Ekspert za sigurnost / Sead Turčalo: Dodik i Čović najopasniji su za BiH

06. 03. 2018. u 10:19:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Dr. Sead Turčalo, ekspert za geopolitiku i međunarodnu sigurnost, prodekan za naučno-istraživački rad i profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, te član nevladine organizacije Atlantska inicijativa, prošle sedmice je govorio na seminaru-treningu posvećenom "prevenciji radikalizacije koja vodi ka nasilnom ekstremizmu kod mladih".

Razgovarao: Faruk Vele

Ovaj seminar je bio namijenjen imamima i mualimama Islamske zajednice u BiH. Riječ je o projektu Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta koji se se realizira u saradnji sa Specijalnim predstavnikom Evropske unije u BiH (EUSR). To je, ujedno, značajan korak u nastojanjima da se desi „isušivanje bare“, umjesto bavljenja posljedicama ekstremnih ideologija.

Tim povodom sa prof. Turčalom razgovarali smo o islamističkim tendencijama, ekstremizmima i njegovim nosiocima, ključnim sigurnosnim izazovima, ruskim i ostalim vanjskim utjecajnima na našu zemlju, NATO putu i protivnicima tog integrativnog procesa, američkoj politici na Balkanu...

Radiosarajevo.ba: Doktore Turčalo, Radiosarajevo.ba je nedavno objavio cjelovit izvještaj Savezne vlade Njemačke, u kojem se navodi stav da u BiH ne jačaju islamističke tendencije. Pa, ipak, redovito je to tema medija i visokih zvaničnika u Hrvatskoj i Srbiji. Čak je i sam reis Kavazović ocijenio je ovih dana da se protiv BiH vodi bespoštedna propaganda. Šta, po Vama, stoji iza navedenih nastojanja? Politički ciljevi?

 "Kada u posljednje vrijeme čitam pisanje regionalnih medija o Bosni i Hercegovini, sve me to neodoljivo podsjeća na sadržaje rubrike Odjeci i reagovanja u beogradskoj "Politici" potkraj 80-tih i početkom 90-tih, koju sam sa kolegama, u okviru jednog istraživanja o etnomobilizaciji u regiji, imao priliku da analiziram prije 10-tak godina.

Radi se o nastojanjima da se, u prvom redu bosanskohercegovački muslimani, predstave kao strani element u evropskoj geografiji, od kojeg srbijanska i hrvatska vladajuća elita treba da zaštite ostatak kontinenta. Vrlo slično je pravdan i agresivni rat protiv Bosne i Hercegovine, koji je u tom diskursu, predstavljan pa se često i danas nastoji predstaviti kao odbrana Evrope.

Medijski i politički nastupi iz susjedstva pokazuju da obje države i dalje nisu u stanju da se odreknu svoje destabilizirajuće, kvazimperijalne ulogu u slučaju Bosne i Hercegovine. Ono što oba susjeda rade jeste nastojanju da se nametnu kao regionalni geostrateški igrači, koji će se kroz dugotrajnu destabilizaciju Bosne i Hercegovine, pokazivati da mogu destabilizirati Evropu, a istovremeno se nametati kao faktori stabilnosti upravljajući svojim bosanskohercegovačkim lutkama na koncu".

sead_turcalo 3(Foto Dani).jpg - undefined
Sead Turčalo (Foto: Dani)

Radiosarajevo.ba: Nedavno ste, među ostalima, imamima i mualimama IZ u BiH održali seminar na temu prevencije i suprotstavljanje nasilnom ekstremizmu. Koliko je ta tema danas važna i koliko ovakav pristup može pomoći "isušivanje bare", kako bi se navedena pojava suzbila? Naravno, u onom dijelu gdje je to zaista problem.

"Kada govorimo o nasilnom ekstremizmu tu imamo cijelu pometnju pojmovima koji se koriste, što često dovodi do problema, jednostranog pogleda na ovu kompleksnu pojavu, izjednačavanje radikalizma i nasilnog ekstremizma i sl. Osim toga, najčešće se oba pojma svode na etiketiranje muslimanskih zajednica širom svijeta, što predstavlja ozbiljan problem. To otežava i znanstveno bavljenje ovom tematikom. Na primjer, prije 15-tak godina termin radikalizam se najčešće dovodio u vezu sa desničarskim i neonacističkim grupama, danas u dominantnom broju slučajeva, istraživanja i članci o ovoj temi se odnose na tzv. islamističke grupe i/ili pokrete.

U razgovoru s imamima i mualimama IZ u BiH, namjera mi je bila da pojasnim tu pojmovnu zbrku i izbjegnemo stereotipizaciju, koje se dešavaju, te dam uvide u najširi spektar radikalnih ideja i nasilnog ekstremizma, koji uključuje desničarski, ljevičarski, religijski i druge varijacije ekstremizam.

