Zlatno doba jugoslovenske željeznice: Ne mogu više izmisliti lokomotivu s dušom

O historiji jugoslovenskih željeznica svjedoči osam parnih lokomotiva, eksponata fonda Tehničke zbirke Železničkog muzeja iz Beograda, raspoređenih na više lokacija u Nišu. Neke od ovih lokomotiva jurile su 100 kilometara na sat još prije 70 godina. Pogledajte kako ovo "željezničko blago" izgleda danas.

Parnjače, proizvedene krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka u Nemačkoj i Austriji, decenijama stoje na prostoru Mašinske industrije i Željezničke stanice Niš. Nenatkrivene, urasle u korov i šiblje, ponegdje zarđale i išarane - ovo je slika koju su članovi Udruženja ljubitelja željeznica više puta pokušali da promijene.

Jedan od njih je mašinovođa Ljubiša Stanković, penzionisan prije 16 godina. On je posljednji vozač parne lokomotive, koje su inače iz redovnog željezničkog saobraćaja povučene 1973. godine.

"Pokušali smo da zaštitimo neke lokomotive, ali nema ko da nas isprati. Ideja je bila da se vozila sačuvaju od zaborava, da deca sutra vide šta je doneo boljitak i koje su lokomotive bile pre toga. Doći će generacije i misliće da sa dizelom i elektrom počinje železnica", govori Stanković.

Sa kolegama iz Udruženja imao je ideju da se jedna lokomotiva remontuje i kroz Sićevačku klisuru vuče izletnički voz, ali to, kako nam se požalio, nadležni nisu podržali. Nada se da će ova ideja jednom zaživejti, a do tada će, kaže, svima rado pričati o svom radnom vijeku i vremenu kada je Niš bio značajno željezničko raskršće na Balkanu.

"Deda radio na železnici, otac radio na železnici, ja usmeravam i sina da bude na železnici. Parnu lokomotivu sam vozio četrnaest godina, serije - da ih ne nabrajam. Bilo ih je mnogo, više nego što je danas serija lokomotiva na železnici. Penzionisao sam se bez ijednog incidenta i prekršaja. Bog me poslužio", priča Stanković.

Kaže da je vozio "i dizel i elektro, sve što ide po šinama", ali da posebno poštovanje ima upravo prema parnjačama.

"Parna lokomotiva je imala dušu. To samo mogu da kažem. Mogu da izmisle i supersoničnu lokomotivu, ali lokomotivu s dušom - više ne. Ložiš, zatvoriš, podigne se para, ti povučeš vodu. Pa opet - zatvoraš vodu, otvoriš ložište i ložiš ponovo", govori ovaj zaljubljenik u železnicu.

Često dolazi u Ložionicu, na mjesto gde je početkom dvadesetog vijeka postojala Željeznička radionica i gdje se danas nalaze tri lokomotive. Jedna od njih radila je kao manevarka na separaciji rudnika uglja u stanici Adrovac na pruzi Beograd - Niš, inače tip lokomotive proizveden 1881. godine u Austriji. Druga je vukla lokalni radni voz "Pilot" i među železničarima bila prozvana "Ćuran" zbog takvog oblika dimnjaka. Treća je parnjača za vuču lakih i putničkih vozova serije 01.

"Napravljena je dvadesetih godina prošlog veka, nemačka lokomotiva sa četiri cilindra", priča naš sagovornik. 

Prema podacima Željeznica Srbije, ovakva lokomotiva, pod serijskim brojem 01-101, proizvedena je 1923. godine u Berlinu, ali su joj inženjeri Mašinskog odjeljenja Jugoslovenskih državnih željeznica 13 godina kasnije dodali aerodinamični oklop da bi razvila što veću brzinu. Testirana je na pruzi Beograd - Zagreb 1937. godine. Bez vagona dostigla je brzinu od 145 kilometara na sat, a sa 5 vagona od 128 tona - jurila je 122 kilometra na sat. Ovo je, kako bilježe arhivi Željeznica, bila velika senzacija kojoj su prisustvovali i stručnjaci iz Mađarske i Italije. Superekspresna parna lokomotiva dobila je nadimak "Leteći Beograđanin". 

Na jugoslovenskim prugama bilo je 120 lokomotiva 01 serije, a uglavnom su korištene na pruzi Beograd - Niš gde su razvijale brzinu od 55 do 70 kilometara na sat. Ovaj tip lokomotiva je nakon Drugog svjetskog rata služio i za vuču kompozicija "Orijent ekspresa" kroz naše krajeve.

Najvrednijim od svih željezničkih eksponata u Nišu, Ljubiša Stanković smatra lokomotivu serije 05 stacioniranu u krugu Mašinske industrije.

"Kao što je u današnje vreme Mercedes, to je bila nekad 05 lokomotiva", kaže on. 

Parna lokomotiva u Nišu

 

U Željeznicama Srbije pojašnjavaju da je riječ o lokomotivi tipa "Pacifik" američkog porekla, koju su 1900. godine iskopirali evropski konstruktori, pa je ubrzo postala vodeća za brze i putničke vozove na ravničarskim prugama. Jugoslovenske državne željeznice su 1929. godine iz Berlina nabavile 110 ovakvih lokomotiva i koristile ih za vuču vozova kroz Slavoniju, Srem i Pomoravlje. Lokomotiva JŽ 05-025 bila je jedna od najbržih i postala čuvena po tome što je vukla "Simplon orijent" - najslavniji voz u historiji svjetskih željeznica. Ovakve lokomotive dostizale su brzinu od 100 kilometara na sat, pa se od Beograda do Niša, u periodu od 1945. do 1959. godine, stizalo za 4 sata i 17 minuta.

Ljubitelji željeznica željeli bi da svi eksponati Željezničkog muzeja, koji su se našli u Nišu, budu zaštićeni od propadanja i javnosti predstavljeni poput "Baba Milke". To je parnjača uskog kolosijeka korištena u rudniku mrkog uglja Jelašnica. Godinu dana posle zatvaranja rudnika 1967. godine, preseljena je u park "Čair", a odatle je, na inicijativu Udruženja željezničara i uz podršku Gradske općine Medijana, reparirana i postavljena na plato ispred upravne zgrade Željeznica Srbije. Jedna je od omiljenih turističkih atrakcija u gradu.