Europska biografija / Selman Selmanagić, Bosanac kojem se divi cijela Njemačka

13. 04. 2018. u 11:18:00 Radiosarajevo.ba

Shares:410

Razgovarao: Faruk Vele

Daleko od zasluženog interesa u Bosni i Hercegovini, početkom ove sedmice u Berlinu je, uz značajnu pažnju tamošnje stručne i šire javnosti, predstavljeno njemačko izdanje knjige "Selman Selmanagić und das Bauhaus", čija je autorica sjajna historičarka umjetnosti, prof. dr. Aide Abadžić – Hodžić.

Zadužio Njemačku

Sve se dešava u okviru obilježavanja 100. godišnjice od utemeljenja Bauhausa, čuvene škole arhitekture i primijenjene umjetnosti koja je izvršila revoluciju u arhitekturi i estetskim konceptima, kao i praksi. U njezinoj historiji je zlatnim slovima upisano ime Srebreničana Selamna Selmanagića.

Arhiv Bauhausa u berlinskoj opštini Tiergarten je, prema izvještajima, ispunjen do posljednjeg mjesta. Izdavač ovog značajnog djela kojeg je, sudeći relevantnim ocjenama, odlično prevela Azra Džajić-Weber, jeste Pokrajinski zavod za kulturno nasljeđe Berlina, Landesdenkmalamt Berlin. Knjiga je objavljena je u ediciji Građevinska zdanja i umjetnički spomenici Berlina.

Bila je ovo prilika da se osvijetli veliko djelo arhitekte porijeklom iz Bosne koji je zadužio Njemačku, a čija životnja putanja od Srebrenice preko Njemačke do Bliskog istoka i nazad je, kako je zapisao Miljengo Jergović, "jedna je od onih uzbudljivih biografija dvadesetog stoljeća koje više nalikuju špijunskom ili avanturističkom romanu, nego čovjekovu životu".

Profesorica Abadžić Hodžić koja se već godinama intenzivno bavi Selmanagićem i njegovim djelom, nažalost, veoma malo poznatim i u BiH, u razgovoru za Radiosarajevo.ba otvoreno govori berlinskoj promociji, djelu velikana iz Srebrenice i njegovom nevjerovatnom životu i uspjesima, te objašnjava zašto Njemačka, kao velika nacija i kultura, slavi jednog Bosanca iz Srebrenice rođenog aprila 1905. godine.

Nadamo se da će nakon Berlina, gdje je Selmanagić umro 7. maja 1986. godine, i njegova rodna Bosna i Hercegovina, Srebrenica i Sarajevo naći načina da odaju priznanje jednom od onih koji su ih upisali u mape moderne Evrope i svijeta.

Radiosarajevo.ba: Ovih dana je, istina bez dovoljno zaslužene pažnje naše javnosti, stigla vijest o tome da je na njemačkom jeziku objavljena monografija o Selmanu Selmanagiću, čiji ste Vi autor. Kakvi su utisci?

"Predstavljanje njemačkog izdanja knjige "Selman Selmanagić und das Bauhaus" 9. aprila 2018. godine izazvalo je veliku pažnju njemačke stručne i šire javnosti i sala Bauhaus arhiva bila je dupkom ispunjena posjetiocima. Inače, ovo je posljednji, službeni događaj u ovom centralnom arhivu Bauhausa prije njegovog zatvaranja na jedno duže vrijeme zbog radova na preuređenju arhiva i dogradnji muzeja, a sve povodom obilježavanja 100. godišnjice od utemeljenja Bauhausa.

Iznimno sam ponosna i sretna da je predstavljanje knjige upriličeno upravo u krovnoj i središnjoj instituciji evropskog umjetničkog i arhitektonskog modernizma, čime je dodatno podcrtana važnost i značaj Selmana Selmanagića za historiju arhitekture, urbanizma, dizajna i visokog obrazovanja u evropskom kontekstu. Koliko je meni poznato ovo je prvi puta da je neki sadržaj sa prostora bivše Jugoslavije dobio takvu pažnju u ovoj instituciji.