Kada govorimo o bosanskohercegovačkom kontekstu, smatram da se prečesto pod utjecajem činjenice da je jedan broj bh. građana, pretežito iz krugova sklonim tzv. ideologiji tekfira, otišao na sirijsko i iračko ratište, te medijskog i političkog spina, cjelokupna priča o radikalizmu i nasilnom ekstremizmu svela na „radikalizaciju“ Bošnjaka. Pritom se svjesno zanemaruje etnički radikalizam i ekstremizam, koji se, između ostalog, ispoljava kroz otvorenu, institucionalno negiranje presuda za genocid, udružene zločinačke poduhvate, te podršku osuđenim ratnim zločincima... Otvoreno, na dnevnoj bazi, predsjednik entiteta RS, Milorad

Dodik, poziva na destrukciju države. U tome mu asistira predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, predstavljajući daljnje segregiranje na etničkim principima kao evropske vrijednosti. Svaki govor o izgradnji funkcionalne ili građanski uređene države, odbacuje kao bošnjački unutarizam, pa čak se koriste i ogavne konstrukcije o „kalifatu“ ili „islamizaciji“ da bi se osporila priča o građanskom uređenju.

Ova vrsta radikalizma i ekstremizma je mnogo opasnija po državu i društvo, i sadrži snažniji potencijal da se transformira u nasilnu formu, jer posjeduje instrumente za destrukciju države. Ako bi isušili političku močvaru od etničkog radikalizma i ekstremizma, onda bi se riješili i drugih radikalizama i ekstremizama".

 Socijalni nemiri

 Radiosarajevo.ba: Koji su sigurnosni izazovi na koje BiH mora obratiti pažnju i jesmo li u stanju suprotstaviti im se? Na koncu, ova, 2018. godina, je ujedno i izborna. Koliko ona može biti izazovna sa sigurnosnog aspekta.

 "Ja mislim da je sigurnosne izazove pred kojim se Bosna i Hercegovina nalazi potrebno promatrati iz jedne šire perspektive, a ne nužno samo kroz prizmu tzv. tvrde sigurnosti. Ključni izazov sa kojim smo suočeni godinama jeste korupcija i organizirani kriminal, koji je vrlo često povezan sa političkim strukturama. Korupcija je uveliko delegetimirala postojeću političku „elitu“, a takva „elita“ je transformirala institucije države u smjeru, u kojem one isključivo služe njima, umjesto građanima.

To proizvodi nepovjerenje u institucije, i produbljuje osjećaj nesigurnosti kod građana, koji smatraju da pravosuđe i agencije za provođenje zakona nisu u stanju da se bore protiv korupcije i organiziranog kriminala. Ovo je dovelo do toga da imamo skoro potpuno odsustvo kohezije između države i društva u Bosni i Hercegovini.

 Što se tiče izborne godine, već na samom početku smo vidjeli da postoji potencijal da bude obilježena ne samo (polu)dirigiranim, već i autentičnim socijalnim nemirima. Međutim, imajući u vidu geografsku fiksiranost etničke moći u Bosni i Hercegovini, sumnjam da će doći do takvih pojava u cijeloj državi, već će različiti socijalni zahtjevi biti adresirani samo unutar vlastite etničke teritorije, budući da rigidne etničke granice onemogućuju svaku formu iskazivanja općegrađanskog bunta i nezadovoljstva".

Sead Turčalo - undefined
Sead Turčalo

Radiosarajevo.ba: Svjesni ste da se u javnom diskursu, nažalost, sve češće govori o mogućnosti novih sukoba, nabavkama oružja i nečemu što je doskora bilo nezamislivo. Kuda to vodi?

 "Utisak je da situacija nije nimalo bezazlena. Trenutno se radi o apsolutnom sluđivanju građana kroz oživljavanje terminologije koja, kao što sam ranije pominjao, jako liči na početak 90-tih. Problem leži u tome dokle oni koji upravljaju time mogu obuzdati da sluđivanje ne dobije svoj vlastiti život i otrgne se, ili da li su spremni u trenutku kada osvijeste da bi njihova destruktivna politika mogla biti poražena, transformirati sluđivanje u nasilje".

 Radiosarajevo.ba: Iskustva Crne Gore i Makedonije, a u posljednje vrijeme, nažalost, i BiH govore o povećanom interesu Rusije za područje Zapadnog Balkana. Gdje Vi vidite te utjecaje i kamo to može da vodi?

 "Mi smo nekako tog rastućeg utjecaja Rusije postali svjesni tek sa početkom ukrajinske krize i aneksije Krima. Zapravo smo propustili moment od 2009. do 2014, godine, kada je Rusija u Bosnu i Hercegovinu poslala Aleksandra Bocana Harčenka, vrhunskog diplomatu, koji je tokom svog ambasadorskog mandata potpuno preokrenuo odnos snaga unutar međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Imajući iskustvo u proizvodnji i održavanju zamrznutih konflikata u postsovjetskom prostoru Rusija je u Bosni i Hercegovini zauzela prostor koji su joj ostavile Sjedinjene Države i Evropska unija. Imajući u vidu kompliciranu strukturu države i neriješene unutrašnje odnose koje održavaju permanetnu krizu u Bosni i Hercegovini, Rusija je preko Srbije i Republike Srpske, uprkos geografske udaljenosti, uspjela da BiH transformira u svoje bliže inostranstvo".

