U bh. pravosuđe povjerenje samo imaju političari i kriminalci

Profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Jasmin Ahić u svojem tekstu Raspad vrijednosti bosanskohercegovačkog pravosuđa za Novinsku agenciju Patria je analizirao stanje pravosuđa u Bosni i Hercegovini.

Članak Ahića prenosimo u cijelosti. 

I kao što sam prije godinu i po dana na ovom mjestu ukazao da je više nego jasno da političari imaju svoje tužioce, sudije i svoje članove VSTV-a, tako su danas ogoljeni do srži i oni deklarativni profesionalno-etički principi bh. pravosudne zajednice.

Prije desetak dana u Izvještaju Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu u 2019. godini kao najlošiji ocijenjen je segment koji se odnosi na vladavinu prava i korupciju. Nakon dvanaest stranica detaljne i konstruktivne analize prioriteta koji se moraju ispuniti u pravosuđu - tri su postavljena kao hitna, i to:

1. Donijeti novi rekonstruirani Zakon o VSTV-u u skladu sa evropskim standardima (posebno realizirati konstantno unapređenje pravila za imenovanja, napredovanja, te jačati integritet i kontinuirano raditi na edukaciji sudija i tužilaca),

2. Usvojiti revidiranu Državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina,

3. Revidirati implementaciju zakonskih procedura u entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Slučaj 'Tegeltija' danas pred sve nas postavlja pitanje: U ovom periodu eksplicitno manifestovanih u najmanju ruku nedoličnih ponašanja visokih dužnosnika bh. pravosuđa, cjelokupne farse kao odgovora na slučaj, optužbi, disciplinskih postupaka, pisama EU, OHR, OSCE, različitih ambasada, pisanije između članova VSTV-a, pa sve do Predsjedništva BiH, ko danas uopšte može rekonstruisati i donijeti novi zakon o VSTV-u?

Sasvim je jasno da bh. pravosudna zajednica sama niti želi, niti hoće, da se upusti u takve promjene. Očigledno je da upravo pravosudnoj zajednici, uz časne rijetke izuzetke, upravo odgovara ovakav pravni okvir i ovakva raspodjela moći i struktura odnosa u pravosuđu. Tolika isprepletenost nepotizma, politike, ličnog interesa, karijerizma, korupcije i ostalih oblika društveno neprihvatljivih ponašanja, naprosto je izazvala kulminaciju koja je dovela do potpunog raspada profesionalnih, stručnih i etičkih vrijednosti našeg pravosuđa na svim nivoima.

Ne može i ne smije se ignorisati činjenica da u pravosudne institucije i njihove predstavnike niko u ovoj napaćenoj nam domovini nema povjerenja. Njima ne vjeruju građani, ne vjeruju policajci, ne vjeruju njihovi servisi, a čini se da im ne vjeruje ni međunarodna zajednica koja je u kreiranje i razvoj sistema krivičnog pravosuđa uložila najviše. Očigledno je da u njih povjerenje imaju jedino političari i kriminalci.

Dakle, ko može danas u Bosni i Hercegovini barem i pokušati promijeniti postojeće stanje? Odgovor se nameće sam po sebi – samo međunarodna zajednica, dakle oni koji su ovaj pravosudni sistem i kreirali.

Želim da vjerujem da je to moguće i da treba pokušati, i da još uvijek ima barem malo šanse za spašavanje bosanskohercegovačkog pravosuđa. Upravo zbog ovih koje sam naprijed spomenuo - rijetkih poštenih, časnih, moralnih i etičnih tužilaca i sudija u našoj zemlji.