Arzija Pašalić za Radiosarajevo.ba: Može li hrana biti lijek?

E.B.
Arzija Pašalić za Radiosarajevo.ba: Može li hrana biti lijek?
/ Ilustracija
Hrana se oduvijek smatrala lijekom, bilo u preventivnom ili u suportivnom smislu. Koncept hrane kao lijeka star je više hiljada godina, jer je još Hipokrat propisivao razne namirnice u liječenju bolesti.

Međutim, vremenom se uloga hrane kao lijeka zanemarila i izgubila na važnosti. Brojna istraživanja koja se provode u području ishrane dokazala su uzročno-posljedične veze između hrane koju jedemo i nastanka bolesti, ističe na početku razgovora za Radiosarajevo.ba dr. sci. Arzija Pašalić.

Većina bolesti je direktno ili indirektno povezana s prehrambenim navikama, pa stoga određene namirnice, segmenti ishrane ili geografski vezani načini ishrane pogoduju nastanku i razvoju mnogih oboljenja, kaže Pašalić. U posljednjih četrdesetak godina brojna istraživanja pokazala su i potvrdila da određene vrste hrane mogu djelovati protiv zgrušavanja krvi, depresije, za snižavanje nivoa holesterola, šećera u krvi, kao laksativi, diuretici, zatim kao stimulatori imunološkog sistema, mogu pomoći u borbi protiv upala, alergija, itd. Sve navedeno svakako ide u prilog činjenici da se hrana može smatrati lijekom.

Šta je to dijetoterapija?

Savremeni način liječenja, osim medikamentozne (liječenja lijekovima) i drugih vidova terapije podrazumijeva i provođenje dijetoterapije – liječenja hranom. Dijetoterapija se propisuje posebno za svako oboljenje i ima za cilj da poboljša stanje pacijenta, otkloni simptome bolesti i doprinese izlječenju. Danas je izlječenje gotovo nezamislivo bez uvođenja i forsiranja ili potpunog izbjegavanja određenih namirnica u ishrani, čak pojedine faze bolesti zahtijevaju poseban dijetalni pristup. Tako je danas nutritivna terapija u suportivnom smislu ne samo poželjna nego i potrebna da bi liječenje bilo uspješnije. Šta se to promijenilo? Napredak novih tehnologija omogućio je otkrivanje i izolaciju bioaktivnih supstanci u hrani koje mogu imati veliki utjecaj na sam tok i trajanje bolesti. Kod dijetoterapije je poželjan individualni pristup i posebno se preporučuje kod bolesnika koji nisu hospitalizirani, kad se dijetetičke usluge pružaju ambulantno. Takav pristup omogućuje edukaciju bolesnika i propisivanje individualnih nutritivnih planova. Dijetoterapija je usmjerena na konzumiranje posebnih, specijalnih nutrijenata koji će pomoći u izlječenju, ali i odricanje ili izbjegavanje onih nutrijenata koji mogu pogoršati simptome određene bolesti.

Koliko je značajna dijetoterapija u liječenju onkoloških bolesnika?

Dijetoterapija onkoloških bolesnika je neodvojiva i vrlo značajna faza u liječenju ovih bolesnika pored svih drugih terapijskih procedura koje se provode. Ona se zasniva na različitim principima ovisno o stepenu proširenosti bolesti te prisutnim pridruženim tegobama i poremećajima. Osnovni cilj dijetoterapije kod onkoloških bolesnika jeste zaustavljanje napredovanja kaheksije (rapidnog gubitka tjelesne mase), prevencija komplikacija i smrtnosti. Važno je napomenuti da s nutritivnim suportivnim liječenjem treba početi što prije i ne posmatrati ga kao opciju liječenja već kao bitnu komponentu u liječenju onkološkog bolesnika. Bolesnik treba da bude svjestan da će brižljivo isplanirana ishrana poboljšati njegovo opće stanje.

Koja je to hrana koju bi trebali konzumirati pacijenti s malignim oboljenjima, a koju nikako ne bi trebali jesti?

