Snowden se otvorio / "Gledali su vam žene, djecu - ONI znaju sve šta radite kući"

22. 09. 2019. u 11:30:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Amerikanac Edward Snowden napisao je memoare. Krije se u Moskvi otkako je pobjegao iz SAD-a. Posljednjih dana dao je, nakon dugo vremena, nekoliko intervjua najvećim svjetskim novinama jer mu upravo iz štampe izlazi knjiga koju je nazvao 'Permanent Record'.

Guardianu je ispričao kako danas živi u glavnom ruskom gradu, kamo je došao prije šest godina, te boji li se još uvijek da će ga pronaći i ubiti američke tajne službe ili je počeo živjeti normalnim životom iako živi na tajnoj adresi.

Edward Joseph Snowden je uzdrmao svijet 2013. godine. Nakon što je radio za DELL, angažirali su ga kao honorarca u CIA-i a onda je dobio uvid u strogo čuvane dokumente Nacionalne sigurnosne agencije. Radio je na prisluškivanju i uhođenju građana preko kompjutorskih ekrana i telefona. Imao je pristup svim mailovima, SMS-porukama, chatovima...I shvatio da se najgrublje krši privatnost ljudi, što ga je silno razočaralo. Odlučio je da neće biti dio tog sistema.

Pokušao je najprije na to upozoriti šefove, no nisu na njega obraćali pažnju. A onda je pokupio na hiljade dokumenata i dokaza kako tajne službe nadziru obične građane i zatim dao otkaz Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji u uredu na Havajima.

Sjeo je na avion i 20. maja 2013. doputovao je u Hong Kong. Desetak dana kasnije novinarima Glennu Greenwaldu, Lauri Poitras i Ewenu MacAskillu otkrio je prvi put klasificirane dokumente koje je donio sa sobom i koji su bili dokaz o nadzoru koji nad građanima obavljaju američke i britanske špijunske agencije. Priče i dokumenti uskoro su objavljeni u Guardianu i Washington Postu. Slijedila su otkrića u Der Spiegelu i The New York Timesu, pa je na 30. Snowdenov rođendan, 21. juna 2013., američko Ministarstvo pravosuđa podignulo protiv njega optužnicu za špijunažu i krađu vladine imovine.

SAD mu je ukinuo putovnicu i počeo je lov. Snowden je iz Hong Konga odletio za Moskvu i tamo zatražio azil. Znao je da bi, ukoliko ga uhvate i vrate u Ameriku, mogao provesti u zatvoru i nekoliko desetljeća. Više od mjesec dana živio je na aerodromu Šeremetjevo, a onda su mu Rusi odobrili azil i sad ima tamo boravak do 2020. godine. U Moskvi se u međuvremenu oženio i tu će živjeti do daljnjeg.

Kako je rekao novinaru Guardiana, ima osjećaj da je neprijateljstvo prema njemu u SAD-u tokom godina splasnulo i da su čak i njegovi bivši žestoki kritičari priznali da nakon tih otkrića 'živimo u boljem, slobodnijem i sigurnijem svijetu'.

U memoarima koji su objavljeni ovih dana, Snowden je otkrio i mnogo neugodnih činjenica o samom sebi.

"Morate znati da sam u početku radio za CIA-u i nisam ni znao za masovni nadzor. Tek kad su me vratili u sjedište NSA, odakle sam na kraju dao otkaz, dobio sam zadatak da radim s tim alatom za nadzor. Došao je tip koji me podučavao tom programu 'Prism'. Ponekad bi se vrtio na stolici i zabavljao se pokazujući mi golotinju kod ciljanih osoba. Kad bi se pojavila na ekranu i gola žena onog koga bi nadzirali, on bi zadovoljno uzviknuo: 'Bonus!'."

Na pitanje kad je bio prijelomni trenutak kad je shvatio da to više ne može raditi, Snowden kaže da je to počeo shvaćati postepeno.

"Shvatio sam da koristim alate za masovni nadzor. Ali sve je to bilo vrlo apstraktno. I odjednom zapravo vidite osobu koja vas gleda kroz ekran. Ona naravno ne zna da te gleda. Ali shvaćate da, dok ljudi s kompjutorskog ekrana nešto čitaju, mi čitamo njih. Trebala mi je cijela vječnost da razvijem osjećaj skepse i nelagode. Ali jednom kad je počelo, nekako se nastavilo razvijati jer ste sve svjesniji. Sve više uočavate kontradikciju između onog što vam vaši poslodavci govore i onog što zapravo rade."

