Intervju / Aličehić: Naši preci koji leže pod stećcima obavezuju nas da sačuvamo Bosnu

04. 10. 2019. u 09:21:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Kameni spavači se bude, kaže u intervjuu za Radiosarajevo.ba Mostarac Taner Aličehić, koji zajedno sa Đenanom Galešićem, potpisuje knjigu „Tragom drevnih Bošnjana - Bosanska država i nacionalni identitet kroz historiju I“, (Connectum, 2018.).

Piše: Faruk Vele

Ovo djelo je izazvalo dosta reakcija javnosti. Mnogo onih pozitivnih, koji su pozdravili ovu analizu historijskog iskustva naše države i naroda, knjigu koja ukazuje na uzroke antibosanske politike i priziva rješenja, ali i onih koji su je dočekali na nož, sa snažnim osudama. Jedno je sigurna, ljude uglavnom nije ostavljala ravnodušnom.

Aličehić je nakon mostarske gimnazije, diplomirao fiziku na Swiss School of Technology te magistrirao Management of International Affairs na Univerzitetu u Ženevi. Vanredni je profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Lausanni, u Švicarskoj, a pored toga vodi tim savjetnika za strategiju poslovanja.

Proveo je duži niz godina u finansijskom sektoru radeći na tržištima kapitala, a sada radi kao savjetnik za strateška pitanja u privatnom i javnom sektoru. Član je Upravnog odbora Bošnjačkog instituta, Centra za strateške studije Foruma Bosna. Autor je i brojnih tekstova na temu Bosne, te je dobar sagovornik na temu bosanstva o kojem se, s različitih adresa, sve češće govori.

Radiosarajevo.ba: Vaša knjiga Tragom drevnih Bošnjana izazvala je različite komentare. Bilo je i onih koji su Vas dočekivali s oduševljenjem, ali i oštrih kritika, s više strana. Stiče se utisak da se poslije Vaše knjige o ovim temama mnogo više i otvorenije govori u javnosti. Kako to objašnjavate? Jesu li se "kameni spavači probudili"?

Aličehić: Kameni spavač predstavlja svijest o porijeklu Bošnjaka, o njihovoj jedinstvenoj filozofiji života koja se temelji na slobodi vjerskog izbora u Bosni. Kameni spavači se bude, definitivno. Tu sam izreku nedavno čuo u radnoj verziji dokumentarnog filma “Bosanski Vitez” koji bi trebao izaći krajem iduće godine. Svaki dan jača ideja Bosne i bosanske nacije kao prostora slobode, ljubavi i vjerske raznolikosti koja je duboko ukorijenjena u bosanskom tlu, na svetoj zemlji Kotromanića.

Naši preci, drevni Bošnjani, koji leže pod drevnim bosanskim grobovima, stećcima, nas obavezuju da čuvamo Bosnu kakvom su je oni gradili, da ne trpimo niti vjerske niti bilo koju drugu vrstu totalitarizma, niti bilo kojeg okupatora i negatora Bosne.

Taner Aličehić: Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni turska, već bosanska!

Bosanski čovjek je svakim danom sve uspravniji i svjesniji da Bosna nije ni srpska, ni hrvatska ni turska, nego bosanska. Mislim da se ne treba čuditi što je knjiga bila predmet oštrih kritika jer vjerskog fašizma ima dovoljno na ovom prostoru. 

Knjiga 'Tragom drevnih Bošnjana' nastala je kao potreba da shvatimo našu prošlost i da na njoj gradimo budućnost. Zašto su fašisti na ovom prostoru mrzili i mrze Bosnu? U suštini dolazimo do zaključka da je korijen zla na Balkanu, a samim tim i mržnja prema bosanskoj naciji, posljedica vjerske isključivosti narodnih i kasnije nacionalnih ideologija na ovom području, ponajprije srpske, zatim hrvatske.

Pojedinci koji hoće podjelu Bosne se trude da i Bošnjake “ograniče” samo na jednu vjersku zajednicu, muslimane. Krivicom Srpske pravoslavne crkve (SPC), srpska nacija je ostala zatočena u srednjovjekovni model 'jedna vjera, jedan narod, jedna država' što je razlog genocidnosti te ideologije. Bitka između bosanstva i ovakvog srpstva je ništa drugo nego sukob ljubavi i mržnje.

