Čudotvorac kojem vjeruju Bosanci i Hrvati

Guraju se u redovima. Na hiljade nevoljnika. Psihički bolesnici, bogalji, smrtno bolesni. Svi hrle ka iscjelitelju, kojeg je svevišnji obdario ozdraviteljskim energijama. Hromi su prohodali, slijepi progledali, nasmrt bolesni cijepaju svoje dijagnoze, koje su im postavili konvencionalni liječnici, demoni bivaju istjerani iz opsjednutih, mrtvi samo što nisu prohodali. Ne radi se o opisu scene iz Galileje, nekada davno u prvom stoljeću hrišćanske ere. Lokacija je Sarajevo, dvorana Huana Antonia Samarana (nekadašnja Zetra), prva je decenija 21. vijeka, a vodicu, koju, u svrhu ozdravljenja očudotvoruje iscjelitelj, Marokanac Mekki Torabi, „Sarajevska“ pivara poklanja u zamjenu za 0,75 pfeninga po flaši.

Ovu prodaju (posjetioci su putem natpisa zamoljeni da ne donose vodu od svojih kuća), kao i masovnu posjećenost Torabijevih seansi, već su kvalitetno kritički propratili sarajevski štampani i elektronski mediji, analizirajući psihologiju mase, te kako će na njenoj naivnosti ponovo biti obrnut ogroman novac Američki publicist Geoffry D. Falk, sam rehabilitovana žrtva samoproklamovanih iscjelitelja i gurua, u svojoj je sveobuhvatnoj knjizi „Stripping the Gurus - Sex, Violence, Abuse, and Enlightenment“ opisao lik i djelo širokog spektra mističara, duhovnih učitelja i iscjelitelja (od Ramakrishne do Sai Babe) i zaključio da ljudi jednostavno žele vjerovati da “priznati sveci našega vremena, u svome djelovanju, na umu imaju najbolji interes čovječanstva”, te da “zbog dobra svijeta u kojem živimo razgraničuju validne mistične percepcije i halucinacije i imaju svijest o tome da li su se čudesna izlječenja, za koje se tvrdi da su se dogodila, zaista i dogodila”. “Tužno je”, piše Flak, “da ni jedna od tih nada ne može izdržati najjednostavniju logičku provjeru”.

Iscjelitelj i sekretar

Kako, pak, stvari stoje s Torabijem? Znakovito je da je još 2007. (kada Torabi na „alternativnom“ tržištu BiH i Hrvatske još uvijek nije bio poznat), reporter BBC-a Richard Hamilton obišao iscjeliteljevo rodno selo Skhirat u Maroku, zabilježio da “lokalni prodavači, stojeći uz cestu prodaju flaširanu vodu, upućujući na taj način hodočasnike prema Skhiratu.” Za neupućene: Torabi tvrdi da svoje iscjeliteljske energije može, na neki način, prenijeti na vodu, koja na taj način sama poprima iscjeliteljska svojstva.” No, za ovog posvećenika, koji za sebe tvrdi da energije za izlječenje svih bolesti (od čireva do tumora) dobija “sa pet planeta”, vjerovatno nikada ne bismo ni saznali da nije njegovog menadžera i bliskog sekretara Assada Soboa Ajela, imućnog Iračanina koji već godinama živi u Zagrebu.

Prema istraživanju „Nacionala“ iz 2009., Assad je u Hrvatsku došao radi studija metalurgije u Sisku, poslije čega je magistrirao u Ljubljani i uspio se obogatiti trgovinom. Torabija je susreo, gotovo proviđenjem sudbine. Bolovao je od raka gušterače, te je na putu na liječenju u Dubai, u nekim novinama pročitao o čudima marokanskog iscjelitelja. Istog trena je uzeo let za Maroko, gdje ga je Torabi čudesno izliječio. Assad, kojem pripada 40 procenata od prodate vode u sarajevskoj Zetri, bavi se prodajom robe široke potrošnje, a sjedište njegove firme je u Kini. Ipak, prema pisanju Nacionala “uvidom u registre nigdje se ne nailazi na tvrtku u Hrvatskoj koja bi bila u njegovu vlasništvu”.

