Amra Đerzić o časnom pozivu: Šta me pokreće kao učitelja iz dana u dan

Jedno dijete,
Jedan učitelj,
Jedna olovka
I jedna knjiga
Mogu da promijene svijet.

(Malalla Jusafzai)

Šansa za nadahnuće drugog ljudskog bića ne predstavlja samo priliku već i izazov. Izazov s kojim se susrećemo svaki dan i koji u nama budi samo najplemenitije emocije i čini da budemo bolji ljudi i da to prenosimo na djecu.

Ovako započinje razgovor za portal Radiosarajevo.ba dugogodišnja učiteljica Osnovne škole "Kovačići" Amra Đerzić povodom Svjetskog dana učitelja koji se obilježava svake godine 5. oktobra.

Posao učitelja, kako kaže, ne predstavlja samo obrazovni rad - učiteljski poziv je mnogo više od podučavanja.

"Kada svakodnevno imate priliku da vidite koliko vaš stav, predanost poslu, znanje koje prenosite, ljubav koju pružate ima utjecaj na učenike, koliki trag ostavljate na njima i na koji način ih oblikujete, te koji ponos u njihovim očima vidite kada vas pogledaju i znaju da ste baš vi njihova učiteljica, veća motivacija za obavljanje ovog posla vam nije potrebna. Vjerujem da svako od nas treba nastojati da pruži najbolju verziju sebe, da se redovno nadograđuje, kako umno tako i duhovno, jer bez obzira koliko smo dobri, uspješni ili bogati, sve to ima smisla samo ako to što jesmo vidimo u drugom biću", priča nam Đerzić. 

Mišljenja je da su sreća i zadovoljstvo djece, njihovih roditelja i svih ljudi oko nas potvrda i pečat vrijednosti kojima težimo. 

"To je ono što mene kao učitelja pokreće i iz dana u dan daje snagu da nastavim obavljati ovaj itekako težak i odgovoran, a toliko plemenit i častan poziv", govori naša sagovornica.

Najviše traga tokom njenog odrastanja i oblikovanja da postane ovo što danas jeste je njena tetka, koja je bila nastavnica.

Foto: Pixabay.com: Ilustracija

"Još od malih nogu sam imala priliku da s njom odlazim u školu i prisustvujem časovima koje je s takvom lakoćom vodila, tolikom predanošću zračila i ljubavlju koju je nesebično dijelila, da sam već tada znala da ću jednog dana biti učiteljica i truditi se da budem poput nje. Ona mi je otkrila sve prednosti i ljepote ovog časnog poziva i prenijela ljubav prema djeci i podučavanju. Naučila me da biti dobar nastavnik, ne znači samo dobro poznavati materiju koju predajte već da sve što radite, radite s ljubavlju. Da djeci pored znanja koje prenosite, utkate i one najvrednije odgojne komponente humanosti, poštovanja i uvažavanja drugih i drugačijih, ljubav prema znanju, drugarstvu, pomaganju… Da svakodnevno kroz svoj primjer pokazujete i dokazujete koliko je bitno prije svega biti čovjek i cijeniti druge, njihov trud, rad i zalaganje", prisjeća se.

Amra Đerzić kao učiteljica radi već 16 godina. Imala je, kako kaže, sreću da je odmah po završetku Pedagoške akademije dobila priliku ući u razred u školi koju je i sama kao dijete pohađala.

"Bilo je to prekrasno iskustvo. Godinu dana imala sam priliku da učim od svojih učitelja i nastavnika i da sebe gradim gledajući i učeći ovaj put iz drugog ugla, kao kolegica. Neizmjerno sam im zahvalna jer su kao nastavnici i kolege pomogli u izgradnji i oblikovanju moje ličnosti učitelja.

Škola u kojoj radim posljednjih je 15 godina najljepša škola u Sarajevu, posebna po mnogo čemu. Ona za mene nije samo radno mjesto, to je moja druga kuća. Imam sreću i zadovoljstvo da sam okružena divnim ljudima i velikim profesionalcima, koji zajedno s našom djecom i roditeljima i čine ovu školu posebnom", s ponosom nam priča.

Napominje kako u današnje vrijeme ne možemo odgajati i obrazovati djecu na način kako smo ranije obrazovani, jer smo tada bili pripremani za svijet koji danas skoro da više i ne postoji.

"Dostupnost informacija koju djeca danas imaju, od nas zahtijeva da im na zanimljiviji način predočimo gradivo i time ih zainteresiramo i motiviramo za dalje učenje i istraživanje. Danas se imamo priliku obrazovati po najvišim standardima i kvalitetu, te stoga trebamo i moramo cijeniti sve što je urađeno kako bi škola bila najljepši period dječijeg života. Prednost je što se u današnje vrijeme pridaje više pažnje individualnim razlikama djece, a samim tim se više iskorištavaju i njihovi potencijali", govori za naš portal.

Posao prosvjetnog radnika je veoma dinamičan. Slaba podrška šire društvene zajednice, nedostatak poštovanja i loše okruženje doprinijeli su da se ovaj poziv nađe na mnogo nižem stepenu društvene ljestivce nego što to zaslužuje. Nekada to nije bilo tako.

"Svjetlost i sjenka su dio cjeline. Hoćemo li biti u tami ili na svjetlu, zavisi od toga da li životnom stazom koračamo izvoru okrenuti licem ili leđima", završava razgovor za Radiosarajevo.ba Amra Đerzić