Želimir Altarac Čičak: Bijelo dugme će živjeti koliko i njihove pjesme

12. 11. 2014. u 11:00:21 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Povodom četrdesete godišnjice otkako je Bijelo dugme izdalo svoj prvi album, svoje mišljenje o jednom od najpoznatijih rock bendova, dao je i Želimir Altarac Čičak, koji je i sam bio voditelj nekoliko njihovih velikih koncerata.

Želimir Altarac Čičak - legenda sarajevske muzičke scene, miljenik je gradskog kulturnog miljea, ima nezaboravan autorski opus, voditelj je popularnih muzičkih emisija i jedan od pionira disk-džokejstva kod nas. I mlađe i starije generacije pamte ga kao organizatora prvih pravih rock koncerata u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Šezdesetih godina održavali su se u Slogi i Fisu, a kasnije i u Skenderiji i Zetri. Nije bilo koncerta, a da se Čičak ne pojavi na bini i ne najavi zvijezde večeri. Uz to je muzički kritičar, animator rock kulture i inicijator mnogih muzičkih manifestacija koje su već postale tradicionalne. 


Piše: Želimir Altarac Čičak za Radiosarajevo.ba

O fenomenu Bijelog dugmeta su još tokom druge polovine 70-ih godina počele da se vode polemike za i protiv u tada najuglednijim novinama i magazinima, o njima se diskutovalo na omladinskim tribinama i forumima, pisani su feljtoni, nešto poslije objavljivane knjige čiji serijal su započela još 1981. godine dva hrvatska najutjecajnija muzička kritičara; pokojni Dražen Vrdoljak i Darko Glavan sa knjigom Ništa mudro da bi to nastavili i tu se okušali mnogi novinari. Bez sumnje svojom pojavom Goran Bregović sa svojim "dugmićima" predstavlja prvu vizuelnu rock senzaciju svojim glamuroznim imidžom, posebno načinom komunikacije u medijima, kao i muzičkim izrazom fuzije rocka i folka koji s' pravom već u samome početku i dobija epitet "pastirskog roka". 

Sa prvim singlom Top, kao i debi albumom najavljuju novi "hard rock balkan folk zvuk" na prostorima bivše nam zajedničke domovine SFRJ. Bez sumnje, "veseli Bosanci" su postali najpopularniji rock bend 70-ih i 80-ih godina i svojim djelovanjem, rekordnim tiražima albuma u mnogome otvorili prostor za mnoge druge bendove različitih muzičkih žanrova od novoga talasa, "new primitivesa" do novih pop junaka od Vardara do Triglava. Brega je svojom autorskom "kameleonskom" vještinom uspio prebroditi mnoge novodolazeće talase i žanrove i sačuvati šampionski epitet Bijelog Dugmeta. 

U samome početku su bili u imidž folu Led Zeppelin, Deep Purple, T.Rex da bi se to dalje transformiralo i do ska muzike i drugih tada aktuelnih trendova, ali Bijelo dugme ne posustaje u obaranju rekorda koncertnih promocija albuma i turneja, a što se potvrdilo i poslije rata rasprodanim koncertima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu u junu 2005 godine. 


Bio sam voditelj mnogih njihovih koncerata u velikoj dvorani sarajevske Skenderijie i Zetre, ali mi je u posebnom sjećanju ostao njihov koncert na sarajevskom koševskom stadionu koji je 17.septembra 1977. godine održan povodom Breginog odlaska u vojsku. Već na samome početku se naoblačilo i tokom koncerta oblaci su prijetili kišom. Program je počeo u 17,00 sati i ja sam imao zadatak da dobro zagrijem prisutne u svom stilu i tokom mog gotovo dvosatnog nastupa publika me gromoglasno podržavala pjevajući mnoge pjesme sa moje tadašnje disco set i play liste, a kao gosti su tu prvi svoj promotivni nastup imali i novi makednoski junaci Leb i sol. Ostao je tonski zapis tog mog nastupa, kao i najava izlaska Bijelog dugmeta na scenu koje je prašilo gotovo dva sata i pri samome završetku koncerta pljusnula je kiša i bi prolom oblaka, a najuporniji su tražili bis koji se nije desio.

Bez obzira na sve simpatije ili ne, bez obzira na sve što je do sada zapisano i objavljeno tačno iliti tabloidski senzacionalno, te promjene pjevača, i svih skandala, iza Gorana Bregovića i "dugmića" ostaju njihove pjesme koje se i danas nakon toliko decenija slušaju i pjevaju i oni će živjeti koliko i njihove pjesme.

NEMA KOMENTARA