Bijeg od istine / Nemanja Stjepanović: O Srebrenici znamo sve, a okrećemo glavu od nje

11. 07. 2018. u 12:45:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Nemanja Stjepanović iz Fonda za humanitarno pravo ocjenio je u emisiji Novi dan TV N1 da Srbija okreće glavu od genocida u Srebrenici i da nije dovoljno da političari jednom odu u Potočare i kažu “ja sam svoj posao obavio”, već da taj čin mora da bude praćen određnim koracima.

Na današnji dan prije 23. godine desio se zločin koji je promijenio tok istorije na Balkanu. Međunarodni sud pravde je 2007. godine u presudi konstatovao da je u Srebrenici počinjen genocid.

Stjepanović je istakao da se upravo od te riječi – genocid – u Srbiji uporno bježi čime se, kako kaže, bježi od istine.

“Trudimo se da smanjimo razmjere tog zločina, odgovornost rukovodstva Republike Srbije, ali i Srbije”, naveo je on.

Haški tribunal, Sud BiH u Sarajevu i Viši sud u Beogradu do sada su osudili ukupno 39 osoba na 616 godina zatvora i tri kazne doživotnog zatvora, za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine povezane sa masakrima u Srebrenici.

Istraga o Srebrnici je, podsjeća Stjepanović bila najveća istraga na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata – cijela operacija je do detalja istražena, otkriven je najveći broj masovnih grobnica, zna se koji su meci korišćeni, ko je pucao, a ko sve to organizovao i planirao.

“Sve znamo, a okrećemo glavu od toga”, upozorio je on, ocjenivši da je da je danas na djelu “dodatno cementiranje” narativa da se u Srebrenici nije dogodio zločin velikih razmjera, da nema odgovornosti tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske i generala Ratka Mladića, kao ni odgovornosti Srbije za sve što se desilo.

Dodao je i sljedeće:

"Imamo (nedavno usvojeni) Zakon o ratnim memorijalama, i tu se krije odgovor na to pitanje. Mi ružnu stranu svoje historije ne želimo da gledamo, mi govorimo samo o našoj oslobodilačkoj tradiciji. Bojim se da ćemo na kraju i Srebrenicu podvesti pod oslobodilačku borbu,” kazao je Stjepanović.

Godine 2005. Boris Tadić otišao je u Srebenicu kao predsednik Srbije, a 2015. godine na komemoraciji u Potočarima bio je i Aleksandar Vučić kao premijer Srbije.

Stjepanović smatra da sam čin odlaska jeste značajan, ali da je važno da on bude praćen određenim koracima, jer je u suprotnom, kako kaže, licemjeran.

“Ne možete jednom da odete i kažete 'Ja sam svoj posao obavio'. Ako smatrate da ste tamo nepoželjni, obilježite ovdje. Baš zato što je Ana Brnabić negdje (u inostranstvu), treba da pokaže spremnost da dođe (na skup Inicijative mladih za ljudska prava). Ako je avion Vlade mogao da bude poslat po ratnog zločinca Vladimira Lazareviča, može i po Anu Brnabić,” smatra on.

Ocenjuje i da je najveći problem to što se Srbija nije odrekla ideje i koncepta koji je do Srebrenice doveo. Podsjetio je na nedavnu izjavu Predraga Marković iz SPS-a da između Srbije i Republike Srpske postoji “privremena granica”, ocjenivši je kao opasnu.

Također, osvrnuo se i na suđenja za zločine u Srebrenici u Srbiji, podjsetivši na tri predmeta – dva koja su okončana i jedan koji još uvijek traje. Prvi je postupak protiv Škorpiona koji se, smatra Stjepanović, nikada ne bi ni desio da FHP nije objavio snimak strijeljanja bošnjačkih mladića. Ističe, međutim, da presuda odriče svaku vezu Škorpiona sa Srbijom i MUP-om Srbije i da ispada da su se oni pojavili niotkuda, kao i da su se njihove žrtve pojavile niotkuda, jer se ne dovode u vezu sa genocidom u Srebrenici.

Drugi je slučaj bivšeg pripadnika Desetog diverzantskog odreda Vojske RS Brane Gojkovića koji je priznao ubistva Bošnjaka iz Srebrenice za šta je u Srbiji osuđen na 10 godina zatvora, ali tek nakon što je optužen u BiH i nakon što je zatraženo njegovo izručenje.

Treći je predmet “Kravice” koji je u toku i koji, kako podsjeća Stjepanović, traje od decembra 2016. godine, od kada su zakazana 23 pretresa, a održano ih je samo šest.

“I za taj period je saslušano nula svjedoka. To je rezultat. Porodice žrtava dolaze, prate suđenja, nadajući se, i onda im kažu pretres odložen, vratite se kući. Zanimljiv začin je i dolazak Vojislava Šešelja i njegovih kolega na te pretrese, podrška optuženima itd,” navodi Stjepanović.

Upitan za odnos drugih država u regionu prema srpskim žrtvama rata, Stjepanović je rekao da suštinski tu ne vidi neku razliku i da svaka strana insistira na svojim “herojima”, dok se o žrtvama ne priča. Sve je, kako kaže, jasno kada se vidi kako danas žive osuđeni za ratne zločine, a kako porodice žrtava. Podsjeća da će uskoro u Hrvatskoj biti obilježena godišnjica akcije “Oluje” i da će srpske žrtve, ako uopšte i budu pomenute, biti na marginama.

Region, kako kaže, mora da izgradi čvrste temelje za pomirenje, jer kosturi iz ormana stalno iskaču, i stalno uzrokuje strašne potrese.

Zato ostaje pri svom stavu da je Haški tribunal nešto najbolje što se desilo regionu, i da ne treba prebrojavati koliko je ljudi osuđeno na kojoj strani, jer je Hag utvrdio nevjerovatan broj činjenica i zato od njega treba da počnemo, a ne da njime završimo, ustvrdio je Stjepanović.

 

NEMA KOMENTARA