Fotopriča / Mostovi preko kičme grada: Neki vijekovima spajaju obalama Sarajeva

31. 10. 2019. u 10:27:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Rijeka Miljacka, sarajevska kičma, duga je 35,9 kilometara.

Paljanska Miljacka izvire na Palama, dok Mokranjska Miljacka izvire u Kadinom selu. Njih dvije se u selu Dovlići spajaju u Miljacku koja kroz Sarajevo otiče ka rijeci Bosni, u koju se ulijeva.

Nije poznato kako je Miljacka dobila ime, navodno je odmilja prozvana Miljacka. Arhitekt Mufid Garibija smatra da upravo u tome leži tajna njenog imena te podsjeća kako ju je njemački putopisac Heinrich Renner nazvao - Lieblichen (omiljena, njem.).

A na njoj leži dvadesetak mostova. Mi vam donosimo fotografije samo nekih od njih koje možete pogledati u našoj fotogaleriji...

Kozija ćuprija

Kamena kapija Sarajeva, prvi most na Miljacki s istočne strane, leži na starom carigradskom drumu, kojim se u davna doba kad su Turci vladali ovim prostorima, od Sarajeva putovalo do Stambola. Ćuprija je jedna od četiri stara mosta koji su sačuvani iz ovog vremena.

Ime je dobila prema legendi prema kojoj je siromašni pastir na tom mjestu čuvao koze koje su ga odvele do ćupa punog zlata. Ovaj se obogatio pa navodno izgradio most. Smatra se da je izgrađen u doba Mehmed-paše Sokolovića u 16. stoljeću, kada su nastali i mostarski Stari, Višegradska ćuprija i trebinjski Arslanagića most.

Pješački most koji vodi do Babića bašte

Nije poznato kada je izgrađen mali pješački most koji veže Bendbašu i Babića baštu, jednu od najstarijih mahala Sarajeva.

Most vodi do vidikovca gdje mladi zaljubljeni parovi razmjenjuju nježnosti, a nekad se s njega znao čuti i zvuk gitare.

Šeher-Ćehajina ćuprija

Ovaj nacionalni spomenik naše zemlje, nalazi se tik do Vijećnice i pretpostavlja se da je izgrađen u 16. ili 17. stoljeću.

Ne zna se sa sigurnošću otkud ime Šeher-Ćehaja (raja ga zove i Šeherija), ali se pretpostavlja da je za njega "odgovoran" šeher-ćehaja (upravitelj grada) Sarajeva Hadži Husein Hodžić, u spomen sina Mustafe koji je otišao u Carigrad i odlučio da će tamo ostati. No, nakon očeve smrti, Mustafa se navodno vratio u Sarajevo i dovršio gradnju mosta te se tu nazire i korijen drugog naziva mosta – Mustafa-pašin.

Nekoliko puta je, nakon poplava, renoviran, a danas ne možete primijetiti da mu nedostaje jedan luk koji je zatrpan 1897.

Novi most Vijećnica

Ovaj most otvoren je u aprilu 2003, najviše zbog potreba saobraćaja u ovom dijelu grada. Nazvan je po miljenici grada, sarajevskoj Vijećnici.

Careva ćuprija

Carev most sljedeći je luk preko Miljacke. Izgradio ga je u 15. stoljeću Isa-beg Isaković, prvo je stajao na malo nižem mjestu od ovog sadašnjeg – nalazio se tačno ispred ulaza u Carevu džamiju.

Taj je most srušen 1619. u poplavi, pa je Hadži Husein-aga Haračić izgradio kameni most koji je bio oštećen, pa obnovljen 1792. Austrougari ruše ovaj most zbog njegovog ruševnog stanja i grade novi.

Careva ćuprija ni danas nije u najboljem stanju.

Latinska ćuprija

Drveni predak Latinske ćuprije, koju smo u ne tako dalekoj prošlosti zvali i Principov most (po Gavrilu Principu koji je na ovom mjestu 1914. ubio austrijskog nadvojvodu Franju Ferdinanda i suprugu, groficu Sofiju), prvi se put spominje davne 1541.

Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda, a kameni most sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565. I ovaj su most nekoliko puta oštetile poplave, a regulacijom toka Miljacke u 19. stoljeću i on, poput Šeher-Ćehajine, gubi jedan luk.

Ime je dobio jer je vodio do naselja koji se nekad, zbog većinskog kršćanskog stanovništva, posebno kolonije dubrovačkih trgovaca, zvao Latinluk (danas Bistrik).

Ćumurija most

Ćumurija most izgradio je Hadži Hasan 1556, a i on je, kao i brojni drugi, obnovljen više puta sve dok nije zamijenjen željeznim, 1886. godine.

Ime je dobio je po pepelu ćumura koji su sabljari nekad prenosili preko mosta, a njihove trgovine su bile locirane u blizini.

Drvenija most

Drvenija most u Sarajevu sagrađen je za vrijeme austrougarske vladavine, 1898. godine. Kako je most često plavila nabujala Miljacka, '80-ih godina je drvena konstrukcija mosta zamijenjena betonskom, a drvena ograda je sačuvana.

Most je ponovo obnovljen nakon posljednjeg rata, ali i u ovoj godini.

Inače, ovo nije bio jedini Drvenija most u Sarajevu. Bila je tu nekad i Drvenija na Bendbaši, s koje su se nekad vadili trupci, Hadži-Bešlijina drvenija (između Šeherije i Careve ćuprije)...

Čobanija most

Čobanija most također je nekad bio drveni. Izgradio ga je Hasan Vojvoda 1557, a obnovljen je za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika pa ga neki zovu i "šejhanija most" kao i "šejtanija most".

Godine 1886. željezni most je sagrađen na mjestu starog, ali je zbog lošeg oslonca propao. Na njegovom mjestu je sagrađen novi 1888. godine.

Festina Lente

Festina lente (Požuri polako) najnoviji je most u Sarajevu, koji je svečano otvoren 22. augusta 2012.

Spaja šetalište Obale Maka Dizdara ispred Akademije likovnih umjetnosti, čiji su ga studenti i dizajnirali: Adnan Alagić, Amila Hrustić i Bojana Kanlić (smjer produkt dizajn) s Radićevom ulicom.

Eiffelov most

Eiffelov most na Skenderiji ime je dobio po slavnom francuskom inženjeru Gustavu Eiffelu – tvrdi se da je ovaj željezni pješački most urađen prema njegovim nacrtima, no za to ne postoje konkretni dokazi.

Izgrađen je 1893, a obnovljen 2004. Danas se na ovom mjestu često ostavljaju čaršafe - ljubavne poruke i rođendanske čestitke, te katanci na kojima su inicijali zaljubljenih parova.

Skenderija most

Skenderija most jedan je od najprometnijih i samim tim najopterećenijih mostova u gradu.

Izgrađen je '60-ih godina prošlog vijeka kada se izgradila i KSC Skenderija.

Nedavno je počela njegova obnova, a dio studenata Pravnog fakulteta predložio je da se nazove „Most Armije BiH“.

Most Suade i Olge

Most Suade i Olge, nekad Vrbanja most, naziv nosi po prvim sarajevskim žrtvama zadnjeg rata u BiH, Suadi Dilberović i Olgi Sučić koje su snajperisti ubili 5. aprila 1992. Danas se na mostu nalazi spomen ploča u sjećanje na ove nevine žrtve na kojoj piše "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši".

Betonska konstrukcija mosta izgrađena je nakon Drugog svjetskog rata kao jedan od prvih projekata tadašnje vlasti, no drveni most izgrađen je za vrijeme osmanlijske vladavine.

Ime Vrbanja ime je dobio po Vrhbosni, kako se Sarajevo nekad zvalo, tj. njegov dio od Vrbanja mosta do Bijele tabije na Vratniku.

Ars Aevi

Projekt za gradnju ovog mosta izradio je Renzo Piano, čuveno ime moderne arhitekture. Most je otvoren 2002, a ideja je da predstavlja "putokaz" ka budućem Muzeju Ars Aevi.

NEMA KOMENTARA