BiH / Jedinstvom izgradili stoljetni džemat: Razasuti po svijetu, okupljaju se za Bajram

10. 08. 2019. u 18:05:00 Anadolija

Shares:18

Džemat Alibegovci je prije stotinu godina pripadao tešanjskom kotaru. Prije tačno stotinu godina su mještani Huso Tokmić, Suljo Tokmić, Salih Tokmić i Hasan Mešić poslali zahtjev tadašnjem reisu Mehmedu Džemaludinu ef. Čauševiću za angažovanje stalnog imama Muhameda ef. Pilava.

"To je zahtjev za izdavanje dekreta imamu koji je ovdje bio na službi, a kojeg su angažovali mještani koji su živjeli u pet-šest kuća. Oni su izgradili objekat u kome je u donjem dijelu bio mekteb, a na prvom spratu imamski stan", rekao je Alija Tokmić, mutevelija džemata Alibegovci, dodajući kako je 1923. godine izdat dekret za imama Muhameda ef. Pilava.

Zajedništvo izgradilo mekteb

U najmanjem džematu u MIZ Doboj, koji je prije stotinu godina imao pet-šest kuća, danas ih je 50-ak, a od kojih se u više od 30 živi.

"Imamo 50-ak bračnih parova koji su članovi našeg džemata i 20 pojedinaca, također, članova", pojašnjava Alija.

Godine 1982. se gradio mekteb koji je bio na mjestu današnje džamije. Jedinstvo i zajedništvo su ga izradile, kazuju džematlije ovog džemata.

"Svi su dali svoj doprinos, od djeteta do odrasle osobe. Nije niko pomagao sa strane. Bio je dogovor, recimo prvo treba 500.000 pa kad se to skupi, ide se dalje. Znači, radilo se samo onoliko koliko imaš mogućnosti u datom trenutku, i to svojim rukama", istakao je Muharem Tokmić, mještanin džemata Alibegovci, naglašavajući kako su samo nužne stvari bile plaćene. Većina je bila odrađena na dobrovoljnoj bazi. 

Honorarni imam

Ovaj džemat nema stalnog imama nego honorarnog. Dva puta sedmično dolazi imam koji klanja jacija-namaz. Također, tu je uz ramazan kao i uz Ramazanski te Kurban-bajram. Mektebska nastava se odvija dva puta sedmično, subotom i nedjeljom, u dvjema grupama po 10-ak polaznika.

Podrška od glavnog imam MIZ Doboj Bajre ef. Džafića, kako ističu Alibegovčani, ne izostaje. Džemat posjeduje sve ono što je, ustvari, potrebno: džamiju, vakufski stan, mektebsku učionicu i abdesthanu.

Džemat Alibegovci - undefined

Unutrašnjost džamije u džematu Alibegovci

"Imamo izgrađenu i učionicu gdje se odvija vjerska pouka. I što je zanimljivo, mi ovdje nemamo djecu koja ne pohađaju vjersku poruku. Sva djeca nauče arapsko pismo i znaju učiti Kur'an", kazao je Alija.

Svaki imam koji je bio u ovom džematu, ostavio je trag, ali posebno se istakao Nezir ef. Bečić koji je ovdje bio u ratnim danima. Izbjegao je tokom rata iz Doboja u jedno selu u okolici Tešnja, a svaki je dan pješice dolazio u Alibegovce kako se vjerski život ne bi ugasio.

"Jednostavno, bio je pokretač svega ovdje do 2001-2002. godine dok nije došlo do povratka u Doboj. Ljudi ga rado pamte", prisjetio se Alija, dok Muharem dodaje kako je 2001. godine, uz inicijativu efendije Nezira, napravljena i munara na tadašnjem mektebu, a sadašnjoj džamiji.

Različiti narodi - isti problemi

Ovo je jedini džemat koji se nalazi na području općine Usora. Saradnja s lokalnom vlašću se može ocijeniti odličnom, kazao je Alija, inače jedini vijećnik Bošnjak u Općinskom vijeću Usore, dodavši kako je džemat Alibegovci godinama dijelom finansiranja vjerskih zajednica gdje iz budžeta Općine Usora dobiju 1.000 KM.

"Ovdje svi žive jedni s drugima, istim putem hodimo, isti zrak dišemo, iste probleme dijelimo. Ista nas sudbina veže za ovaj kraj. Svi problemi koji tište Bošnjake, tište i Hrvate", kazao je Alija, naglašavajući kako je pomoć između dviju vjerskih zajednica, islamske i katoličke, uveliko prisutna.

Alibegovčana danas ima na svim stranama svijeta, od Australije, SAD-a, do skandinavskih i zapadnoevropskih zemalja. Što je zanimljivo, većina nekadašnjih mještana džemata Alibegovci je povezana i danas sa svojim džematom.

Ovdje su se ljudi nekada bavili poljoprivredom, i sada je mnogo njih nastavilo s tim. No, ima i onih koji odlaze u inozemstvo, ali i nekih koji se zapošljavaju po firmama u općinama Usora, Tešanj, Doboj-Jug.

Obavezno druženje

Bajramski dani su ti koji sve Alibegovčane vrate u svoje rodno mjesto. Tu je i jedan poseban običaj.

"Mi već godinama poslije bajram-namaza praktikujemo druženje pola sata-sat. Nema nas mnogo ovdje, ali se družimo", naglasio je Alija, dodajući kako se kurbansko meso u posljednje vrijeme najčešće nosi u humanitarne organizacije kako bi time pomogli onima koji su u potrebi.

Svakog Bajrama djeci u našem džematu dijelimo bajramske paketiće. To je naša tradicija koje se držimo, ispričao je Alija o bajramskom običaju koji se vezuje za ovaj džemat, a koji djeci predstavlja nešto posebno.

Muharem Tokmić je rođen 1950. godine. Najveći dio svog radnog vijeka je proveo u Sloveniji, ali je u Alibegovce rado i često dolazio. Posebno tokom bajramskih dana. Tada se, jednostavno, moralo biti u svom kraju. Privržen je svom džematu. Šta god treba, nije mu teško. Penzionisan je već deset godina, a sve svoje slobodno vrijeme troši kako bi uredio dvorište džamije, pokosio travu, uredio mezarje... Njegov unuk Sedad Ibrahimkadić je danas imam u ovom džematu.

Džemat Alibegovci - undefined

Šerifa Tokmić

Osamdesetpetogodišnja Šerifa Tokmić je najstarija mještanka džemata Alibegovci. Porijeklom je iz tešanjskog sela Kraševo, a doselila se u Alibegovce kada se udala. U braku je bila preko pedeset godina. Muž joj je umro prije devet godina, tako da je danas sama s djecom, unucima i praunukom. 

Bajramska sofra 

"Nismo mi daleko, upoznali smo se, udala sam se i ovdje ostarila. Imam troje djece, dva sina i kćerku", kazala je Šerifa. Bajramski dani su za nju posebni jer, kako kaže, najljepše joj je vidjeti sve na okupu.

"Dođu moji iz Kraševa, dođu moja djeca, i poslije i komšije", sa sjetom je govorila Šerifa, dodajući kako se kadaif i baklava obavezno nađu na njenoj bajramskoj sofri.

Prema usmenim predanjima, naziv Alibegovci sa sobom nosi dva značenja.

"Selo je nastalo po Ali-begu, Travničaninu oženjenom iz Banje Luke. Po povratku iz grada na Vrbasu, došlo je sukoba između dvaju svatova. Drugo predanje kazuje da su svatovi Ali-bega, prolazeći ovim mjestom, trebali platiti kako bi prošli, međutim došlo je do sukoba. I danas postoje nadgrobni spomenici koji idu u prilog ovim predanjima", navodi Alija.

Iako je jedan od najmanjih džemata u Bosni i Hercegovini, rad i trud ih stavljaju na pijedestal sa mnogo većim džematima. A jedinstvo je ono čime se zasigurno mogu pohvaliti.

NEMA KOMENTARA