Elvis J. Kurtović

Elvis J. Kurtović

Druženje s popularnima

28. 08. 2018. u 07:36:00

Shares:0

Naučnici rade danas veliki broj istraživanja koja donesu neke neočekivane rezultate (recimo, da žene više vole "loše" momke od "dobrih"), a ja im predlažem da se posvete jednoj teoriji vrijednoj znanstvene verifikacije.

Kao mali sam je čuo, a glasi: Muškarac između dvije podjednako lijepe žene - od kojih je jedna blaga, introvertna, rijetko zagalami ali to dugo traje - i druge žene koja je žestoka, ekstrovertna, stalno nešto prigovara, ali se i lako odljuti - uvijek odabere onu... s većim grudima!

Ja i Brega, ja i Čola

Kako su žene te koje u stvari biraju, pa predloženo naučno istraživanje neće mnogo pomoći, idemo do naše stare dobre rubrike "Ja i Brega, ja i Čola". Tu stavljam svoje slike sa popularnima da bi mi porastao ugled kod žena.

No, kako više nisam popularan, a popularni neće da se druže sa mnom (popularni se druže samo s popularnima!) prilažem vam sliku iz 1990. godine, s otvaranja CD radija u Zenici. Tu sam ja (koji već tada nisam bio nešto popularan) i Rambo Amadeus, veoma popularan i rado slušan u to doba.

elvis_rambo_naslovna.jpg - undefined

Privatni album

Vjerovatno je mislio da je kriza moje popularnosti samo privremena, pa je pristao da se druži sa mnom...

Iako je moja popularnost dodatno opala u odnosu na 1990. godinu, Rambo, koji je još uvijek popularan, ne izbjegava me i pristane ponekad za naš radio dati koji savjet vezan za ekologiju i energetsku efikasnost.

Međutim, ja sam previše nestrpljiv, i već moje prvo pitanje, prije energetske učinkovitosti, bude: "Rambo, družiš li se sa popularnima, koga viđaš od popularnih?"

Jednom se ispostavilo da je tih dana kupovao cigare u Nikšiću, i da ga je teta koja radi u trafici prepoznala i prvo što je upitala bilo je: "Jao,. Rambo... Je li istina da su se Senka i Zafir Hadžimanov razveli?"

Stare partizanske pjesme kao inspiracija

Nisam imao prilike upoznati generaciju crnogorskih pjevača, starijih od Ramba, kao što su Nikola Karović ili Slavko Perović, ali kao utjehu što ne mogu pričati o susretima s njima preporučujem da poslušate jednu staru partizansku pjesmu (nešto ne primjećujem da se pojavljuju nove partizanske pjesme!) u izvedbi poznatog interpretatora crnogorskog melosa Ismeta Krcića.

Sevdah Changes - Ismet Krcić, pjevač Crne Gore

Vjerni čitatelji moje kolumne možda se sjećaju kako sam jednu njegovu manje poznatu pjesmu postavio na youtube za potrebu kolumne u kojoj sam se žalio na Sarajke i hvalio Crnogorke:

Elvis J. Kurtović: Crnogorke - najbolje žene!

U Krcićevoj interpretaciji danas prilažem crnogorsku partizansku pjesmu "Sivi sokole" koja govori o Bici na Sutjesci i pominje narodnog heroja Savu Kovačevića.

Moja generacija rado ju je pjevala u autobusima na ekskurzijama, tako da nam je jasno da je poslužila kao inspiracija za danas poznatu pjesmu "Čavoglave" od Marka Perkovića Thompsona. Pa je preporučujem našem mlađem čitateljstvu jer vjerovatno još nije čulo ovu "muzičku inspiraciju za Čavoglave".

Glavna tema kolumne - "dvajes godina" u pjesmi "Zenica blues"

Sarajevski Svijet bio je ugledan ozbiljni list "za odrasle", nešto kao pandan beogradskom NIN-u ili zagrebačkom VUS-u i Fokusu. Teme iz politike, ekonomije, nešto malo sporta i šou-biznisa pri kraju.

I listajući nakon tate Svijet, naletim na veliki tekst (cijela stranica) koji je imao naslov "New Primitivs"!

