Elvis J. Kurtović

Elvis J. Kurtović

Loša kopija Brege

12. 09. 2017. u 15:46:00

Shares:169

"Često sam u životu išao glavom kroz zid. Nekad je stradala moja glava, ali nekad i zidovi..."

S ovom neobično glupom misli koju je davno izrekla jedna slavna ličnost (danas - celebrity) počet ćemo današnju kolumnu. Sigurno ga je boljela glava dok ju je smišljao...

Kad smo već kod celebriyija, evo "pjesme za čitanje kolumne" napisane nakon što je autor prvi put u životu pogledao nekoliko minuta TV showa Kardashians:

Dolazi nam polako jesen, većina ljudi bi više voljela proljeće, no kako sam ja po vokaciji pjesnik - nemam ništa ni protiv jeseni!

A "po vokaciji pjesnik" nema ništa ni protiv pisanja prozne forme - kolumne, jer mu pisanje dođe kao terapija slično kao u slučaju Milića Vukašinovića. Njemu je doktor koji ga je liječio od alkoholizma preporučio da piše, i Mića je u okviru terapije napisao 3 000 stranica svoje autobiografije (samo prvi dio!), no kako je moj alkoholizam manji od Mićinog - i ova kolumnica bit će dovoljna "za lijeka"...

Kao jedna (jako loša) kopija Brege, koja se uvijek držala načela "radi sve što radi Brega!", nikad nisam uspio da kao "original Brega" svoj život organiziram u prostoru Sarajevo - Jahorina - barka - Pariz i nisam se maknuo od ove prve destinacije...

Kada sam pokušao neki dan recirkulirati i updatovati svoju staru kolumnu (radi sve što radi Brega!) i ufotkati smokve na ušću Koševskog potoka - utvrdio sam da su grane posječene na minimum i da nema nijednog ploda smokve!

I, šta da radim, kako vam ne mogu dočarati MIRIS SMOKVE koji se ipak osjeti kad preko mostića prilazite Općini Centar, ostaje mi samo da vam, dok podrezana smokva ne poraste, recirkuliram fotografiju smokve iz septembra 2013.

smokva.jpg - undefined

Jedna od stalnih septembarskih tema je i škola, a danas vam savjetujem kako vašem školarcu da odaberete najboljeg jarana.

Naime bivši američki predsjednik Bush nije nešto bio dobar u školi, ali je njegov ambiciozni otac skontao kako da mu pomogne. Primijetio je da u razredu ima jedan jako bistar dečko, ne tako dobrog imovnog stanja kao Bushovi i "potpomogao" je njihovo druženje koje se nastavilo u srednjoj školi, na fakultetu itd... tako da je ovaj u stvari cijeli život radio za svog bogatog druga iz razreda, pisao mu govore kad je ovaj postao predsjednik, imao lijep posao i život.

E sad, ja ne znam kakvo je vaše dijete i kakvog ste vi imovnog stanja, je li vaše dijete u kategoriji "Bush kad je bio mali" ili "Bushov najbolji jaran", ali znam da je krajnje vrijeme da nađete svom djetetu najboljeg jarana, da ne bi ono samo našlo nekog probisvjeta... Djeca ništa ne znaju i treba im pomoći!

Eto jednog primjera iz prošlosti koji nam može pomoći u budućnosti. Ja nemam pojma o sadašnjosti, ali se trudim da svojem čitateljstvu budem koristan i dam im neku idejicu pomoću kolumna koje npr. govore o tome kako se kralo u socijalizmu:

Kako se kralo u socijalizmu?

Neke stvari iz prošlosti nam nisu bile jasne u momentu kada su se dogodile. Nedavno je poslije utakmice s Grcima u Zenici inače smireni Edin Džeko zakuhao i umalo se nije pobio:

Rusija 2018 / Nemile scene u Zenici: Bh. navijači gađali igrače Grčke

No nekoliko mjeseci kasnije postalo nam je jasno da je u pitanju bila Džekina lukavština! On je sve to uradio zbog Želje, da se Grbavica dotjera, dobije nove objekte i bolje reflektore:

FS BiH / Svi radovi na Grbavici gotovi do oktobra, potpisan ugovor o sanaciji reflektora

Osim savjeta roditeljima za dobrobit njihove djece tipa "odaberite svom lijenom djetetu najboljeg jarana", evo i jednog savjeta za one koji ne mogu odvojiti vrijeme u toku dana za popodnevni san.

Ako ne možete spavati popodne - kunjajte!

Kunjanje na radnom mjestu izumire, a ono je do naših predaka vjerovatno došlo iz starih mudrih civilizacija poput Tibeta, Indije... Iz doba socijalizma najluđe stvari kojih se sjećam je indijski fakir iz cirkusa na Marijin-Dvoru i naš obični radnik fizikaner KOJI SPAVA NA LOPATI u fazonu cirkuskih umjetnika!

Fluidno stanje kunjanja u koji ste uletjeli čitajući moju kolumnu nažalost prestaje, a prije povratka u realnost ide lagano buđenje za kraj kolumne...

Kao loša kopija Brege nisam uspio da me kao njega izbace iz Saveza komunista. On nije dolazio na sastanke pa su ga penzioneri iz njegove mjesne zajednice Mejtaš izbacili iz partijske organizacije, a mene je nešto bilo stid da me izbacuju. Išao sam na poneki sastanak, tek da me ne izbace, čak sam se jednom javio i za diskusiju ("Ljudi ajmo malo skratiti, zakasnićemo na utakmicu!") i vrebao pogodni trenutak da na neupadljiv način budem "brisan iz evidencije" iz ove dosadne organizacije. Original Brega je to uradio na rokerski način, novine su pisale o tome, intervjuirale penzionere s Mejtaša i pitale što su ga izbacili, a njegova loša kopija je to napravila na manje glamurozan način...

Pogodan trenutak da se riješim ovih, za mladog čovjeka besmislenih sastanaka, pojavio se kada sam počeo raditi u Vodoprivredi i kada bih po pravilu trebao donijeti "poveznicu" s fakulteta. Kad me je tamošnji partijski sekretar pitao jesam li član Partije i hoću li donijeti poveznicu - ja sam se napravio budala i rekao da nisam!!!

Tako ostah "nepovezan" kao što je i današnja kolumna bila nepovezana.

No šta je tu je...

Bolje biti loša kopija Brege nego dobar original Brene...

 Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.