Smjernice za ishranu pacijenata oboljelih od raka (ukoliko nema dole navedenih nuspojava) se ne razlikuju bitnije od smjernica za pravilnu ishranu zdravog čovjeka, što znači da ona treba biti raznovrsna, izbalansirana i prilagođena energetskim potrebama pacijenta. Ishrana onkoloških bolesnika mora biti takva da ne opterećuje organizam (hrana koja je što manje tretirana, organski uzgoj, u svježem stanju ili kratko termički obrađena), da osigura dovoljno energije (energetske potrebe ovih bolesnika su povećane od 100-300 kcal/dan) i da svakako osigura dovoljno nutrijenata. Jako je bitno odrediti nutritivni status pacijenta koji se vrši pomoću kratkih i vrlo jednostavnih skrining testova i jednostavnih antropometrijskih mjerenja koji dodatno ne iscrpljuju pacijenta. Ako dođe do nuspojava kao što su manjak apetita i rana sitost, oslabljena čula mirisa i okusa, suha usta, upaljenja sluznica usta i grla, otežano gutanje, mučnina i sl. onda se iz ishrane isključuju pojedine vrste namirnica koje mogu dodatno pogoršati stanje. Iz ishrane treba potpuno isključiti sve vrste procesuiranih namirnica, kao što su mesne prerađevine, namirnice koje sadrže transmasne kiseline, aditive i sl.

Danas se vrlo često govori o unosu tzv. alkalnih namirnica, a izbjegavanju namirnica koje povećavaju kiselost organizma. S tim u vezi, treba napomenuti da uspješnost nekih terapijskih tretmana zavisi od acidobaznog statusa organizma. Te bi npr. 10-ak dana prije početka kemoterapije iz ishrane treba izbaciti namirnice koje povećavaju kiselost organizma kao što su: meso i mesne prerađevine, mlijeko i mliječni proizvodi, naročito tvrdi žuti sirevi, džemove, voćne sokove sa šećerom, ukiseljeno povrće, iznutrice, tjestenina, hljeb pogotovo bijeli, kafa i kofein uopće, orasi, borovnice, kupine, šljive, suhe šljive. Pri tome, povećati unos tzv. alkalnih namirnica u koje spada većina voća (najveći alkalitet imaju suhe smokve, grožđice, hurme i limun) i povrća (brokula, peršun, celer, bijeli luk), od žitarica heljda, bademi, tofu i koziji sir, sojino mlijeko, kozije mlijeko, mlaćenica i sirutka.

Šta kada pacijenti izgube apetit, što se često dešava zbog terapija?

U slučaju gubitka apetita treba jesti male, a češće obroke, izbjegavati pijenje bilo kakve tekućine uz obrok (tečnost piti isključivo između obroka). Treba birati visokokalorične i visoko proteinske obroke, koji se lako pripremaju, a prije obroka se preporučuje lagana šetnja. Postoje preporuke da se obrok konzumira dok gledate televiziju ili čitate, uvijek jesti u društvu, a svoje omiljene namirnice dozvoljeno je jesti u bilo koje doba dana. Svakako se u slučaju gubitka apetita preporučuje upotreba gotovih eneteralnih pripravaka, koji značajno mogu utjecati na poboljšanje općeg stanja bolesnika.

A šta podrazumijeva enteralna prehrana?

Enteralna ishrana je indicirana kada je gastrointestinalni trakt funkcionalan, ali je oralni unos nedovoljan da zadovolji nutritivne potrebe. Enteralna ishrana onkoloških bolesnika ima za cilj prevenciju i liječenje pothranjenosti, poboljšanje učinka primijenjene terapije, eliminaciju nuspojava liječenja i poboljšanje kvaliteta života. Postoje različite formule enteralnih pripravaka, ali se u nutritivnoj terapiji kod većine onkoloških bolesnika koriste visokokalorični, visokoproteinski pripravci obogaćeni omega-3 masnim kiselinama s optimalnim omjerom ugljenih hidrata, elektrolita i elemenata u tragovima. Enteralni pripravci se mogu unositi peroralno, međutim ako postoje rane u ustima, otežano gutanje suhoća sluznice i slično, ovi pripravci se mogu davati putem sonde ili perkutanih stoma. Kod bolesnika kod kojih nije moguće primijeniti enteralnu prehranu, koji imaju narušen integritet crijeva, uporne mučnine i/ili povraćanje, teške prolive i sl. primjenjuje se parenteralna prehrana. Ukoliko je trajanje nutritivne suportivne terapije planirano da traje duže od 10-12 dana, parenteralna ishrana se provodi putem centralnog venskog katetera, a ako traje kraće, putem perifernog venskog pristupa. Provodi se isključivo u bolničkim uvjetima, mada se u posljednje vrijeme u nekim zemljama provodi i kućni vid parenteralne ishrane.

Na kraju naša sagovornica naglašava kako je veoma važna podrška pacijentu kada je riječ o pravilnom načinu prehrane. Bez obzira na to u većini slučajeva podrška je zanemarena, zaključuje Pašalić.

Pravilno postavljena nutritivna terapija predstavlja važnu komponentu u liječenju onkoloških bolesnika i njeno zanemarivanje može vrlo nepovoljno utjecati na tok i ishod bolesti.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije