Stari grad / Rimljani su ga osvajali 200 godina: O starom Glamoču postoje još samo legende

30. 12. 2016. u 07:43:00 Semra Hodžić

Shares:69

Iznad malog grada u zapadnoj Bosni, smještenog među visokim planinama Šatora, Cincare, Staretine, Golije i Hrbljine, nalaze se ostaci staroga grada Glamoča za koje se pretpostavlja da potječu iz antičkog doba.

Prema nekim izvorima, Glamoč se prvi put spominje 1078. godine kao granična župa Splitske nadbiskupije. Grad se prije današnjeg naziva zvao Dlamoč što potječe od ilirske riječi za ovcu.

Tu je ranije živjelo ilirsko pleme Delmati, što na ilirskom znači ovčari, koje se bavilo stočarstvom i koje je izgradilo brojne utvrde na obroncima Glamočkog polja kako bi se među njima mogli sakriti od napada neprijatelja.

Zahvaljujući strateškom položaju tih utvrda, Rimljanima je trebalo skoro 200 godina da osvoje ovaj predio. U biti, Iliri su gradili utvrde tako da se s jedne od utvrda vide druge dvije što je omogućavalo veoma brzo obavještavanje ostalih građana o nadolazećoj opasnosti. 

"Na mjestu današnjeg Glamoča u Busijama nađeni su skromni arheološki ostaci na osnovu kojih se pretpostavlja da je ovdje bilo neko naselje u antičko doba", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za Radiosarajevo.ba.

Pretpostavlja se da je u mjestu Vrbi kod Glamoča u antičkom dobu izgrađen grad Slavium koji je imao status municipija, a da se u selu Halapić nalazila putna stanica Salvie u periodu kada su građene vojne i putničke ceste.

Pronađeni su i dijelovi crkvenog namještaja, uglavnom ploče oltarnih pregrada, iz ranog srednjeg vijeka.

Oko utvrde koja se i danas nalazi na istom mjestu, prvo se razvila stara glamočka čaršija koja je i zamrla krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Razvojem saobraćajnice koja je iz Livna preko Glamoča vodila za Banju Luku razvila se i tzv. glamočka donja čaršija.

Ostaci Staroga grada Glamoča koji su vidljivi na terenu i koji se nalaze na oko stotinu metara od današnjeg savremenog naselja potječu najvjerovatnije iz osmanskog perioda.

"Sudeći prema historijskim izvorima, u kasnom srednjem vijeku, ovdje je postojalo utvrđenje koje je u osmanskom periodu prilagođavano vatrenom oružju", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za Radiosarajevo.ba koje je Stari grad Glamoč proglasilo nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine.

Od Starog grada danas je ostala tvrđava i glavna kula, ali uočljivi su i ostaci džamije sultana Mehmeda Fatiha, napravljene po njegovom fermanu i jedne od trideset sultanskih džamija u BiH.  Također, to je jedina džamija u BiH koja je zaostavština osmanskih sultana i koja do danas nikada nije obnovljena. 

Nije poznato kada je ona izgrađena, ali se pretpostavlja da je period njene gradnje kraj 16. ili početkom 17. stoljeća. U Starom gradu sačuvan je njen originalni mihrab ukrašen stalaktitima i građen od istog kamena od kojeg je bila sagrađena džamija. 

Očuvanje ostataka sultanove džamije bilo je gotovo nemoguće nakon što je ona spaljena 1932. godine. Imala je drveni krov i munaru koja je potpuno nestala u požaru.

Među ostacima Staroga grada sačuvan je i mezar "Dobrog", nepoznatog čovjeka za kojeg Glamočani vežu legendu.

"Za grob je vezana legenda o nepoznatom putniku koji je sahranjen, prema njegovoj želji, na mjestu na kojem će biti nađen njegov štap", navode iz Komisije za Radiosarajevo.ba. Oko njegovoga groba Glamočani su obvodili blago i molili se za njegovo ozdravljenje.

U ulici koja okružuje područje Staroga grada nalazila se i porodična kuća Muharema Džina, koja je tokom posljednjeg rata u BiH spaljena. Kuću je porodica obnovila nakon rata i na nju vratila sjećanje na još jednu zanimljivu glamočku legendu.

Naime, na kući je bio uklesan natpis: "Ovu građevinu podigoše Salih-aga i moj brat Hasan dizdar-aga, sinovi Husein-age, dizdar-age. Godina hiljadu i sto ili dvjesto, 1 džumadel-ahira” (23. marta 1689)", a na drugom su krupnim pismom isklesana imena ashabi-kehfa “Jemliha, Mislina, Miksilina, Mernoš, Debernoš, Šadnoš, Kefeštatioš” - "sedam spavača ili ljudi iz pećine".

"Prema legendi, to su imena sedam spavača koji su se sklonili u pećinu da bi se spasili od nasilja cara Dioklecijana (Dekijanosa) krajem 3. i početkom 4. stoljeća. U Kur’anu piše o ashabi-kehfu, a imena iz tog dijela se upotrebljavaju kao talisman za čuvanje od zla", pisao je Mehmed Mujezinović.

Iako je Stari grad Glamoč uvršten među nacionalne spomenike BiH, još uvijek je neistražen, a restauracijski radovi na njemu nikada nisu vršeni. 

Iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH još su kod donošenja odluke ustanovili da je ovaj nacionalni spomenik ugrožen, da se ostaci grada vide tek u osnovama i jedva raspoznaju, stoga je na njemu zasigurno potrebno vršiti restauraciju i zaštiti ga.

Po ko zna koji put upozoravamo da se neprocjenjivo blago kojim obiluje Bosna i Hercegovina mora štiti, a ne dozvoliti da propada.

KOMENTARI (1)