KS BiH / Hadžije su Delibašić, Marković, Firić... a vi, vi ste ovi drugi...

12. 09. 2016. u 19:41:00 Faruk Zametica

Shares:0

Ostavke. Mahmutović. Nurkić. Menadžeri. Kandidati. Bajić. Lukajić. Mulaomerović. Džikić. Skupština. Upravni odbor. Nurkić. Ahiret. Polaganje računa. Čovičković. Karadžić.

Upravni odbor. Fulurija. Bukva. Miloš. Dilema. Bajić. Mulaomerović. Prolongiranje odluke. Mulaomerović je spreman. Bukva. Dosta je kukanja. Dubravko Barbarić. Upravni odbor. Prolongiranje odluke. Dva glasa. Tri naroda. Politika. Anonimusi. Republika Srpska. Bajić. Federacija. Mulaomerović. Košarka. Niko. Skupština. Barbarić. Smjena. Stojanović. Još nema selektora. Prolongiranje. Deset dana. Nurkić. Jedva čeka da igra. Mulaomerović. Bajić. Džikić. Odustao. Nije lud. Mulaomerović. Selektor. Čast. Država. Rođen. Igrao za Hrvatsku. Potencijal. Velike šanse. Eurobasket. Alihodžić. Orešković. Novak. Fulurija. Selektor volonter. Kovačević. Spona. Mulaomerović. Širi spisak. Mulaomerović. Selektor. Neno Marković. Nije bio ni kandidat. Preuzeo Karsiyaku. Mulaomerović. Spisak. Nurkić. Povreda. Upitan. NBA igrači će doći kasnije. Ego. Veličine. Zvijezde. Karahodžić. Renfroe. Sankcije. SMS. Teletović. Dovoljno vremena. Stipanović. Suze. Odlazak. Pripreme. Srce šampiona. Stvarna veličina. Nurkić. Albi. Ne valjamo. Biti uz nas ili ne, izbor je vaš. Porazi. Belgija. Crna Gora. Pripreme. Sramotna igra. Renfroe. Igra. Ne igra. Teletović. Rusija. Ne ide. Injekcije. Daleko. Perm. Povreda. Dernek. Pjevaljka. Razvaljeni. Raspašoj. Ceca. Primitivizam. Bruka. Barabrić. Sankcije. Podrška. Ne zna ni on. Mulaomerović. Uz igrače 100 posto. Kikanović. Nismo zdravlja nam. Časna pionirska. Perm. Rusija. Sramota. Odbrana. Šta je to? Afera. SIPA. Barbarić. Mahmutović. Cirkus. Lični ratovi. Košarka? U drugom planu. Švedska. Košarkaška velesila. Drama. Skenderija. Musa. Srce šampiona. Mulaomerović. Odlična odbrana. Nurkić. Teletović. Playmakeri. Dvije akcije. Koje akcije? Mejdan. Raspad sistema. Bruka. Sramota. Teletović. Musa. Sarajevski mediji. Haranga. Alibi. Press konferencije. Sopćenja. Teletović. Mulaomerović. Alibi. Teletović. Musa. Pomirenje. Kapiten. Navijač. Ide. Ne ide. Cirkus. Primitivizam. Jad i bijeda. Bh. košarka. Barbarić. Selo gori, a baba se češlja. Menadžeri. Trnovčević. Ražnatović. Košarka. U drugom planu. Lični interesi. Ego. U prvom planu.

Ovaj literarni bućkuriš savršeno opisuje sav jad i bijedu u kojem se trenutno nalazi bosanskohercegovačka košarka. Možda nije baš originalan način da se započne jedan tekst, ali vjerovatno najbolje oslikava trenutno stanje u Branilaca Sarajeva 11.

Nije sramota što smo izgubili dva puta od Rusije. Rusija je Rusija, pa čak i kada igra s drugim sastavom. Sramotan je način na koji smo izgubili. Sramotno je sve što se dešava u reprezentaciji u posljednjih nekoliko dana i mjeseci. Sramotan je odnos pojedinih naših košarkaša prema dresu reprezentacije.

Selo gori, a baba se češlja

Novo rukovodstvo Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, na čelu s predsjednikom Aleksandrom Fulurijom i generalnim sekretarom Dubravkom Barbarićem, najavilo je pomake u odnosu na svoje prethodnike. Umjesto napretka dobili smo sunovrat i propast bh. košarke. Vjerovatno smo jedina reprezentacija u historiji koja je nakon evropskog zlata, godinu dana kasnije, ispala u B diviziju.

