Glas iz prošlosti / Indijanski poglavica: Šta god snađe Zemlju, snaći će i njene sinove

25. 08. 2019. u 13:22:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Slavni indijanski poglavica Seattle napisao je pismo američkom predsjedniku u kojem ukazuje na značaj očuvanja prirode davne 1854. godine.

Ove riječi postale su legendarne jer objedinjuju prirodu i čovjeka, a osuđuju loše ponašanje prema životnoj sredini. Odjekuju jednakom snagom i 150 godina poslije...

Gore pluća naše planete, ne piše nam se dobro: I NASA izuzetno zabrinuta

Pismo nikad nije prestalo biti aktuelno, jer čovjek nikako da nauči. Kao glas iz prošlosti zvone riječi mudrog indijanskog poglavice. 

Dok gore pluća Planete, pročitajmo šta je davni prije nas poručio ovaj mudri čovjek, razmislimo o svojim potezima i tome da je sve povezno, jer bez Zemlje, nema ni nas.

Evo šta je on tada poručio čovječanstvu:

"Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu tla? Ta nam je ideja strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i svjetlucanje vode, kako ih vi možete kupiti od nas? Svaki deo Zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda.

Koliki je obim požara u Amazoniji: Pogledajte snimak NASA satelita

Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje. Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće, jelen, konj, veliki orao, svi su oni naša braća. Stjenoviti proplanci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj porodici.

Učite djecu o svetosti tla. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda nego i krv naših predaka. Ako vam prodamo tlo, morate se sjetiti da je ono sveto i morate učiti svoju djecu da je ono sveto i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera priča dogodovštine i sjećanja mog naroda.

Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naše sestre, one nam gase žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naše i vaše sestre, pa morate od sada pružati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svojoj sestri.

Ljudski apetit progutat će Zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš je način drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči. A možda je to zato što smo divlji i ne razumijemo. Nema mirnog mjesta u gradovima. Nema mjesta na kojem bi se čulo otvaranje listova u proljeće ili drhtaj kukčevih krilaca. A, možda je to zato što sam divlji i ne razumijem.

I šta je život ako čovjek ne može čuti usamljen krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Šta god se dogodilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve su stvari povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Samo nit u tkanju života.

Da bi vaša djeca poštovala Zemlju, recite joj da je Zemlja s nama u srodstvu. Učite svoju djecu kao što činimo mi sa svojom, da je Zemlja naša majka. Šta god snađe nju, snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. Mi to znamo: Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji. Mi to znamo.

Sve su stvari povezane. Šta god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje. Čovjek nije istkao tkanje života; on je samo jedna njegova nit. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Gdje je šumarak? Nestao je. Gdje je orao? Otišao je. To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje."

NEMA KOMENTARA