Sarajevo / Bogdan Tanjević: Autor čarobne košarkaške priče u gradu podno Trebevića

17. 04. 2018. u 07:44:00 F. Z.

Shares:0

"Ja vrlo često dolazim i jako se lijepo osjećam u Sarajevu, zbog prijateljstava koje dijelim s ljudima ovdje i susreta koji su pomalo uhodani i nekih novih koje tek otkrivam. Nekako bih rekao da još uvijek širim te zone grada", rekao je jednom prilikom u razgovoru za Radiosarajevo.ba Bogdan Tanjević, legendarni košarkaški trener sarajevske Bosne.

Bogdan Tanjević danas je opet u svom gradu. Iako je rođen u Pljevljima, a veliki dio života proveo u Italiji, crnogorski stručnjak najviše se vezuje za grad na Miljacki. Tu je počela njegova košarkaška priča, jedan od najljepših koje su napisane u bogatoj historiji loptanja pod obručima.

Već sa četiri godine došao je u Sarajevo, gdje mu je otac, oficir JNA, dobio premještaj. Nakon toga uslijedio je odlazak u Beograd, gdje je 1965. godine upisao Filozofski fakultet. Tanjević je nakon šest godina napustio prijestolnicu Srbije i OKK Beograd u kojem mu je trener bio legendarni Aleksandar Nikolić, a svlačionicu je dijelio s Radivojem Koraćem.

Umjesto odlaska u Slavonski Brod gdje je dogovorio osnovne uvjete s KK Oriolikom, Tanjević je odlučio ostati u Sarajevu. Dobio je ponudu da sa 24 godine preuzme klub koji se takmičio u drugoj ligi - KK Bosna. I tako je počela čarobna priča u gradu podno Trebevića. Već naredne sezone s Varajićem, Đogićem, Čečurom i ostalim izborio je plasman u Prvu ligu. Grad Sarajevo još uvijek se sjeća legendarne majstorice s gradskim rivalom Željezničarom pred 7.000 gledalaca u Skenderiji, gdje je samo dvije sedmice ranije održana premijera legendarnog filma "Valter brani Sarajevo". Bosna je slavila 65:59 i zauzela svoje mjesto među najboljim klubovima Jugoslavije.

Naredne sezone Tanjević je napravio ključni potez. U Sarajevo je stigao Mirza Delibašić. Kinđeta su željeli svi, proveo je 40 dana u Partizanu, ali ga je u rodnu Tuzlu vratila samoća. Uslijedio je novi pokušaj, a Sarajevo mu je jednostavno bilo suđeno. U gradu na Miljacki osjećao se kao kod kuće, a velike zasluge za to imao je i Bogdan Tanjević za kojeg Mirza kaže da mu je vjerovao već od prvog razgovora kao roditeljima Izetu i Dudi. Sve ostalo je historija i priča o jednom od najvećih, ako ne i najvećem uspjehu bosanskohercegovačkog sporta.

Zbog obaveznog vojnog roka Tanjević je morao napustiti Bosnu 1975. godine, ali je uspio okupiti ekipu na pripremama i u takvim okolnostima.

"To je bio krajnji rok da se prijavim u vojsku, a služio sam je u Tuzli. Mene je zamijenio Luka Stančić, a Tuzla mi je dobro došla jer je moja ljubav igrala u Beogradu, a Sarajevo je bilo 120 kilometara udaljeno od mene kako bih mogao nešto intervenisati. Trenirao sam Slobodu iz Tuzle, a Bosnu sam tog ljeta doveo na pripreme na Ozren. Trenirali smo 15 dana na Ozrenu i spavali smo na nekim gvozdenim krevetima", kaže Tanjević.

U majstorici, zahvaljujući poenia Damira Šolmana titula je otišla u Split. Naredne sezone Bosna je osvojila titulu, a potom je u Grenboleu ispisana historija. Sarajevski Studenti predvođeni Tanjevićem, Delibašićem, Varajićem... osvojila je titulu prvaka Europe i tako su postali prvi klub iz Jugoslavije kojem je to pošlo za rukom.

"Tačno kada je Emerson pobijedio u Madridu znao sam da možemo do kraja, jer da je bio Real imao bih neku olakšavajuću oklonost, jer je Real bio jači i velikan europske košarke. Mi smo tu sezonu svjesno žrtvovali i došli smo u pravoj formi u Grenoble. Mislim da su bili bez šansi. Tri minute prije kraja smo imali plus 13 i ja više nisam ni gledao. Nisam mogao da trpim to iščekivanje kraja. Trebalo je to sve da se sklopi za jedan veliki rezultat", kaže Tanjević.

Nakon Bosne Tanjević je preuzeo reprezentaciju Jugoslavije s kojom je 1981. godine u Čehoslovačkoj osvojio srebrenu medalju na Europskom prvenstvu. Zbog neslaganja s čelnicima reprezentacije napustio je Jugoslaviju 1982. godine i otišao u Italiju gdje je ostavio veliki trag. Postao je trener Juventusa iz Caserte, a priča je bila gotovo ista kao i sarajevska, od drugoligaša Boša je napravio giganta. Sa reprezentacijom Italije 1999. godine postao je prvak Europe, a Tursku je 2010. godine vodio do historijskog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu.

Zbog Sarajeva je odložio i diplomski rad na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a kaže kako mu je književnost mnogo pomogla u košarci.

"Došao sam u Sarajevo i odložio sam diplomski za šest mjeseci, godinu dana. To je vrlo težak diplomski, materija iz četiri godine. Znam da ocijenim šta je umjetnost, volim da čitam. To mi ja naravno mnogo pomoglo i u košarci. Ja imam veliki kapacitet da uđem unutra kada s tobom razgovaram, odnosno s igračima. Tako je bilo mnogo lakše doći na istu frekvenciju sa 12-13 igrača i napraviti odnose s njima koji su ljubav, a ne zavist", kaže Tanjević.

Bogdan Tanjević danas će u Sarajevu dobiti Državnu nagradu za sport, nagradu koju je legendarni Boša već odavno zaslužio.

KOMENTARI (2)