Bosanska nacionalna ideologija je civilizacijski iskorak u odnosu na srpsku nacionalističku ideologiju kakvom je vide bolesni umovi SPC-a i SANU. To vidim i kao razlog što su se Bosanci daleko lakše prepoznali u jugoslovenskoj nacionalnoj ideologiji u okviru SFRJ nego Srbijanci. 

Isti su neprijatelji Bosne kao i u Srednjem vijeku, kao i u Drugom svjetskom ratu, samo im se odore mijenjaju. Godine 1411. srpski vladar despot Stefan Lazarević je okupirao bosansko Podrinje, temeljito opljačkao i spalio Srebrenicu. Pobili su tada bosansko stanovništvo samo je su bili vjerni Crkvi bosanskoj, iz istih razloga zbog kojih je Ratko Mladić sa svojim četnicima izvršio genocid u toj istoj Srebrenici 1995. godine, ali i masakre u drugim gradovima.

Vjerska netrpeljivost koja je oblikovala srpsku nacionalističku ideologiju je najveće breme ovih prostora jer ona je uticala i na hrvatsku ideologiju a danas vidimo da i među Bošnjacima postoje pojedinci koji bi išli putem etnokonfesionalnog identiteta. U Bosni je na sceni sukob između dvije ideologije: bosanske koja je nosilac inkluzivne i slobodarske vizije države i (veliko)srpske koja se izgradila kao produžena ruka SPC-a na mržnji prema muslimanima što je dovelo do genocidnog ponašanja pojedinaca.

Radiosarajevo.ba: Krug 99 je nedavno konstatirao da je nužan razvoj bosanskog identiteta, da je, zapravo, bosanska nacija put daljnjeg razvoja bosanskohercegovačke države. Šta to, zapravo, znači? 

Aličehić: Znači da je akademska zajednica počela raditi svoj posao i graditi državotvornu politiku. Nacija je politički konstrukt i zasniva se na državljanstvu ljudi. Ali nije dovoljno samo reći, neophodno je institucionalizirati takve stavove. U Bosni je od rata na ovamo na sceni politika bez konkretnog nacionalnog programa koji bi značio jačanje države i bolji život svih njenih stanovnika. 

Za izgradnju države neophodne su ustanove i institucije koji će stvarati znanje i buduće političare, diplomate, vojnike i sve što ovoj državi još nedostaje. Treba naglasiti da se bosanski političari nisu imali gdje ni obrazovati ni obučiti kako se stvara i gradi država što dijelom objašnjava neznanje i lutanje koje je proizvelo loše odluke u prethodnom periodu i otvorilo prostor da se srpski fašizam ponovo osili. 

Neprijatelji bosanske države i političari koji rade za ideju tzv. velike Srbije su pripremani još osamdesetih godina prošlog vijeka u Beogradu za ovo što danas rade, a povrh toga okruženi su izuzetno sposobnim i pametnim savjetnicima.  

Radiosarajevo.ba: Ali, oprostite, koliko ideja bosanstva danas jeste utopijska u etnički razrovanom bosanskom društvu u kojem se gleda isključivo brojanje krvnih zrnaca? 

Aličehić: Ako ćemo gledati "krvna zrnca" to jeste DNK, onda u Bosni (i Hercegovini) očigledno živi jedan te isti narod. Dijelovi tog naroda su zbog religijske pripadnosti "odvedeni" u srpstvo i u hrvatstvo ali svi smo porijeklom Bošnjaci. 

Da li je to utopija? Ne možemo ni znati ako niste ni pokrenuli taj proces. Mislim da je ljubav u stanju pobijediti mržnju i da nemamo pravo odustati od borbe protiv fašizma, protiv monstruma koji su 1986. osmislili u okviru SANU kako da unište i Bosnu i Jugoslaviju i naše živote samo da bi se okupirana teritorija Bosne i Hercegovine zvala "srpska". 

Te ljude ne smatram Srbima nego izrodima srpskog naroda. Svi smo žrtve četnika koji su se okupili 9. januara 1992. godine i osmislili pokolje i progone stanovnika koji se nisu "uklapali" u memorandum SANU-a. Oni su okupirali Banja Luku, Prijedor, Zvornik, Bijeljinu. Republika srpska je djelo i utočište četnika isto kao što je NDH-a bilo djelo i utočište za ustaše.  

