. U moje doba tekstovi narodnjačkih hitova bili su uglavnom u stilu "Al' zavoleh devojku iz grada" ili "Moje selo lepše od Pariza".

No, promjena načina života dovela je do toga da nas – umjesto nekadašnje "tuge" i "patnje" – sve više muči mnogo modernija "depresija".

Čim se u pjesmama narodne muzike pominju riječi poput "depresija" i "sedativi", mislim da imamo problem u društvu. Kao primjer prilažem pjesmu Indire Radić, koja je još davno s hitom Šta će žena sama u kafani? pokazala da ima senzibilitet za istraživanje novih pojava u društvu:

I tako...

Kada sam bio mlad roker užitak mi je bio sprdati se sa sumornom svakodnevnicom pa sam u intervjuima računao koliko je naše zaostajanje za svijetom.

Primijetio sam tada da je u Londonu bila Olimpijada 1948. godine, malo prije nego će biti objavljena knjiga 1984 od Georga Orwela. Ne vidim razloga da ne poslušamo pjesmu koju je David Bowie 1973. napisao za nikad realizirani mjuzikl, baziran na toj knjizi:

Znači, u slučaju Londona postoji veza između Olimpijskih igara 1948. i djela smještenog u 1984. godinu, dok je kod nas obrnuto!

Kod nas je – kako je tada mladi Elvis pametovao – "sada ZOI 1984", a tek se pojavljuju knjige o četrdesetosmoj! (Goli otok je dugo bio tabu tema za književnike).

Eto, 1984. godine sam izračunao naše zaostajenje za svijetom, a gdje smo "danaske"?

Natjera me nedavno dijaspora da izlazim po gradu u lokale s živom pop-rock muzikom. I niko ne svira svoje pjesme nego, pod pritiskom publike i vlasnika, svi izvode domaće hitove od prije 20-50 godina. Kao da je vrijeme stalo. Pod utjecajem aktuelnih vijesti, zamoren pjesmama koje su mi bile banalne i kad sam imao 15 godina, dođoh do zaključaka:

– Zemlja je ravna ploča!

– Centrotrans je jak k'o zemlja, gled'o sam slike na netu, i reprezentacija Belgije vozi se Centrom!

– Ljudi danas neće da slušaju vaša kukanja (Indira Radić: "Kada mi zatreba neka pomoć svi beže, i što sam starija to mi pada sve teže, lažni su lažni ti moji prijatelji, al' šta ću druge nemam") i jedini izlaz je neka vrsta samopomoći. Pokušajte vaše depresivno stanje prihvatiti kao normalno i... uživajte u depresiji! (I.R.: "Meni i kad je loše - dobro je! Vesele su moje depresije!").

– Drugi svjetski rat nije završen. Hitler je živ, ima 130 godina, čeka da mu istekne kazna pa da se ipak uključi u borbu za baraž. UEFA ga je kaznila oduzimanjem bodova zbog rasizma ("Stop the racism!") ali još ima teoretske šanse da ne bude "najgori drugi" u konkurenciji Musolinija, Generalisimusa Franca...

Da skratim:

Svi smo mi Indira Radić!

(Ponekad ne znam ni šta sa sobom i tobom, malo fali da puknem i kažem ti: Zbogom!)

Iz depresivnosti nas izvlače "veselo depresivni" ljudi poput Sarajlije koji je preko društvenih mreža uputio poruku belgijskom igraču Kevin de Bruyneu.

Nakon utakmice BiH-Belgija ovaj se požalio da od svoje sedme godine nije igrao na gorem terenu od onog u subotu na Grbavici, no Sarajlija mu je nabrojao šta bi tek bilo da je morao ući u tramvaj, zaglavio u bolnici, itd.

"A, najsmješnije bi bilo, moj Kevine, da si se u ovom gradu morao istuširati iza 22 sata. Zamisli scena, moj Kevine, da ti Mertens poljeva iz kanistera dok se kupaš!"

 Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.