Kako bilo, Torabijeva hiperpopularnost u Hrvatskoj (u kojoj je gostovao čak četiri puta), a sada i u BiH, posljedica je Assadovog menadžerstva. Znakovito je da je postojeća iscjeliteljeva web-stranica dostupna isključivo na hrvatskom jeziku, dok nam web prostor na engleskom jeziku donosi izuzetno malo informacija o njemu. To je primijetila i novinarka „Nacionala“ Jelena Baodvinac, zbog čijeg je pisanja iscjelitelj Torabi, preko svoje odvjetnice Vesne Škare Ožbolt, tužio ovaj hrvatski nedjeljnik, tražeći odštetu od čak milion kuna.

Tužbe protiv novinara, neuspjela izlječenja, napad na foto-reportera

Zapravo, sve je počelo tako što je spomenuta novinarka našla za veoma problematično da se prilikom Torabijevih tretmana na zagrebačkom velesajmu, pakiranje od šest plastičnih boca „Jane“ prodaje po tržišnoj cijeni od 36 kuna, a da se pri tom ne izdaju računi. Slično kao u Zetri, “organizatori su napomenuli kako se ne preporučuje voda iz slavine jer je previše klorirana, odnosno mora biti flaširana”. Badovinac je otkrila da su, osim kratkih dodirivanja “sirotinje raje” (preko 300.000 posjetilaca) na Velesajmu, postojali i privatni tretmani za “malo poznatije Hrvate” poput Milana Bandića, Envera Moralića, Hameda Bangoure, Sonje Šarunić, Tome Vrbana, članova obitelji Todorić, pjevačice Severine ili pak nekolicine uglednih zagrebačkih liječnika.

Susreti su bivali upriličeni u vili Asada Soboa Ajela u Mlinovima kod Zagreba i naplaćivani 500 eura (Torabi je, ruku na srce, tvrdio da će taj novac biti utrošen za troškove smještaja bolesne hrvatske djece, koja mu dolaze u Maroko na specijalne tretmane). Pa ipak, čini se da ni tretmani ni halal uloženi novac nisu pomogli pacijentima. U članku, koji je nakon podnesene tužbe, za „Nacional“ napisala Orhidea Gaura, istražuje se sudbina od karcinoma oboljelih hrvatskog vizažista Tome Vrbana (kojeg je prijatelj Goran Ivanišević „na rukama“ donio iscjelitelju) i slikarice Izabele Šimunović, koju je Torabiju dovela popularna Severina Vučković. Uprkos Torabijevim tvrdnjama da im je, nakon što su ga posjetili u Maroku, bolje i da se njihovi metastazirani karcinomi povlače, oni su nedugo nakon povratka u Zagreb preminuli. Identičan slijed događaja prethodio je smrti TV voditeljice Ive Bagić. Indikativno je da je, prilikom četvrtog Torabijevog dolaska u Zagreb (kada ga je posjetio daleko manji broj ljudi), došlo do fizičkog nasrtaja Asada Sabe Ajela i unajmljenih zaštitara na „Nacionalovog“ fotoreportera Krasnodara Peršuna.

Žalbe na internetu

Iako se Torabi, ili Torbi al Mekki (kako se predstavlja na engleskom govornom području) na službenoj web stranici ispričao “što u ovome periodu zbog okolnosti neće biti u mogućnosti posjetiti i Zagreb”, poručio je da su “sve zainteresirane osobe iz Hrvatske, dobrodošle su na seanse za njegova posjeta Sarajevu“. U isto vrijeme, hrvatski forumi su puni žalbi nezadovoljnih pacijenata, koji se ne ubrajaju u „celebrities“.

Jedan od diskutanata je ispričao da je Mekki njegovom ocu, koji je otišao u Maroko rekao da mu je “sklonio 70 % tumora, te da dođe u 5. mjesecu ove godine kad on dođe u Zagreb, i nakon tih tretmana ce biti 100 % izliječen.” Ipak, to se nije dogodilo, čovjekovo stanje se pogoršalo i on je umro. “Nadalje, od njih desetak koji su bili skupa u Maroku, četvero je umrlo, jednom je stanje također pogoršano, dok je čovjeku kojem je rekao da je 100 % izliječen također stanje dodatno pogoršano nego kad je otišao”, dodaje ovaj diskutant, naglasivši da je njegova porodica imala novaca da finansira putovanje u Maroko i druge troškove, pitajući se šta je sa onima koji tog novca nemaju, a zadužili su se kako bi došli na “specijalni tretman”.

“Zastupnik Torabijev Asad izjavljivao je da se dijabetes skida nakon 10 tretmana, karcinom 15, ja sam bio 48 puta i osim početnog poboljšanja koje nije također beznačajno jer mi je olakšao oko 5 mjeseci, ništa se nije dogodilo” razočaran je drugi tretirani „pacijent“.

Žena oboljela od raka dojke piše slijedeće: “Mekki mi je 2,5 mjeseca govorio da sam 'zdrava', da je zaustavio rast i da su mrtvi. I da sada samo treba vremena da se oljušte i da ih organizam izbaci van. On mi je uporno i uporno govorio (…) da je sve super i da mogu doma. Kada su bili razni simptomi ili loši nalazi govorio bi mi da je to sve super, i da mi je sve u glavi (pri tome se jako i ljutio). A ja sam uporno ostajala i čekala da se počnu mekaniti, ljigaviti i smanjivati . Ali dočekala nisam i na kraju sam se vratila u Hr. Prvi šok je bio nalaz markera koji je bio veći nego ikada, a zatim i nalaz biopsije, koji je jasno i nedvosmisleno rekao da je sve živo da življe ne može biti.”

Zdrava vehabijska logika

Uprkos mlakoj reakciji zvaničnika Islamske zajednice na seanse u Zetri, nešto su konkretnija „radikalnija braća“ sa portala Mimber.ba. Mr. Safet Kuduzović tvrdi da je Torabijeva izjava da mu energija dolazi sa „pet planeta“, sa islamske tačke gledišta, „vrlo diskutabilna“.

http://www.youtube.com/watch?v=XAq8Gr_roak


„Ako kaže da ga obavještavaju meleki, to je nemoguće, jer meleki dolaze samo poslanicima i iznimno dobrim Allahovim robovima kao Merjemi. Ako uprkos tome ustvrdi da se radi o melekima, upitat ćemo ga kako zna da mu dolaze meleki, a ne šejtani koji se kamufliraju i predstavljaju kao meleki?! Ako kaže da ga obavještavaju džinni, što je moguće, kako im može vjerovati i s njima u tom pogledu surađivati, možda ga lažu?!“, argumentira Kuduzović, dodajući da „ne treba zanemariti činjenicu da se oko Turabija digla velika prašina u rodnom Maroku kada se jedna djevojka neposredno nakon tretmana strovalila mrtva na zemlju.“

Na jednom od posjećenijih islamskih sajtova na engleskom jeziku (Islamweb.net) je na pitanje, da li je dozvoljeno posjećivati Torabijeve seanse, dežurni islamski pravnik odgovora da nije „jer se taj čovjek služi nekom vrstom magije“.

Torabi, koji za sebe tvrdi da je hafiz, niječe sve optužbe, pogotovo kada se radi o onima o bogaćenju na račun teško oboljelih: „Moji roditelji su se bavili poljoprivredom pa sam se time nastavio baviti i ja. Imamo oko 200 hektara zemlje na kojoj uzgajamo stolno grožđe, žitarice i stoku. Imamo 40 stalnih radnika koji rade na imanju, nekad ih bude i 120, ovisno o tome koje je doba godine. Pola zarade ostaje nama, a pola dijelimo siromašnima. Mnogi ljudi nemaju gdje spavati kad dođu u Maroko pa im dajemo za smještaj, hranu i ostalo što im je potrebno.“

Čudotvorac po mjeri Bosne

Međutim, jedna od žena koje su s bolesnom djecom boravile u Maroku obavijestila je zainteresirane da „najjeftinija avionska karta košta oko 4 tisuće kuna, taksi do hotela i natrag 100 eura, noćenje (u hotelu) s doručkom 25 eura po osobi, ručak oko 10 eura po osobi“, s tim da „prije odlaska treba kontaktirati gospodina Asada zbog hotela i prijevoza te provjeriti da li će gospodin Mekki biti u Maroku“.

Sve u svemu, Mekki Torabi je kontroverza sam po sebi, a pravi odgovor o njegovim „čudesima“ sigurno neće dati bioenergetičari i stručnjaci za paranormalno već sociolozi i eksperti za psihologije masa.

Ali, u konačnici, zašto se iščuđavati pojavi jednog čudotvorca, i desetinama hiljada Bosanaca i Hercegovaca koji mu vjeruju, ako se sve dešava u zemlji u kojoj je više ljudi nezaposleno nego zaposleno, u kojoj je pola miliona ljudi na granici siromaštva, u kojoj je korupcija u zdravstvu postala bazični model i u kojoj ljudi godinama glasaju skoro pa uvijek za iste političare koji im malo šta dobra donesu.

Nacionalizam ili vjerovanje u moći čovjeka koji čudotvornu energiju prima sa pet planeta: U čemu je razlika?