Kategorija koja u BiH 'ne postoji': Beskućnici, nevidljivi za naše društvo (FOTO)

Novembar je pri kraju, temperature su sve niže, a snijeg već danima pada. Dok se pokušavamo utopliti i prilagoditi temperature u našim prostorijama, u našem gradu postoje oni kojima to nije ni opcija. 

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Neki definiraju pojam beskućnika kao "osobu bez krova nad glavom". No, koliko postoji studija o beskućnicima – toliko je i definicija.

A tačnog broja beskućnika u Sarajevu, ali i u Bosni i Hercegovini, nema. 

Razlog tome? Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom Kantona Sarajevo, kategorija beskućnika nije definirana kao posebna kategorija korisnika. 

"U članu 32. tačka 8. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Federacije BiH kao posebna kategorija korisnika propisana je kategorija lica s društveno negativnim ponašanjem. Članom 17. istog Zakona propisano je da su lica s društveno negativnim ponašanjem lica koja se odaju besposličarenju, skitnji, prosjačenju, prostituciji, alkoholizmu, uživanju opojnih droga, i drugim oblicima društveno negativnog ponašanja...

Trenutno je na području Kantona Sarajevo registrirano sedamnaest lica s društveno negativnim ponašanjem. Registracija je izvršena na osnovu prijave građana, ustanova, institucija i nevladinih organizacija. Broj lica s društveno negativnim ponašanjem, prema našim evidencijama posljednjih pet godina varira između trinaest i sedamnaest", kazali su nam iz JU Kantonalnog centra za socijalni rad Sarajevo.

Lica s društveno negativnim ponašanjem evidentiraju općinske službe socijalne zaštite (na čijem području borave) u JU Kantonalni centar za socijalni rad. 

"Prilikom evidentiranja, kao i u drugim kontaktima ostvarenim po raznim osnovama, stručni radnici općinskih službi socijalne zaštite informirali su osobe s društveno negativnim ponašanjem o mogućnostima smještaja u Prihvatilište ili drugu odgovarajuću ustanovu socijalne zaštite, kao i o drugim pravima, oblicima i uslugama socijalne zaštite koje mogu ostvariti u općinskim službama, po osnovu važećih zakonskih i podzakonskih akata, te uvjetima za ostvarivanje tih prava", dodali su iz JU Kantonalnog centra za socijalni rad. 

A u sklopu Gerontološkog centra Sarajevo u Nedžarićima, postoji i Prihvatilište za skitnice i prosjake, čije se usluge pružaju licima koja su se zatekla u skitnji i prosjačenju na području Kantona Sarajevo, kao i licima koja su se iz bilo kojih razloga našla u stanju socijalne potrebe. Ovim licima se pružaju usluge prihvata, privremenog smještaja, ishrane i higijenske obrade.  

Ensar Tičić, koji već osam godina radi kao sociolog u Gerontološkom centru, nam je kazao kako u ovom centru trenutno na smještaju imaju 343 korisnika.

"Upoznati smo s našim korisnicima, s njihovim pričama, problemima koje pokušavamo riješiti. Često su to problemi vezani za lijekove, njihove cimere, hranu koja im odgovara ili ne. 

Kad dođe novi korisnik obavljaju se razgovori u kojima saznajemo da li su svjesni gdje su došli, zbog čega, koji su njihovi interesi, a tokom prvih 15 dana pratimo da li su se dobro snašli. Pokušavamo da ih upoznamo s korisnicima sličnih osobina, što bolje pripremimo za život kolektiva jer je njima sada sve novo. 

Sada se svi prijemi u Gerontološki centar obavljaju preko Centara za scocijalni rad, prema nalogu ministarstva, gdje se prikuplja dokumentacija i šalju zahtjevi za smještaj. Cijene za pokretne korisnike na domskom smještaju su 407, nepokretne 627 i za jednokrevetnu sobu 700 KM". pojasnio je Tičić ekipi portala Radiosarajevo.ba, koja je posjetila ovaj centar.

No, kada je u pitanju Prihvatilište, kapacitet objekta je 25 mjesta i njegova popunjenost i iskorištenost direktno ovisi od aktivnosti MUP-a Kantona Sarajevo i nadležnih Centara za socijalni rad, uz čiju koordinaciju se obavljaju poslovi prijema.

"Prihvatilište radi u sklopu Gerontološkog centra, no u zasebnom objektu gdje se smještaju stare odrasle osobe, skitnice i prosjaci, osobe koje su u određenom periodu došle u stanje socijalne potrebe. Mi usko sarađujemo s policijom Kantona Sarajevo i Centrom za socijalni rad KS-a.

Dva su načina dolaska u prihvatilšte. Prvo je da službena lica policijske uprave uz službenu zabilješku i prisustvo dežurnog socijalnog radnika dovedu osobu koju su zatekli na ulici (koja možda ne zna da se vrati kući ili je zatečena u skitnji, prosjačenju) koju mi prihvatamo i smještamo u naše prostorije. 

Drugi je način je da jedna od službi socijalne zaštite pošalje zahtjev za smještaj neke osobe koja se našla u stanju socijalne potrebe ili ima nekih zdravstvenih ili drugih problema vezano za smještaj. Mi taj zahtjev odobravamo i vršimo prijem. Obično se osobe zadržavaju sedam do 15 dana, jer se radi o privremenom smještaju. Međutim, ako druge nadležne institucije ne nađu adekvatan smještaj, onda ta osoba ostaje duže. Obično svi dobrovoljno dolaze ovdje, a često se i vrate jer nemaju gdje", pojasnio nam je Tičić.  

Postoji veliki broj osoba u stanju socijalne potrebe, koje se često posjećuju kako bi im pružili pomoć. Posjećuju ih socijalni ili zdravstveni radnici, kako bi saznali u kakvoj situaciji žive, te pružaju i kućnu njegu. 

"Kada se radi o radno sposobnim licima, onda oni dobiju na korištenje stan, ali i rok u kojem moraju naći zaposlenje, kako bi mogli nastaviti s normalnim životom i plaćanjem režija.

S vremenom se čovjek navikne na razne i teške situacije, ali uvijek nastupamo profesionalno. Pružamo im sve što možemo, ali najprije lijepu riječ, razgovaramo s njima i tražimo način da im pomognemo. Najčešće ih muče zdravstveni problemi, ali i samoća, pa im razgovor mnogo znači, posebno starijim ljudima", zaključuje naš sagovornik.

Tokom naše posjete Prihvatilištu Gerontološkog centra, upoznali smo Vladu, sedamdesetosmogodišnjaka, koji se ovdje nalazi već 19 mjeseci. Da nije bilo Prihvatilišta, on bi bio prepušten ulici.

"Dugo sam kao podstanar živio u Sarajevu. Ali sam slomio kuk 2014. godine i kako nisam imao nikoga da se brine o meni, prebacili su me ovdje. 

Nemam nikakvih primjedbi, od čistačice do direktora sve je ok. A ja nastojim da se družim i da imam što više prijatelja, jer nisam čovjek od mržnje i pakosti, a toga ima. Inače je u našem narodu tako, ali šta je tu je. 

Načeo sam 78. godinu i samo mogu nadati se boljem. Smrti se ne bojim i nastojim da dok sam živ ostavim neki trag, da budem drag svima.

Volio bih, eto, da se ovaj nacionalizam malo smanji, užasan je za ovu našu lijepu BiH", poručio je Vlado.  

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!