Radiosarajevo.ba: Da li primijetite nastojanja Rusije da onemogući integracije BiH u NATO i koliko to ima veze to s onim što RS radi u pogledu problema s aktivacijom MAP-a, kao važnim korakom na našem putu ka Savezu?

 "U doktrinarnim dokumentima Ruske Federacije NATO i njegovo širenje su definirani kao prijetnja, pa je otuda vrlo očekivano nastojanje Rusije da spriječi i najmanji korak u procesima NATO integracija. Sa druge strane, smatram da je ta opstrukcija, barem kada je u pitanju aktiviranje MAP-a, moguća samo u onoj mjeri u kojoj sam Sjevernoatlantski savez nije spreman da pokrene Akcijski plan za članstvo.

Zašto imam takvo mišljenje? Naprosto, primjer Crne Gore je pokazao da se Savez može širiti i u uvjetima kada Rusija otvoreno i jako oštro iskazuje nezadovoljstvo, pa čak neposredno poduzima i neke akcije protiv crnogorske države".

Turska i Bosna

Radiosarajevo.ba: Rusija nije, svakako, jedino faktor koji ima interese u ovom regionu. Ima ih i Turska, kao i zemlje Zaljeva (oni se s posebnom pažnju prate i komentiraju), ali i Zapada. Koliko je ozbiljna opasnost da u tim geopolitičkim preslagivanjima na "velikoj šahovskoj ploči" budemo moneta sa potkusurivanje velikih i moćnih?

"Geopolitička preslagivanja su obično višedecenijski proces, što nam, ako bi gledali optimistično, daje prostor da kroz odlučniju integraciju u euroatlantske integracije izbjegnemo mogućnost bivanja „kolateralnom štetom“.

Upravo taj interes različitih istočnih aktera u Bosni i Hercegovini, koji su popunili prostor koji je ostavljao zapadni segment međunarodne zajednice, može se iskoristiti kao katalizator procesa koji će voditi ka tome da u budućem preslagivanju postanemo kockica strukture, kojoj i geografski pripadamo".

 Radiosarajevo.ba: Je li zanimljivo, s aspekta međunarodnih odnosa, približavanje Rusije i Turske i kako bi se to, po Vama, moglo odraziti na BiH? Posebno s obzirom na čvrste veze aktuelnog bošnjačkog vodstva s Ankarom, s jedne strane, te imamo li u vidu sve zategnutije, pa i čak suprotstavljene interese Ankare i Washingtona, s druge strane?

 "Samo naoko se čini da rusko-turski odnosi predstavljaju neki put ka strateškom partnerstvu. U mom uvidu ovi odnosi nisu ništa više od bilateralnih. U tim odnosima će ekonomski faktor, pogotovo u polju energije, i dalje imati važnu ulogu, budući da se saradnja odvija ne samo kroz izgradnju Turskog toka, nego i u polju nuklearne energije. Moguća je i ograničena vojnoindustrijska suradnja, ali ni u kom slučaju ne bi govorio o nekom geostrateškom ili geopolitičkom savezništvu. Postoji previše strateških razilaženja između Turske i Rusije da bi govorili o takvoj prirodi savezništva.

 Ono gdje se dvije države susreću jesu dinamični i zategnuti odnosi sa EU i Sjedinjenim Državama. Upravo u tom segmentu bi Bosna i Hercegovina, posebice bošnjačko političko vodstvo, trebala zadržati stav da nikakve tenzije između Turske, sa jedne, i EU, odnosno, SAD, sa druge strane, ne mogu utjecati na strateške vanjskopolitičke ciljeve Bosne i Hercegovina, a to su članstvo u EU i NATO-u".

Ništa od jačeg upliva Amerike

Radiosarajevo.ba: Koliko su realna i utemeljena očekivanja o većem angažmanu SAD-a u BiH? Govori se o Daytonu 2. Ozbiljni analitičari ukazuju da je to zabluda. Ima li osnova očekivati takvo nešto?

 "Nisam siguran da dugoročno postoji spremnost na neki revolucionarni angažman Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini i regiji, a Dayton II bi zahtjevao takav angažman. Osim toga, takva aktivnost ne bi mogla biti unilateralna, već bi podrazumijevala saglasnost i drugih divizija međunarodne zajednice, koja trenutno ne postoji. Uvjeren sam da su SAD sklonije da podrže neku unutrašnju proizvodnju promjena koje bi vodile uozbiljenju države, nego da oktroiraju neku unapređenu verziju Daytona".

KOMENTARI (2)