Aida Abadžić - Hodžić u Berlinu - undefined

Aida Abadžić - Hodžić ispred Bauhaus arhiva u Berlinu

Predstavljanje moje knjige organizirano je kao jedan od središnjih događaja u 2018. godini, u okviru "Evropske godine kulturnog naslijeđa 2018 (ECHY 2018) ", otuda i prisustvo na samom predstavljanju knjige gospodina Gerry Woopa, evropskog državnog sekretara Senata za evropska kulturna pitanja. Predstavljanje knjige i međunarodni simpozij o Selmanu Selmanagiću, koji je održan, također, u Bauhaus arhivu narednog dana, bili su stoga organizirani pod naslovom: "Selman Selmanagić: Evropska biografija".

Knjiga je prvi puta objavljena na bosanskom jeziku 2014. godine, u izdanju Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića u Sarajevu i već tada je izazvala veliko zanimanje javnosti i pobudila entuzijazam osobito kod mladih arhitekata, umjetnika i dizajnera zbog jedinstvene i vrlo dinamične životne i profesionalne priče Selmana Selmanagića.

Do tada se o njemu gotovo uopće nije znalo niti u Bosni i Hercegovini niti šire, a i njegovo je ime danas veliko otkriće i u Njemačkoj, gotovo trideset godina nakon ujedinjenja jer je on živio i djelovao u DDR- u.

I u tom politički krutom i ekonomski nepovoljnom kontekstu, Selmanagić je ostao jedno od rijetkih imena vjernih postulatima Bauhausa, a njegovi su projekti uređenja interijera i oblikovanja namještaja danas uvršteni u klasike evropskog dizajnerskog modernizma.

Njemačko izdanje moje knjige objavljeno je u vrlo prestižnoj izdavačkoj kući "Gebr. Mann Verlag", specijaliziranoj za naslove iz oblasti arhitekture, umjetnosti, arheologije i etnologije, a u ediciji Pokrajinskog zavoda za zaštitu kulturne baštine i spomenika Berlina (Landesdenkmalamt Berlin), s obzirom na značaj Selmana Selmanagića u obnovi Berlina nakon Drugog svjetskog rata. I njemačke kolege i eksperti priznaju da je odavno bilo vrijeme da se Selmanagiću, kao iznimno važnom arhitekti, dizajneru i univerzitetskom profesoru, posveti jedna opsežna monografija tako da su sa velikim zadovoljstvom predložili pripremu njemačkog izdanja.

Ovo je izdanje dopunjeno dokumentima, podacima, fotografijama i orginalnim crtežima do kojih sam došla kroz intenzivnu suradnju sa obitelji Selmanagić i stručnjacima iz Njemačke i Bliskog Istoka, gdje je Selmanagić živio i radio 30-ih godina prošlog stoljeća, te je i prošireno vrlo zanimljivim i do sada nepoznatim segmentima iz njegovog života".

Radiosarajevo.ba: Kakav je interes njemačke javnosti za Vaš projekt i inače djelo gospodina Selmanagića?

"Nakon predstavljanja knjige koje su, uz pozdravne govore sastojalo od mog 45-ominutnog izlaganja na njemačkom jeziku o životu i djelu Selmana Selmanagića, drugi dan je, kao što sam već spomenula, uslijedio i cjelodnevni, međunarodni simpozij u Bauhaus arhivu, a koji je okupio stručnjake iz oblasti historije umjetnosti, historije i teorije arhitekture, konzervacije i restauracije, zaištite kulturnog naslijeđa itd., i koji su iz različitih aspekata govorili o najznačajnijim segmentima Selmanagićevog opusa.

Moje se izlaganje fokusiralo na jedan zanimljiv fenomen, a koji je ostavio trajni trag u njegovom životu, radu i promišljanju uloge arhitekture i umjetnosti. Riječ je o Selmanagićevom formiranju u susretu različitih kultura i tradicija, a što je obilježilo kako godine njegovog djetinjstva i školovanja tako i kasniji život i rad u različitim dijelovima svijeta.

To se, s jedne strane, podudaralo sa duhom internacionalizma i kozmopolitizma koji je obilježio Bauhaus kao naprednu, progresivnu, avangardnu umjetničku školu i način mišljenja, a, s druge, trajno odredilo i njegov antifašistički angažman u toku Drugog svjetskog rata i razumijevanje arhitekture u korelaciji sa vremenom i društvenim kontekstom i potrebama korisnika.

