Upoznajte Muhameda Hrustanovića, redatelja opere Čarobna frula

Iako Bosna i Hercegovina može da se pohvali  veoma uspješnim i međunarodno priznatim redateljima i redateljicama u filmu i teatru, u području operne režije vlada stalna potražnja za autorima. 

U našoj zemlji se operna režije ne izučava, a za potpun pristup ovom poslu nije dovoljno samo vladati redateljskim vještinama, već je potrebno dobro poznavati muzičku umjetnost i biti muzički opismenjen, tj. znati čitati partiture. 

Muhamed Hrustanović za sebe može reći da je operni redatelj koji u dosadašnjoj karijeri ima desetak režija realiziranih u Austriji. Za nekoliko dana, kulturna javnost naše zemlje  uvjerit će se u talenat i sposobnosti ovog mladog umjetnika - Muhamed trenutno  privodi kraju pripreme za premijeru opere Čarobna frula, nove velike opere na repertoaru Narodnog pozorišta u Sarajevu. 

Muhamed Hrustanović je rođen u Zenici gdje je pohađao Srednju muzičku školu, koju je završio u Sarajevu. Studirao je violu na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a za vrijeme studija radio honorarno kao orkestarski muzičar u Sarajevskoj filharmoniji.  Već šest godina živi i radi u Beču, gdje je završio studij režije muzičkog teatra. 

"Pokušavao sam naći mogućnost kako da kombinujem sva polja mog interesovanja: politika, ekonomija, muzika, historija, jezici. Smatram da je režija muzičkog teatra idealno područje na kojem mogu da se bavim svim time i sve je to ukomponovano u savršenstvo umjetnosti. 

Uvijek sam volio muzički teatar - operu, operetu i mjuzikl. Još od malih nogu sjedio sam u gledalištu Narodnog pozorišta u Sarajevu i divio sam se izvrsnim umjetnicima.  Jedno vrijeme sam sanjao da ću možda i ja stajati na toj sceni, pjevati, ali taj san se nije ostvario, mogu reći "na svu sreću" (smijeh). Ostvario se moj drugi san, a to je operna režija", kaže Muhamed Hrustanović na početku razgovora za Radiosarajevo.ba. 

Dolaskom u Beč počeo je pjevati u poznatom horu Arnold Schoenberg te na taj način sudjelovao u operama. Prisjeća se premijere Verdijeve opere Atila, kada bio toliko impresioniran radom režisera, da je zaželio da se bavi sličnim poslom. 

"Počeo sam tražiti informacije kako i na koji način režiseri stvaraju iluziju na  pozornici. Na prijedog brata došao sam na prijemni ispit na studij operne režije Univerziteta za muziku i dramske umjetnosti u Beču.  Prvi šok sam doživio kada sam shvatio da je izašlo četrdeset kandidata, a da se prima jedna ili ni jedna osoba. Studij operne režije je veoma skup za družavu, s obzirom da su mnogi predmeti individualni. Drugi šok sam doživio kada sam vidio samo svoje ime kao kandidata koji je primljen. Tako je počelo", prisjeća se. 

Režija Čarobne frule je njegov prvi angažman izvan Austrije, a riječ je o izuzetno kompleksnom muzičko-scenskom djelu. Na koji na čin je pripremao ovaj projekt, pitamo redatelja. 

 "Minimalno godinu dana prije prve probe moram se početi pripremati - izučavanje historije, u kakvim je okolnostima nastala opera, zašto, koje su tajne koje su kompozitor i libretista željeli prikazati. Slijedi detaljna analiza muzike, simbola... sjedim satima za klavirom i sviram pojedine dijelove da proniknem u tajne te muzike. Tražio sam koje akcente mogu iskoristiti, koje pauze. Sastajem se s kolegama dirigentima i muzikolozima koji mi objašnjavaju način komponovanja. To su informacije do kojih ne možete doći preko interneta, treba se zadubiti u knjige. Dakle, istraživački rad traje danima, mjesecima, dok ne dođete do inspiracije za režiju, do ideja i slika kako bi to trebalo izgledati na pozornici. Onda slijedi najinteresantniji dio rada, a to su probe, kada slike iz glave ožive". 

Prije nešto više od godinu dana, naš sugovornik je predložio režiju Čarobne frule rukovodstvu Narodnog pozorišta Sarajevo i na svu sreću, prijedlog je prihvaćen, te će ova Mozrtova uspješnica biti ponovno na repertoaru, nakon 58 godina. 

"To je bajkovita, čarobna, veoma kompleksna opera. Ona je višeslojna i može se gledati mnogo puta, svaki put drugačije. Na prvi pogled je šaljiva, ležerna, no kada se ponovo pogleda neke dublje stvari dolaze do izražaja, mnogo simbola, borbe dobra i zla koja je uvijek aktuelna. 

Ona je veoma politična opera i Mozart je morao praviti nekoliko izmjena kako bi izbjegao cenzuru. Ona prikazuje različite slojeve ljudi, kako se vlast ophodi prema potlačenima, a kako se ophode prema jednom jedinom "normalnom" čovjeku, a to je Papageno čija je uloga u tekstu veoma bitna. Libreto postavlja pitanja šta znači biti na vlasti, a šta biti čovjek, kakvo poštovanje zaslužuje ljudsko biće, te kako dvoje mladih može riješiti probleme postavljene pred njih.  

S obzirom na ograničenu kvadraturu scene u NPS, nije bilo lako ovu operu postaviti scenografski, ali sa idejnim rješenjima scenografkinje uspjeli smo riješiti sve probleme. Najveći izazov bio je kako prikazati jednu bajku u realnim okolnostima u kojima smo radili.  Nam se da smo uspjeli, da ćemo čaroliju muzike i radnje prenijeti publici i da će im se opera svijedeti", zaključuje naš sugovornik Muhamed Hrustanović.