Nisam mogao vjerovati!

Bili smo potpuno nepoznata grupa, imali smo samo jedan kratki javni nastup kao predgrupine predgrupe predgrupa, sličan onome opisanom u kolumni koja se zvala "Aprilke".

Elvis. J. Kurtović: Aprilke

Odkud smo mi toliko bitni da nam ugledni sarajevski Svijet posveti cijelu stranicu?

A kada sam pročitao tekst - bilo mi je jasnije...

Sve najgore o nama...

Bili smo jako ponosni!

Ozbiljne novine su se pozabavile sa nama kao "problematičnom tendencijom naše omladine", a naslov "New Primitivs" nam se posebno svidio!

Ali, nije dovoljno biti oduševljen negativnim tekstovima o sebi, treba te isječke i sačuvati, pa kad ostariš smijati se novinarima koji poslušaju molbe muzičara "piši o mene - pa makar i pozitivno".

Kada smo skupljali negativne kritike da ih ponosno stavimo na omot našeg prvog albuma - ispostavilo se da smo izgubili tu prvu, najdražu i najoštriju negativnu kritiku našeg rada koja se zvala kako se samo poželjeti može "New Primitivs". Šmrc, šmrc...

Ipak smo ponešto sačuvali i priložili na omot, jer nije red da samo mi uživamo u pokudama na naš račun. I naši obožavatelji to zaslužuju:

novine_1.jpg - undefined

Printscreen

novine_4.jpg - undefined

Printscreen

Osim prvih novinskih tekstova izgubljene su i priče kako su nastajale prve pjesme.

Nedavno su se moj rođak i brat (pravnici po struci) prisjetili nastanka kasnije poznate "Zenica blues" od Zabranjenog pušenja, i to po jednoj pravnoj "caki".

Pa, da zapišem...

Naime, u stanu mojih staraca Sula, Nele i Gaja (koji je i zapisivao tekst) pokušavali su uz gitaru skontati neki prigodan prepjev pjesme "San Quentin" od Johnny Casha.

Kako su već studirali drugu godinu, dvojica mladih studenata prava skrenuli su pažnji ovoj trojici (koji su uglavnom studirali medicinu) da im nije korektan dio teksta "ko preživi trijes godina u KP domu Zenica", jer se po Zakonu može dobiti samo 20 godina ili doživotna robija.

I oni su promijenili nepravilnost u tekstu i ostalo je "ko preživi dvajes godina".

Kraj u stilu naslova

Mada je glavna tema bila "dvajes godina" u pjesmi "Zenica blues" zacrtao sam sebi naslov "Druženje sa popularnima" da bih se mogao folirati i staviti staru sliku s popularnim Rambom na naslovnicu.

Da me kritičari ne bi opravdano ružili (sada je konstruktivna kritika poželjna!) kako naslov slabo ima veze sa sadržajem, na kraju ću se prisjetiti kako mi je popularna ličnost "uletila u pravi momenat".

U popularnosti je spas!

Putovali smo avionom na koncert za Beograd ranim jutarnjim letom, nosili gitare i bili upadljivi. Mene je zapalo da sjedim pored jednog fudbalera Veleža čija je ekipa, upadljiva na aerodromu, išla na utakmicu.

Veležovac me stalno nešto pitao svojim simpatičnim naglaskom tipa "Elvise, čitao sam nešto da si izjavio, u nekim novinama..." (nije se mogao sjetio šta sam izjavio i u kojim novinama).

A meni se drijemalo, nije mi se pričalo.

I tada mi dođe spasonosna ideja!

Primijetio sam da na sjedištu ispred našeg dremucka neupadljivi i tihi Željko Bebek!

Nije unio gitaru u avion i nije bio prepoznat...

Probudio sam ga i nešto bezveze upitao, tek da čuje fudbaler Veleža do mene. Nešto nebitno u stilu: "Željko, znaš li kada je danas tonska proba koncerta?"

Kada je fudbaler spoznao da Željko Bebek sjedi ispred njega, mene (koji ni tada nisam bio nešto popularan) pustio je na miru da dremuckam, a popularnog Željka stalno nešto zapitkivao do kraja leta i nije mu dao da drijema...

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.