Naveo je i nekoliko konkretnih primjera kako je to izgledalo, a izgledalo je kao Orwellov Veliki Brat.

"Na primjer, pratili bismo računalo u biblioteci i uključili kameru da stvarno promatramo korisnike. I snimili biste ih i onda snimku spremili u datoteku videozapisa u slučaju da kasnije ta osoba postane zanimljiva. Imamo nekoliko takvih slika iz iračkih cybercaféa. Tako sam nekako naišao na snimku jednog momka koji je bio inženjer negdje u jugoistočnoj Aziji i prijavio se za posao na nekom sveučilištu za koje se sumnjalo da je povezano s nuklearnim programom ili cyber-napadom, ne sjećam se više. Uglavnom, uvijek postoji neko opravdanje zašto nekoga treba snimiti. A taj je čovjek imao u tom trenutku u krilu svoje dijete koje je nevino tuklo po tastaturi", prisjeća se Snowden.

Kako kaže, unatoč takvom poslu, nikad nije zbog toga pao u depresiju, niti je imao suicidalnih misli. "Ne, ovo je vrlo važno reći. Nisam sada, niti sam ikad pomislio na samoubojstvo. Imam filozofski prigovor na ideju samoubojstva i ako mi se dogodi da padnem kroz prozor, možete biti sigurni da sam gurnut."

U memoarima je prvi put detaljno opisao pozadinu cijele afere i onog što ga je dovelo da otkrije detalje o tajnim programima koje su provodile američka NSA i britansko sjedište Government Communicationa Headquarters – vladin središnji ured za komunikacije.

Ovih 18 godina od napada 11. septembra, Snowden opisuje kao "litaniju američkog uništenja samouništenjem, s objavom tajnih politika, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova". Snowden je također upozorio: "Najveća opasnost i dalje je pred nama. Profinjena sposobnost umjetne inteligencije, poput prepoznavanja lica i uzoraka. Nadzorna kamera opremljena umjetnom inteligencijom nije samo puka naprava za snimanje, ona bi se mogla pretvoriti u nešto poput automatiziranog policajca.“

Zabrinut je da će se američka i druge vlade uz pomoć velikih internetskih kompanija kretati prema stvaranju trajnih zapisa svih ljudi na zemlji, bilježeći cijeli njihov svakodnevni život.

Na pitanje je li internet podli alat, Snowden kaže da nije, da on funkcionira izvrsno, ali za pogrešne ljude.

"Što danas imamo? Imamo Facebook, Google, velike centre podataka u cijelom svijetu, a ti momci daljinski upravljaju našim računalima. Svoja pitanja šaljete Googleu. Kad tražite pravi put, pitate Google Maps. Google obrađuje zahtjev i vraća vam rezultate. Isto je i s prepoznavanjem glasa, Siri, Alexa i ostalima. Ali danas su telefoni enormno sposobniji nego što su nekad bili. Zahtjevi su rješivi bez oslanjanja na oblak. A kako da to učinimo? Tako da sve ove mogućnosti možemo početi premještati natrag, jer na kraju krajeva, zašto Google mora znati kamo idete? Ne trebaju to znati da bi aplikacija geografske karte funkcionirala. To nije istina iako tvrde da je."

"Pogledajte svoj mobitel. Možete li mi reći što radi dok je ekran ugašen? Sa svojim autoritetom i iskustvom mogu vam reći da taj telefon komunicira stotine ili hiljade puta svake minute. Povezuje se s oglasnom mrežom, analizira vaše ponašanje, praćenje vaše lokacije i tako dalje. Glavni problem je što se to događa bez vašeg znanja i ne vidi se. Pretpostavimo da biste jednostavno mogli ukloniti ikonu i sve bi skrivene aktivnosti prestale, ali biste li to učinili? Stalno vas tjeraju da odete na ovaj ili onaj prozor i pritisnete jednostavno 'slažem se' i onda vam život postaje bolji. Ako vam to nitko drugi nije osporio, ja ću."

Kompletan intervju čitajte na ovom LINKU.

 

NEMA KOMENTARA