Enesa Mahmić: Bosanska pjesnikinja i svjetska putnica

“Putovanje je i kad se popneš na brdo iznad svoje kuće, pogledaš dolje i pomisliš: ‘Kako su ljudi, kuće i auti sitni kada se gledaju odozgo, kako je naše postojanje u kosmosu mizerno’. I onda se oslobodiš potrebe za gomilanjem materijalnih stvari i prestaneš da zagorčavaš život sebi i drugima. Za mene je putovanje svako fizičko kretanje koje donosi neko spoznajno iskustvo s kojim kasnije u društvu sudjelujemo etično, bez prljavih igrica, bez oraha u džepovima. Možda zvuči previše idealistički i naivno, ali nije. Vrlo je jednostavno.”

Dvadesetpetogodišnja Enesa Mahmić mlada je pjesnikinja i zaljubljenica u putovanja. Maglajska, bosanska, svjetska, svačija i samo svoja, ova umjetnica odlučila je napustiti konvencionalne stege modernog društva i upustiti se u životne avanture o kojima mnogi vjerovatno nikada nisu ni razmišljali.

Često daleko od kuće, a, ipak, uvijek baš tamo gdje treba da bude, iz raznih sela, gradića i metropola, Enesa donosi svoje priče i pjesme, fotografije i uspomene. Priča počinje prije tri godine…
 
“Bila sam razočarana indoktriniranim sistemom obrazovanja, korupcijom, nepotizmom, prostitucijom, gdje nema intelektualne sirene, gdje profesori umjesto predavanja donose neke teftere i diktraju iz njih, kao na Sorboni 1967. godine, prije revolucije. Jednostavno, odbila sam da sudjelujem u tom cirkusu. Nabavila sam gomilu knjiga iz teorije književnosti, filozofije, filma i iščitavala to”, priča Enesa za Radiosarajevo.ba o razlozima koji su je naveli na velike promjene u životu.

Enesa je donijela odluku da odustane od predavanja na fakultetu, ali je još uvijek imala status studenta što je iskoristila za apliciranje na raznim ljetnim školama i konferencijama u Evropskoj uniji.

Umjesto “profesora koji nemaju bibliografiju, i za 10, 15 godina rada imaju tek jednu objavljenu knjigu”, sada ima priliku da u raznim zemljama širom svijeta sluša predavanja stručnjaka iz SAD-a, Velike Britanije, Italije koji su “vjerovali u cjeloživotno učenje i imali objavljenih 10, 20 ili 30 knjiga”.

"Uvijek krećem na put s 50 eura. Nekada se desi da ni to ne potrošim."

Na mnoga putovanja Enesa je otišla zahvaljujući svom talentu za pisanje. Apliciranjem na razne konkurse, na kojima je redovno dobivala nagrade koje su uključivale putovanja, imala je priliku besplatno ili uz minimalne troškove obići više zemalja. Kako se broj zemalja koje je posjetila povećavao, tako se povećavao i broj prijatelja koje je upoznavala, a samim time i novih mjesta u kojima je bila dobrodošla. S vremenom, više joj nisu bili potrebni seminari, konferencije ili ljetne škole, niti bilo šta drugo osim dobrog plana, ruksaka na leđima i 50 eura u novčaniku.

Do danas je uspjela posjetiti sve zemlje bivše Jugoslavije, Albaniju, Grčku, Tursku, Armeniju, Gruziju, Ukrajinu, Rusiju, Poljsku, Litvaniju, Latviju, Slovačku, Rumuniju, Moldaviju, Češku, Mađarsku, Maltu, Italiju, Austriju, Španiju, Estoniju...

"Imam bar jednog prijatelja u skoro svakoj zemlji. Putnička prijateljstva su jaka kao i sva ostala prijateljstva u branši."

Enesa najčešće putuje sama, i s tim nema problema. Bez obzira na to gdje ide, sprijatelji se s lokalnim stanovništvom, koje joj često nudi pomoć, smještaj i hranu.

“Postoji niz iracionalnih strahova koji sprečavaju mlade ljude da putuju: da će biti gladni, da će se izgubiti, da trebaju mnogo novca. Ali to nije tako. Već na svom prvom putovanju uvidjela sam koliko je lako putovati. Uvijek je tu neko da ti pokaže put, grad, pomogne sa stvarima, poveze te, nahrani. Ljudi su mi davali novac, pozivali me na konak, na ručak, čaj. Bilo je tu i simpatičnih događaja nastalih jezičkom barijerom. Jedan turski kamiondžija je rekao riječ 'ekmek' (hljeb), i ja sam oduševljeno ponovila 'ekmek' jer je to bila jedina riječ koju sam razumjela, a onda je on otišao i nakon pet minuta vratio se s dvije kese hrane, slatkiša, sokova, jer je razumio da sam gladna.”

Izdvojiti jednu zemlju Enesa ne može. Sve su najljepše, i sve su joj dom.

"Svaka zemlja ima svoju ljepotu: grčka filozofija, italijansko slikarstvo, divljina Crne Gore, tursko gostoprimstvo, veličanstveni vrhovi Kavkaza, toplina ruskog i ukrajinskog čovjeka, moldavska i gruzijska vina, ekološka osviještenost Slovenaca, cvjetne livade južne Srbije, naše bosanske planine... Toliko ljepote u prirodi, kulturi, ljudima..."

Mnogo toga je neizvjesno u ovakvom načinu života, svaki dan donosi novu priču, svaka noć pruža novi dom. Ipak, ono što sa sigurnošću Enesa zna to je kako će potrošiti sljedećih 50 eura - na putovanje Iran - Kazahstan - Uzbekistan - Tadžikistan.