Dubravko Barbarić koji je svoj dolazak u Košarkaški savez Bosne i Hercegovine predstavio kao dolazak obećanog spasitelja bosanskohercegovačke košarke, bio je najblaže rečeno pogubljen od prvog trenutka. Od izjava kako neće biti "sarajevocentričan" i kako će ga biti "svuda", došli smo do toga da ga u trenucima kada košarkaša tone poput Titanica nema ni da "navrati u prolazu". Da ne spominjemo da ni sam nije znao treba li nakon slavnog "derneka" kazniti ili podržati košarkaše, pa je za svega par sati dao dvije kontradiktorne izjave. Vjerovatno su ga ovi prvi, uhvatili na prepad.

"Očekujem da svi radimo u istom cilju, a to je promocija košarke i Bosne i Hercegovine", rekao je Barbarić na svojoj prvoj press konferenciji. Nismo sigurni na kakav način promocije je tačno mislio generalni tajnik Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, ali smo dospjeli u svjetske medije. Prije nešto više od godinu dana svijet su obišle slike dočeka ispred Vječne vatre i vijest o zlatnim kadetima, a danas madridska Marca piše o sramoti koja nam je, ni krivim ni dužnim, priređena u posljednjih nekoliko dana.

Oglasio se Teletović, oglasio se Mulaomerović, oglasio se i Musa, Nurkić u više navrata, ali Barbarić i Fulurija očigledno imaju važnijeg posla. Bit će da su izbori u Hrvatskoj i referendum u Republici Srpskoj ipak važnije teme za ove košarkaške radnike. Ili pak nešto treće, ko to sada može znati. Košarka to sasvim sigurno u ovom trenutku nije. Nije nikada ni bila, niti će ikada biti. Da se ne lažemo, odrasli smo ljudi, sve razumijemo. Selo gori, a baba se češlja.

Savršen alibi

Damir Mulaomerović je nakon Aleksandra Petrovića i Duška Ivanovića za naš nacionalni tim bio evidentan korak nazad. Osim što nema trenersko iskustvo kao pomenuta dva košarkaška stručnjaka, Mulaomerović je i majstor u pronalaženju alibija za loše rezultate. Nakon katastrofe protiv Rusije u kojoj smo izgledali kao raspuštena banda i igrali sramotnu odbranu, selektor je tražio opravdanje u mladim košarkašima koji igraju prve kvalifikacije.

Reprezentacija je stigla u Sarajevo, a Mulaomerović je najavljivao Teletovića kao veliko pojačanje, iako će samo par dana kasnije osuti drvlje i kamene po kapitenu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Prethodno je Teletović iznio niz optužbi na račun Saveza i Mulaomerovića, a bivši reprezentativac Hrvatske nije dozvolio udar na ego. O egu ćemo kasnije...

Vratimo se na utakmicu sa Švedskom. Svakome ko bar malo poznaje košarkašku igru u susretu sa Švedskom sve je bilo jasno. Mulaomerović nema kontrolu nad reprezentacijom i samo su nas puka sreća i 17-godišnjak spasili blamaže u dvorani koja nosi ime najvećeg košarkaša kojeg je ova zemlja imala. Nakon utakmice Mulaomerović je pričao o odličnoj odbrani, playmakerima Nurkiću i Teletoviću, a alibi se tražio u umoru i vrućini u dvorani.

Ne znamo sjeća li se Mulaomerović utakmice od prije 19 godina. Tada je u Skenderiji bilo mnogo vrelije nego protiv Šveđana. Doslovno se treslo sve. Nenad Marković je igrao kao u transu, a bronzanim iz Atine nisu pomogli ni Mršić, ni Rađa, ni "prodana duša", kako je tada skandirala puna Skenderija.

Naravno umor i vrelina samo su loš izgovor alibi trenera. Katastrofalna igra u napadu, gdje naša reprezentacija nije odigrala dvije akcije, sramotna igra pojedinaca u odbrani, totalna anarhija na parketu, ego velikih zvijezda... Bili su to samo neki od pokazatelja da u reprezentaciji ništa ne štima i da je poraz od Rusije neminovan.

Sve što se desilo u Mejdanu u samoj završnici susreta, a potom i dan nakon utakmice osiguralo je Mulaomeroviću savršen alibi. Odstranio je Teletovića kao razmaženu zvijezdu, požalio se na izostanke Đedovića i Renfroea i od sebe napravio najveću žrtvu. Za sav nered u reprezentaciji, nakon Košarkaškog saveza najveću odgovornost snosi upravo Mulaomerović.

Ego razmaženih zvijezda

Prije tri godine u Sloveniji imali smo samo jednu zvijezdu. Mirza Teletović je bio neprikosnovena zvijezda reprezentacije, ali se i to s vremenom počelo mijenjati. Mirza je i dalje prva zvijezda i najbolji igrač reprezentacije Bosne i Hercegovine i tu nema nikakve sumnje, ali nije jedina. Sa više zvijezda u reprezentaciji imamo i više ega na jednom mjestu, a kada je on na prvom mjestu onda imamo recept za propast.

Mirza Teletović je trebao imati let preko Beča za Švedsku zbog njegovog zdravstvenog stanja, a svoje mjesto u istom avionu nekako je pronašao i Jusuf Nurkić. Ego. Kad može Mirza, mogu i ja. Zašto lopta Minji Miloševiću, a ne meni? Ego. Svi reprezentativci mogu doći na ručak na vrijeme, ali dvije najveće zvijezde ne mogu. Veća je faca onaj koji više zakasni. On je bitniji i važniji. Prva zvijezda reprezentacije. Ego.

Nije važan Gordić i njegovo bacanje na glavu, nisu važne ni suze Andrije Stipanovića, ni odbrana Adina Vrabca. Važna je smo lična statistika. Šut. Dva poena. Tri poena. Ego. Licitiranje i ucjenjivanje nastupom u dresu reprezentacije posebna je priča. Priča o ljubavi prema klubu je deplasirana. Novac vrti gdje burgija neće.

Međutim dres reprezentacije mora da bude svetinja. To je nešto što mora da se poštuje. To je preduslov za poziv u reprezentaciju. Odnos, borba, znoj, krv, zadnji atom snage. Kome nije jasno o čemu se tu radi neka pogleda jednu utakmicu Andrije Stipanovića u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Bilo je to prije više od 23 godine. Rat, bijeda, neimaština. Pamet razvučena od strane paljanskih šizofrenika i jedna velika želja. Prvog aprila 1993. godine na daleki put krenula je jedna mala grupica ljudi iz Sarajeva. Nije bilo ličnih trenera, doktora, stručnjaka za ovo i ono. Selektor Mirza Delibašić, trener Ibrahim Krehić, te košarkaši Samir Avdić, Senad Begović, Gordan Firić, Emir Mutapčić, Adis Bećiragić, Ilijas Mašnić i Samir Selesković, dok su im se u Splitu pridružili Sabahudin Bilalović, Mario Primorac i Emir Halimić.

"Mi smo pošli s mišlju da je ogromna stvar što ćemo se pojaviti pod imenom Bosne i Hercegovine, niko nije ni spominjao utakmice. Na treningu sam vidio da su svi, to je bilo normalno, zaboravili trčati "košarkaški", o drugi stvarima da ti ne govorim.

Ali sam primijetio da imaju fantastičnu volju, moral, ponos što igraju za Bosnu i Hercegovinu. To mi je dalo neku nadu, ali samo u smislu da ćemo pružiti solidan otpor", rekao je Mirza Delibašić, Slobodanu Đaniju Đurasoviću, autoru knjige Svjetla za daljine.

Ta reprezentacija je osvojila osmo mjesto na Eurobasketu. Momci koji su trenirali na ikaru i mlijeku u prahu i dalje su vlasnici najboljeg rezultata u historiji naše košarke. Ti momci su osvojili osmo mjesto zato što su igrali srcem. Za grb na dresu. Za svoju državu. Ne za ličnu statistiku i svoj ego.

"Bio sam strašno ponosan, pokazali smo svima da još postojimo! Naše osmo mjesto je bilo jače od nečije mirnodopske zlatne medalje. Zapiši, molim te, koji su igrači nastupali", rekao je Kinđe Đaniju Đurasoviću.

Ko zna šta bi, da je danas živ, legendarni profesor sarajevske Treće gimnazije napisao o egoistima koji sada nose dres reprezentacije. Možda je dovoljno da se pročita njegova kratka priča o hadžijama i hađijama ili samo jedan citat iz iste.

"Hadžije, naravno, i dalje ne boluju od bilo kakvih autoriteta - titula, činova... ako si general, predsjednik stranke, pa bogme i države - nema problema. To je tvoja stvar... ma da si vala i Pele ili Maradona - pusti me na miru... Prošetaj malo...", napisao je Slobodan Đani Đurasović.

Hadžije su Mirza Delibašić, Nenad Marković, Gordan Firić... a vi, vi ste ovi drugi...

NEMA KOMENTARA