Najsjevernija ruska luka jedva da preživljava

“Sjeverno od nas nema nastanjenih ljudi, tu su samo more Kara, Arktički okean i Sjeverni pol,” objašnjava Šmatkova, prenosi Radio Slobodna Europa.

Grad je dobio ime po švedskom istraživaču Arktika. Polarne noći ovdje traju mjesecima. U vrijeme Sovjetskog saveza vlasti su ulagale u razvoj Arktika i slale su ljude da rade ovdje.

“Naseljavanje ovog dijela (Rusije) i dolazak ljudi da žive na sjeveru bio je dio opće strategije. Bilo je predviđeno da se ljudi ovdje trajno nastane, za razliku od Kanade, gdje su ljudi bili dovođeni po sistemu rotacije kako bi eksploatisali prirodne resurse. Kod nas je strategija bila drugačija: naseljavanje. Imali smo vrtiće, klubove, mnogo sportskih klubova. Čak smo uzgajali krave u Diksonu. Naša djeca su pila sveže mlijeko. Sijeno je dovoženo brodovima,“ kaže učitelj Albert Mengažev.

Kako je korist od luke Dikson postajala sve manja smanjivala se i populacija.

Sa 5.000 na oko 300 stanovnika meteorološka stanica i dalje radi, ali, kako kaže učitelj Mengažev, ljudi imaju sve manje razloga za ostanak.

“Vlada je prešla na sistem rotacije. Ne mogu nas otjerati odavde, niti nas mogu preseliti na civilizovani način, jer bi to puno koštalo, tako da su stvorili nemoguće uslove za život, pa ljudi sami odlaze.“

Lokalnu školu pohađa 36 đaka, a većina mladih ne vidi svoju budućnost u Diksonu.

“Ne planiram da ostanem ovdje, 300 ljudi nije dovoljno. Nemam vršnjake sa kojima bih se družio. Krug ljudi je veoma uzak,“ rekao je za RSE učenik Aleksandr Komjačenko.

Kolo sreće moglo bi se okrenuti za Dikson ukoliko posao sa transportom robe sjevernom morskom rutom bude uspješan.

U jesen 2018. zaplovio je prvi teretni brod od Vladivostoka do Sankt Peterbugra preko Diksona.

Iako ova ruta još nije komercijalno isplativa to bi se moglo promijeniti sa otapanjem leda na Arktiku. Za sada Dikson čeka bolje dane.