Mali planinari s učiteljicom ispričali najljepšu priču Vučko Traila 2018

Ove djevojčice i dječaci vole planine, boravak na svježem zraku, ne plaše se strmih uspona, šume i vjetra, a poznaju i sve one emocije koje čovjek doživi kada osvoji  vrh. 

Velike zasluge za to ima učiteljica Sabina Solaković, koja u Osnovnoj školi Safet beg Bašagić vodi planinarsku sekciju i čiji entuzijazam, posvećenost i energija stvaraju novu generaciju planinara.  

Na međunarodnoj utrci Vučko Trail, koja se u subotu 23. juna odigrala na Bjelašnici, ova grupa djece, zajedno s učiteljicom, uspješno je savladala Zelenu  dionicu od 13,7 kilometara sa visinskom razlikom od 650 metara. Po ulasku u cilj, zasluženo su nagrađeni aplauzom i finišerskim medaljama. 

"Ovo su najbolji planinari naše planinarske sekcije koji su ove godine ispenjali već nekoliko vrhova. Između ostalog, Hrasnički stan, vrh Trebevića. Sada su došli da probaju ovu trail  utrku i uspjeli su u zadanom vremenu.  Ovo su djeca uzrasta od 8 do 13 godina i pokazuju da uzrast nije važan, da je važna volja i ljubav prema prirodi", izjavila je po dolasku u cilj učiteljica Sabina Solak. 

Staza Vučko Traila nije ni malo jednostavna - trebalo je savladati velike uspone i strme silaske, teren je bio prilično sklizak zbog blata, a pritom je trebalo utrku završiti u zadatom vremenskom periodu. Na ovakvoj stazi djeca su morala  primijeniti znanja koja im je kroz rad sekcije prenijela učiteljica - kako da vode računa o sigurnosti i budu odgovorni prema sebi, drugima i prirodi.

Pitali smo najmlađe sudionike Vučko Traila kakvi su im utisci: 

"Najteži je bio prvi uspon, ali mi je bilo lijepo i zabavno", kaže Amina Junuzović, a njen školski drug Nihad Granov dodaje da mu je najteži bio silazak kroz blato. Na pitanje šta im je bilo najljepše kažu da je to bio prijelaz preko rijeke.  Devetogodišnji Omer Fočo čak je na jednoj od kontrolnih tačaka morao sačekati ostale drugove, kako bi zajedno ušli u cilj.  

Čini se da Sarajevo, iako okruženo nekim od najljepših planina na Balkanu, ne njeguje u dovoljnoj mjeri  ljubav prema prirodnim ljepotama. Planinarske sekcije pri školama, nažalost,  nisu baš masovna pojava. Primjer ove neustrašive djece i njihove učiteljice za pohvalu je i nadati se da će ga slijediti i drugi.