U Njemačkoj se, osobito nakon pada Berlinskog zida i u osvit stogodišnjice od utemeljenja škole (1919.-2019.), sve više razvija zanimanje za recepciju Bauhausa izvan njegovih dominantnih središta zapadne kulture, sa fokusom kako na zemlje Istočne i Jugoistočne Evrope tako i na srodne i bliske fenomene u zemljama Dalekog i Bliskog Istoka. Otuda je zanimanje i za opus i život Selmana Selmanagića izuzetno, a zanimljiva je podudarnost da je upravo on dobio diplomu broj 100 u Bauhausu pa i to odgovara općem sloganu ovih narednih godina: bauhaus100".

Knjiga Aide Abadžić - Hodžić - undefined

Obnavljao katedralu u Berlinu

Radiosarajevo.ba: Koliko je ličnost Selmana Selmanagića značajna za Njemačku poslije Drugog svjetskog rata i u očemu se posebno ogleda njegov doprinos?

"Selman Selmanagić, uz još sedam arhitektata, bio je dio odabranog tima koji je predvodio arhitekt Hans Scharoun, a koji su kao Kolektiv za planiranje (Planungskollektiv) bili zaduženi za planiranje svih segmenata obnove i razvoja grada u periodu od 1945. do 1950. godine. Selmanagić je bio zadužen za izgradnju i obnovu objekata iz oblasti sporta i kulture, tako da je on projektirao 1950. godine veliki stadion Svjetske omladine (Stadion der Weltjugend) koji je, nažalost, srušen sredinom 1992. godine, a bio je najveći atletski i fudblaski stadion u DDR-u.

Isto tako, Selmanagić je zaslužan za obnovu ključnih objekata berlinske kulturne baštine, poput berlinske katedrale, Neue Wache, Humbold Univerziteta itd.

Od 1950. do 1970. godine, bio je voditelj Odjela za arhitekturu i izgradnju na Kunsthochschule Weissensee i više od dvije stotine arhitekata školovano je u njegovoj klasi, a koji su nastavili progresivne ideje Bauhausa, a čime je on, u ideološki i politički rigidnom kontekstu, osobito 1950-ih i ranih 1960-ih godina kada je naslijeđe Bauhausa smatrano "korozivno, buržoaskim i dekadentnim elementom", odigrao iznimno važnu ulogu, pa i po cijenu toga što je bio isključen iz svih daljnjih većih projekata.

Činjenica da je Selmanagić bio pozvan kao stručni suradnik i konsultant u projektu obnove zgrade škole Bauhaus u Dessauu 1976. godine, a riječ je o slavnom projektu prvog direktora škole Bauhaus Waltera Gropiusa iz 1925. godine, ukazuje na njegov renome i značaj u njemačkoj kulturi".

Radiosarajevo.ba: Zašto se toliko malo o njemu znalo, ili zna, u njegovoj Bosni i Hercegovini? Praktično, Vi ste njegovu ličnost uopće afirmirali u BiH, kako bi uopće iko znao o tom velikom djelu.

"Selman Selmanagić sve do kraja 1960ih, iz političkih razloga nije dolazio u bivšu Jugoslaviju. Odnosi između Titove Jugoslavije i dvije Njemačke bili su vrlo složeni i to je značajnim dijelom moglo biti razlogom nepostojanja Selmanagićevih projekata u Jugoslaviji.

S jedne strane, Jugoslavija je bila prva socijalistička država koja je priznala Saveznu Republiku Njemačku 1950. godine, ali i prva država na koju je primijenjena Hallsteinova doktrina prema kojoj SR Njemačka nema odnose s onim zemljama koje priznaju DDR (a Jugoslavija je to učinila 1957. godine) i to će trajati sve do 1968. godine, kada su ponovno uspostavljeni odnosi Beograda i Bonna, posredstvom nove Istočne politike (Ostpolitik) ministra vanjskih poslova, a potom i kancelara SRNJ, Willyja Brandta, a koja je rezultirala i međusobnim priznanjem dviju njemačkih država.