Ali, zlo je pokrenula Srbija i samo iz Srbije može doći rješenje. Nažalost, svi pokušaji da se Srbija pretvori u modernu evropsku državu, gdje će se nacionalnost zasnivati na državljanstvu, a ne na religiji, propali su. Svi političari koji su pokušali nešto promijeniti su ili ubijeni ili protjerani iz Srbije. 

Po svemu sudeći, spas Srbiji i srpskom narodu jedino mogu ponuditi Bosna i bosanski narod, i to nestankom uporišta četničkog srpstva, Republike srpske. Time bi se za sva vremena prekinula spirala zla u kojoj se danas nalaze sve tri "nacionalne" ideologije i otvorio bi se put da sve tri države - Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina - postanu istinski savremene građanske nacije, koje će njegovati osnovna ljudska prava svakog pojedinca, a ne kolektiva tj vjerskih zajednica. 

Hajde da zanemarimo Bosnu i Srbiju, zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Hrvati imaju sve razloge da ostanu u svojoj zemlji koja je prelijepa i politički stabilna. Kroz razgovor sa mnogim mladim Hrvatima koje sam upoznao, shvatio sam da odlaze jer ne žele više biti dio fašističke retorike. 

Nažalost, hrvatska nacionalna ideologija nije u stanju da se oslobodi mržnje koju je Katolička crkva "njegovala" prema pravoslavnom (srpskom) stanovništvu na veoma sličan način kako je SPC "njegovala" mržnju prema muslimanima i prema bosanskom društvu. I to zamara nove generacije koja želi biti dio svijeta a ne raspravljati o partizanima i ustašama. 

Radiosarajevo.ba: Programska deklaracija SDA koja je naglasila koncept Republike BiH, odnosno koncept građanske Bosne i Hercegovine, u kojoj ćemo svi biti, prije svega, Bosanci je izazvala buru reakcija. Kako Vi vidite kurs vodeće vladajuće stranke i ko može iznijeti tu ideju? 

Aličehić: Državotvorna politika treba da se zasniva na izgradnji nacionalne države koja će štititi svakog pojedinca i jamčiti mu sva njegova prava bez obzira na njegovo porijeklo, rasu, vjeru, seksualno opredjeljenje, itd. 

To znači da će stranka koja sebe zove "probosanskom" raditi na tome da se svi stanovnici jedne države prepoznaju u istom nacionalnom identitetu i da taj identitet, uzimajući u obzir vjersku pluralnost bosanske nacije, ne može biti sveden na jednu vjersku skupinu ili negirati druge narodne identitete svakog pojedinca.

Po logici stvari, prvo se gradi nacija pa tek onda republika. Ako se SDA želi zalagati za Republiku, onda treba raditi na tom da se svi stanovnici ove države mogu prepoznati u njenoj politici a samim tim i u nacionalnom identitetu koji ta stranka zastupa.  

Problem je što nedostaju institucije kao političke akademije ili Instituti za bosanske studije gdje bi ljudi koji se bave politikom mogli da se pripreme za izgradnju države. Jaka bosanska država, bila ona republika ili ne, zahtijeva prepoznavanje antibosanskih politika iz prošlosti, ponajprije odluke donesene u okviru prvog Bošnjačkog Sabora iz septembra 1993. u Sarajevu, gdje je pojam Bošnjaka sveden isključivo na jednu vjersku skupinu - muslimane. 

Zatim, nametanje vjerske simbolike u slučaju Armije BiH, kao da se ovdje vodio vjerski rat, a ne rat za odbranu Bosne. Ovim odlukama, pojedinci su učinili veliku uslugu neprijateljima bosanske države jer je od tog trenutka odbrana Republike Bosne i Hercegovine od agresije Srbije i lokalnih četnika koji su stali na stranu agresora postala borba za teritoriju što je potvrdio i Dayonski sporazum

Tragom drevnih Bošnjana: Bosna pripada svom bosanskom narodu

Godinama kasnije, izjave Alije Izetbegovića o potrebi da se trudimo biti imalo više  Bosanci, a malo manje Bošnjaci, ostavljaju utisak da je postao svjestan greške koja je načinjena. Ovakvim tumačenjem "bošnjaštva" usporen je proces izgradnje bosanske nacije, tj. proces izgradnje državotvornog naroda. 

Trenutno su glasnogovornici isključivo muslimanskog bošnjaštva veća prepreka daljem jačanju bosanske države nego velikosrbijanske sluge koji se zalažu za odvajanje u ratu okupirane bosanske teritorije. 

Zasad ne postoji politička opcija koja će obnoviti državotvorno poimanje Bošnjaka kao stanovnika Bosne bez obzira na vjersku pripadnost. Temeljita revizija mnogobrojnih antibosanskih pojmova i krivih vrijednosti koje su se planski umetnule u bosansku svakodnevnicu i koje su zatrovale bosansko društvo svrstava se u ovom trenutku u zadatke i dužnost bosanskih državotvornih mislilaca.  

Ni rat, ni zločini, ni genocid ne opravdavaju da pojedinci prikazuju odbranu Bosne kao neki vid „svetog“ vjerskog rata, jednostavno zato što je osnovni cilj agresora bio uništenje Bosne i svakog pojedinca koji Bosnu doživljava kao svoju državu.  

Radiosarajevo.ba: Zamjeraju Vam, s jedne strane, propagiranje unitarizma, ali i da želite negirati Srbe i Hrvate. To su prilično teške optužbe. Kako na njih odgovarate? 

Aličehić: Mi samo naglašavamo ono što intuitivno svi znamo, da smo svi u Bosni istog porijekla, bosanskog. Ali u trenutku raspada Osmanskog carstva, vjerski identitet je nadjačao narodnu (etničku) pripadnost bosanskog naroda. 

Ponajprije pod utjecajem politike iz susjedne Srbije, a zatim i pod utjecajem ideje o postojanju hrvatskog naroda promovirane iz susjedne Hrvatske, bosanski narod se podijelio na susjedne 'nacionalne identitete'. Jedni su počeli da se smatraju Srbima, drugi Hrvatima, a treći su održali historijski naziv Bošnjaci, barem kad su im prilike to dozvoljavale. 

Narodni identiteti su posljedica ideologija koji djeluju na prostoru Bosne već više od jednog vijeka i taj proces je završen kad je 1920. godine Srpska pravoslavna crkva prisvojila pravoslavne crkve širom Bosne i Hercegovine. Niko, međutim, nema pravo negirati izbor stanovnika ove države da se narodno smatra Srbinom ili Hrvatom i to je ustavom jasno rečeno.  

Međutim, niko vam ne može zabraniti da javno odbacimo sve laži kad je u pitanju bosanska kultura, jezik ili historija koje su izmislili razni ideolozi tzv. velike Srbije da bi opravdali teritorijalne pretenzije na Bosnu. Izjava Sonje Biserko da je “Cela srpska istorija jedna je velika laž!” je šokirala Srbiju, ali to je činjenica.  

I niko više ne može zabraniti da radimo na tome da sve građane ove države okupite u jednu naciju, bosansku naciju, koja poštuje pojedinačne identitete dok god oni ne ugrožavaju državu.  

A bosanska nacija je moguća samo ako Bošnjaci ne naprave istu grešku kao Srbi, tj. ne svedu narod na vjeru a zatim izgrade naciju koja isključuje vjersku slobodu i različitost. Srpska ideologija je još uvijek zarobljena u prošlosti samo zbog uloge SPC-a u njihovom nacijskom i ideološkom formiranju. 

Radiosarajevo.ba: Kako vidite pokušaje atakovanja na fratre Bosne Srebrene kojima smo svjedočili u zadnje vrijeme. Zašto etnonacionalizmi u njima vide problem? 

Aličehić: Bosanski franjevci u sebi nose bosanske vrijednosti i svojim bićem, svojim tumačenjem vjere, kao i svojim primjerom, oblikovali su bosanski identitet. Najviše zbog njihove uloge, Bošnjaci katolici su dosta kasno prihvatili hrvatski identitet. I danas, kad HDZ čini sve da ih uništi, bosanski franjevci su ostali uz narod i bore se protiv mržnje i fašizma. Nažalost, antibosanska struja koja je ovladala HDZ-om ima za cilj uništenje Bosne, a samim tim i Bosne Srebrene. 

Realno, današnje obrazovanje koje se nameće djeci je najveća nesreća za katoličanstvo u Bosni, a samim tim i za bosanske franjevce i općenito za Bosnu Srebrenu. Ako vi djeci ponavljate da oni pripadaju negdje drugo, da ne trebaju govoriti jezikom svojih predaka, da njihova kultura treba da bude kultura Zagreba i Zagorja, a ne kultura koja ih veže za njihovo porijeklo, ako ste ravnodušni na bosansku katoličke tradicije kao što su posjete svetištima u Olovu ili Podmilačju, a veličate svetište Mariju Bistricu, onda se ne treba čuditi što to dijete gleda kako da se odseli iz Bosne. Više je politika HDZ-a opustošila katoličanstvo u Bosni za ove tri decenije nego Otomansko Carstvo za 400 godina. Očigledno je da je politika HDZ-a i dalje dio projekta Velike Srbije. 

Radiosarajevo.ba: Očigledno je da je politika HDZ-a i dalje dio projekta Velike Srbije. Kako onda sačuvati Bosnu koju vodi isključivo ideja Bosne? 

Aličehić: Tako što će se graditi državu u duhu bosanske tradicije gdje ime ili vjera vašeg djeteta neće biti bitna. To je temeljna vrijednost bosanske nacionalne ideologije. 

Zalaganje za jedinstven nacionalni identitet za sve stanovnike bosanske države je jedina moguća politika za sve koji žele vidjeti Bosnu kao demokratsku građansku državu. Bosanski nacionalni identitet ničim ne ugrožava srpski narodni identitet stanovnika, ali srpska politika ugrožava bosanski. Može se to vidjeti na svakom koraku, od obrazovanja po srpskom planu i programu, do medija koji su pod kontrolom srpskih fašista.  

Republika Bosna i Hercegovina je napadnuta i okupirana s ciljem da razdvoje na silu narod po vjerskoj osnovi. Jedini cilj stvaranja tzv. Republike srpske je ubijanje i progon stanovništva koje je njegovalo bosanske vrijednosti, sve po uputama iz Srbije kako bi u budućnosti prisvojili te dijelove bosanske teritorije. 

Prvo su pobijeni Srbi koji se nisu hitjeli pristati na ovaj monstruozni plan. Cilj je bio natjerati nas da se mrzimo i plašimo jedni drugih i najzad uništiti Bosnu kakvu smo gradili stoljećima, pogotovo vrijednosti antifašističke Bosne i Hercegovine koju je bosanski narod uz brojne žrtve obnovio 25. novembra 1943. 

Dizanje tenzija koje i danas proizvodi Milorad Dodik i ostali neprijatelji Bosne ima za cilj da se zaustavi povratak ljudi na svoje jer je temelj bosanske nacionalne ideologije vjerska pluralnost. Čak i ljudi kao Milorad Dodik, koji potiče iz partizanske (čitaj bosanske) porodice, su posrnuli u mržnju. To je najbolji znak kako ovakva srpska ideologija i od nekad dobrih ljudi, pravih Bosanaca, pravi monstrume. 

Srpstvo je kroz historiju, kroz narodna predanja, previše u sebi nosilo mržnje i rezultat toga je genocid nad stanovništvom Srebrenice, ali i progon i pokolj stanovnika Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Prijedora, Banja Luke i svih ostalih bosanskih gradova koji su pali u ruke četnika. 

Onaj ko sebe želi smatrati probosanskim političarem, ko želi da izgradi jaku i stabilnu Bosnu mora raditi sa svim stanovnicima ove države, podsjetiti da je mržnja nametnuta i uvezena izvana. Put do države koja će objediniti ljude dobre volje i sljedbenike bosanske ideje kroz shvatanje i prihvatanje izvornog bošnjaštva kao ideologije i nacionalnog identiteta izgrađenog na osnovi vjerske pluralnosti, prihvatljivog za sve vjernike, ateiste, agnostike, za čovjeka. A, takva bosanska ideja društva je danas prijeko potrebna cijelom svijetu.

KOMENTARI (3)