Tanja Miletić Oručević, redateljica predstave Gazi Husrev-beže ili Bukagije

V.A.Z.
Tanja Miletić Oručević, redateljica predstave Gazi Husrev-beže ili Bukagije
Foto: Samir Leskovac / Radiosarajevo.ba / Tanja Miletić Oručević

Gazi Husrev-beg je jedna od najznačajnijih historijskih ličnosti Sarajeva i inspiracija za dramski tekst Džamaludina Latića.

Drama Gazi Husrev-beže ili: Bukagije svoje će premijerno uprizorenje doživjeti na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, u režiji  Tanje Miletić-Oručević.

U tekstu Džemaludina Latića tematizirani su događaji iz života Gazi Husrev-bega, plemića bosanskohercegovačkog porijekla, koji je, uz dva kraća prekida, bio namjesnik otomanske imperije u Bosni u periodu od 1521. do 1541.

"Bio je izuzetan vojni strateg, po mišljenju stručnjaka, jedan od najznačajnijih bosanskih vladara, ktitor i neimar koji je bitno uticao na sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine, a naročito grada Sarajeva. Ipak, Latić nije „upao u zamku“ pisanja hvalospjeva čovjeku koji je po mnogo čemu „ušao u legendu“ i postao paradigma „idealnog vladara“; njegov dramski tekst na idejnom planu nije opterećen ideološkim balastom, koji uvijek ide na uštrb umjetničke vrijednosti. Također je izbjegao bilo kakvu politizaciju, što ne znači da tekst ne korespondira sa sadašnjim vremenom", stoji u uvodnom tekstu za ovu predstavu.

Historijska tema predstave je i polazište za razgovor sa Tanjom Miletić-Oručević, za koju je, kao suvremenu redateljicu, ovo neobičan iskorak: 

"Ovo je za mene jedno neobično i novo iskustvo. Nisam nikada ranije radila jednu tipično historijsku dramu, ali dobro je da za sve ima prvi put. Za mene je olakšavajuća okolnost to što je Džamaludin Latić na specifičan, poetsko-literarni način shvatio historiju koju obrađuje u ovom komadu. Historiju je više tretirao kao materijal i građu za svoj fikcionalni sadržaj, za priču koju je izmislio. U toj priči postoji mnogo historijski junaka, ali ona nije u potpunosti u skladu s onim kako je životna sudbina vodila te junake. Meni je bila zanimljiva ta kombinacija između onoga što je stvarnost u obliku historije i onoga što Latić dodaje kao neku vrstu potenciranja tragičnog, lirskog i estetskog iznad pukih činjenica", kaže Tanja Miletić-Oručević.

U pristupu historijskim temama redatelji se koriste čitavom lepezom izražajnih sredstava - od pukog oslikavanja pa do vrlo sofisticiranih modernizacija. Kojim putem je išla naša sugovornica?  

"Pokušala sam ići prvenstveno za onim što mi se učinilo najsnažnijom kvalitetom ovog teksta, a to je njegova estetska vrijednost. Kao što znamo, Latić je prvenstveno pjesnik, a tek onda dramski pisac. On je najbolji u onome što je lijepa rijeć, snažna replika. To je tipično poetsko sredstvo, a u ovoj drami ima dosta pasaža koji se govore nekom vrstom poezije. Takva vrsta tretiranja jezika, likova, sukoba i situacija ima vrlo univerzalni estetski oblik. Pošto se obično trudim kada režiram dramski tekst da ga slijedim u onome što mi se čii najvažnija njegova karakteristika, ovaj put sam izabrala tu liniju", kaže redateljica. 

S obzirom na aktivizam i konstantnu društvenu odgovornost kojoma je ova redateljica potvrđena, zanimalo nas je kakvo je mjesto žene u ovoj predstavi, da li je u tom smislu unijela svoj karakteristični pečat:

"Nadam se da sam ga unijela. Bilo mi je zanimljivo iz ženske perspektive da je autor dao sasvim dovoljno prostora ženskim likovima, iako je jasno da su u tadašnjem društvenom sistemu Otomanskog carstva žene bile u podređenoj i sekindarnoj ulozi. Pisac je dao prostora njihovim unutrašnjim dramama i dilemama, pa i njihovom društvenom djelovanju u slučaju makar jednog lika:Gazi Husrev-begove sestre koja je vrlo djelatan lik, pokreće i nosi jednu od važnih intriga komada.  Tu su još i Gazi Husrev-begova supruga, zatim njegova nesuđena ljubav, te jedna žena iz naroda, ali svaka od ovih žena nosi dramu na svoj način, ima neki svoj prostor i autor ih je tretirao sa zanimanjem. To mi je bilo dobro polazište da se potrudim da glumicama dam adekvatan prostor.

Pritom se ne dovodi u pitanje to da je GaziHusrev-beg bio vladar. Ali isto tako se govori o tome da je taj čovjek u sebi imao jako puno skromnosti i pokornosti prema ljudima oko sebe. Bio je vrlo neposredan i pun razumijevanja i ljubavi. Zanimljivo mi je da je jedan epski junak grada Sarajeva, koji je toliko zadužio i izgradio taj grad, progresivan čovjek i prosvjetitelj, ovdje prikazan i kroz neposrednu, skromnu ljudsku stranu, kroz dramu i lomove koje bi mogle biti drame bilo kojeg čovjeka u današnjem vremenu. Zato će taj lik gledatelju biti bliži", smatra naša sugovornica.   

Kada je u pitanju Sarajevo, za očekivati je da će ovo biti jedna od onih značajnih predstava državnog pozorišta, svojevrsni teatarski potpis kakav bi svaka veća teatarska kuća trebala imati. 

"Mislim da ovakva vrsta teksta i teme teatri ovog tipa i profila imaju kao neki lokalni amblem. Tim više želim da se to dogodi, iskreno se nadam da neće ostati na nečemu što je samo "slikovnica" na temu velike historijske ličnosti".  

I na kraju o autorskom timu. Ekipa je sto posto domaća, a da li će ova predstava otkriti i neka nova lica, pitamo redateljicu:

"Većinom su moji potvrđeni saradnici - autorica scenografije Sabina Trnka, autorica kostimografije Lejla Hodžić, autor muzike Atilla Aksoy. Od novih imena izdvojila bih mladu glumicu Helena Vuković koja u alternaciji s Monom Muratović nastupa u ulozi Diše. Ona je tek diplomirala na sarajevskoj ASU i ovo joj je prva profesionalna uloga. Bilo je lijepo raditi s tom kolegicom i mislim da će publika biti zadovoljna da upozna jedno novo talentirano lice", kaže na kraju razgovora Tanja Miletić-Oručević.

Premijera predstave najavljena je za subotu 27.oktobar, dok će se prva i druga repriza održati 7. i 8. novembra .

TANJA MILETIĆ-ORUČEVIĆ

Rođena je u Sarajevu 1970. Živeći od ranog djetinjstva u Mostaru, pohađala je Gimnaziju Aleksa Šantić i Muzičku školu II stupnja. Studirala u Sarajevu komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu  i intermedijalnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti. U Krakowu (Poljska) je magistrirala na Odsjeku za dramsku režiju Visoke državne teatarske škole Ludwik Solski, a u Brnu (Češka) doktorirala dramsku umjetnost – režiju na akademiji JAMU. Bavi se teatarskom režijom u profesionalnom i akademskom kontekstu od sredine 90-ih. Prve predstave režirala je u nezavisnom studiju Laznia u Krakowu, koga je bila suosnivačica (Sluškinje J. Geneta i Zmijin svlak S. Šnajdera).

Od početka 2000-ih angažirana je kao rediteljka uglavnom u Bosni i Hercegovini i regionu bivše Jugoslavije. Režirala je preko 30 profesionalnih i akademskih predstava među kojima su: Pročišćeni S. Kane  i Shopping & F***ing M. Ravenhilla u produkciji MESS-a, Do dna prema M. Gorkom u BNP-u Zenica, Noć dugih svjetala D. Šodana u MTM Mostar, Re: Pinochio A. Bašovića u CTC Skopje, Bio je lijep i sunčan dan u SARTR-u u Sarajevu,  Nije smrt biciklo da ti ga ukradu B. Srbljanović u Mađarskoj drami Narodnog pozorišta u Subotici , Chick Lit D. Šodana u HNK u Mostaru; Sveto S ili kako je „arhivirana“ predstava Sveti Sava (autorski projekat) u BNP-u Zenica, Mrtve ribe plivaju na leđima J. Mlakića – D. Komadine i druge. Predstave koje je režirala gostovale su na različitim festivalima u zemlji i regionu i osvajale značajne nagrade (Nagrada publike za najbolju predstavu – Festival u Brčkom i Festival bh. drame u Zenici, Nagrada za najbolju režiju – Pozorišne igre u Jajcu,

Nagrada za najbolju dramatizaciju i najbolju predstavu za Bio je lijep i sunčan dan i Sveto S ili kako je „arhivirana“ predstava Sveti Sava na Festivalu bh. drame u Zenici. Suosnivačica je Odsjeka za dramsku umjetnost – glumu na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, na kome je osam godina predavala glumu. Također je dvije godine radila kao profesorica na međunarodnom Erasmus programu na Janačkovoj akademiji ze teatar – JAMU u Brnu.

Nekoliko godina bila je direktorica Mostarskog teatra mladih. Piše eseje o problematici suvremene drame, gender i društvenim pitanjima. Prevodi sa poljskog jezika (Witold Gombrowicz: Bakakaj i Mortal kombajn: antologija suvremene poljske drame). Dobitnica je nagrade za najbolji radiodramski tekst na konkursu BH Radija 1 za tekst Ćamil i ja.

Živi u Mostaru.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije