Zmajevi / Djevojke naučile programirati i tako postale ambasadorice pokreta IT GIrls

24. 05. 2016. u 13:13:00 Radiosarajevo.ba

Shares:665

Djevojčice starosti od 13 do 15 godina imale su priliku sudjelovati u radionici i akciji #PostaniITGirl, koja je upravo završena u Sarajevu.

Akciju koja ima za cilj podstaknuti djevojčice da već od rane dobi počnu razmišljati u smjeru informacionih i komunikacionih tehnologija (IKT), pokrenuli su mladi zaposleniici i zaposlenice Ujedinjenih nacija. 

IT Girls su za četiri dana treninga ostvarile velike rezultate i pokazale na koji način ova akcija može da se razivja širom BiH. Veće uključivanje djevojaka u rastući IKT sektor osnažuje žene u BiH i povećava mogućnost u odabiru budućih karijera za mlade žene među kojima jenajveća stopa nezaposlenosti

Rezultat Postani ITGirl treninga je  pet web aplikacija koje su djevojčice razvile u timovima. Web aplikacija koja je osvojila najvise simpatija zirija je Game of Code koja promovise pristup programiranju za mlade osobe.

U nastavku, izdvajamo nekoliko rečenica iz blog koji je, potaknut ovom nadasve korisnom inicijativom, napisao Haris Dedović. Tekst prenosimo sa stranice ITGirls.ba:     

"12 djevojčica, između 13 i 15 godina starosti je napravilo pet web stranica (od nule) za četiri dana uz pomoć Googlea, Microsofta i njihove tri trenerice, a ovo je moj doživljaj te mašinerije zvane #PostaniITGirl

U zgradi UN-a se održavao trening koji sam trebao da pokrijem i da napišem nešto o istom, onako kako i treba, jer jelte ne uči svaki dan 12 curica da nešto kodira i programira. Kontam, još jedna ista kao i sve ostale reportaže sa nekih događaja. 5W, sličica, oprema i haj zdra’o.

Upao sam na pauzu da porazgovaram sa polaznicama treninga i da ih pitam o tome kako se one osjećaju, koje su njihove impresije.

I stvarno, objašnjavaju mi od početka. “Prvo smo dobili papire na kojima smo crtali šta bismo mi to kao napravili” – govori Amina dok joj kolegica upada u riječ – “one su pravile nešto za učenike, a i mi smo onda htjele da napravimo nešto vezano za školu, te da bi ta stranica pomagala nama kao učenicima, ali pošto smo vidjeli da još jedna grupa ima sličnu ideju nismo htjeli da ispadne da smo kopirali, pa smo promijenili ideju u stranicu o temi putovanja”.

Neke su o tome čule preko televizije, neke preko Facebook-a, nekima su nastavnici poslali obavijest, a saznao sam da se barem pola od njih planira baviti programiranjem u budućnosti.

I onda sam naravno procijedio: “Ma meni to zvuči dosadno…”

Odgovor je bio i više nego jasan, jer su sve u glas, preplićući se u glasnosti i bojama glasa: “Niiiije, nije, nije!” Tad je već bilo jasno nešto jako bitno. Ono gore, što su rekle da se planiraju baviti time u životu sada ima smisla. Jer im se to sviđa!

Na moje pitanje je li sve uredu i kako funkcioniše sa djevojčicama, jedna od trenerica odgovara: “One su prepametne”. Ja kroz smijeh dodajem: “Je li vas već strah za posao?” Smiju se i one i nastavljaju: “Mlade su, a već dosta toga znaju. Super je, jer u naše vrijeme nije postojalo ovakvih stvari isključivo za djevojčice. Međutim, još nešto je interesantno. One kažu da i na časovima pričaju o programiranju sa svojim vršnjacima. Ja ne znam je li ikad iko spomenuo u mojoj školi. Sada se o tome priča na velikim odmorima.” – zaključuje jedna od njih dok ozbiljno završavaju kratku pauzu od pet minuta. Fakat je bilo pet minuta."

 

NEMA KOMENTARA