Tako je 12. juna 1965. godine uslijedila i prva službena posjeta Josipa BrozaTita DDR-u, a bračni par Selmanagić dobio je tom prilikom i službeni poziv da prisustvuje tom povijesnom događaju. Ovakvo "relaksiranje" političkih okolnosti, dovelo je i do češćih Selmanagićevih posjeta Jugoslaviji tokom kraja šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća i on je s velikom pažnjom pratio i fotografski dokumentirao gospodarski razvoj zemlje, osobito rodne Bosne i Hercegovine.

Nakon odlaska u penziju Selman Selmanagić bio je čest gost-predavač na različitim visokim umjetničkim školama, akademijama i fakultetima širom svijeta. Posebno intenzivnu saradnju Selmanagić imao je s Tehničkim univerzitetom u Grazu, gdje je predavao i njegov nekadašnji kolega s Bauhausa Hubert Hoffmann (1904.–2000.). S obzirom na to da je bio čest gost u Grazu, Selmanagić je na poziv Fakulteta za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju (FAGG) u Ljubljani, također, održao gostujuća predavanja o temi Arhitektura Bauhausa tokom 1973. godine.

Prema sjećanjima pojedinih studenata Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a što mi je 2011. godine potvrdio profesor Mustafa Skopljak, profesor Selmanagić održao je predavanje o Bauhausu i studentima prve generacije tada tek otvorene Akademije likovnih umjetnosti (1972.), a to predavanje, također, se desilo 1973. godine.

Nema mnogo podataka o boravcima Selmanagića u tadašnjoj Jugoslaviji, a od tri realizirana projekta – projekti kuća u Zvorniku iz 1931. i 1938. i Srebrenici iz 1969. godine za članove obitelji – do danas, nažalost, nije sačuvan nijedan (projekt u Srebrenici nije sačuvan u izvornom obliku), a nije zabilježena niti jedna suradnja u oblasti dizajna".

Razrušeni Berlin - undefined

Zaslužuje priznanje

Radiosarajevo.ba: Da li je vrijeme da Bosna i Hercegovina ulicom, nazivom institucija i širom javnom zainteresiranošću oda priznanje Selmanagiću?

"Smatram da bi to bio čin prepoznavanja i priznavanja važnosti kulturne tradicije i naš prozor u svijet. Jer, treba podsjetiti i naglasiti da je Selman Selmanagić jedini arhitekt s područja nekadašnje Kraljevine Jugoslavije koji je u cijelosti završio studij i diplomirao arhitekturu u školi Bauhaus u Dessauu 1932. godine, a time i jedino ime iz Bosne i Hercegovine koje se, u prvoj polovici 20. st., izravno veže uz evropsku umjetničku avangardu.

Mies van der Rohe, Josef Albers, Wassily Kandinsky, Paul Klee, Hannes Meyer, Ludwig Hilberseimer, Karel Teige – samo su neka od imena Selmanagićevih profesora tokom školovanja od 1929. do 1932. godine, u najznačajnijoj umjetničkoj školi evropske avangarde.

Važna i središnja ulica ili trg u Sarajevu i Srebrenici trebali bi nositi njegovo ime, a bilo bi važno zbog očuvanja sjećanja pokrenuti i nagradu za najboljeg mladog dizajnera i arhitektu koja bi nosila njegovo ime.

Činjenica da je kroz moja istraživanja i knjigu ime Selmana Selmanagića po prvi puta uvršteno u nastavne planove i programe na studijima historije umjetnosti i arhitekture značajno će, i nadam se trajno, afirmirati njegovu ulogu u historiji bosanskohercegovačke i evropske umjetnosti i arhitekture".

Radiosarajevo.ba: Kakvi su Vaši budući planovi u vezi s afirmacijom djela Selamana Selmanagića i uopće u Vašem radu, te da li očekujete podršku institucija naše zemlje?

"Moje je prvo istraživanje o opusu i životu Selmana Selmanagića dominantno bilo podržano od strane Bošnjačkog instituta u Sarajevu koji je, nakon mog prijedloga projekta, prepoznao važnost pripreme i objavljivanja ove knjige, a što odgovara naučnoj i kulturnoj misiji ove značajne institucije. Gotovo je pravilo da se naša država u međunarodnom kontekstu najbolje i najuspješnije predstavlja svojim umjetnicima i naučnim radnicima, a da ovi segmenti djelovanja dobivaju najmanju financijsku i sistemsku podršku.

Međutim, i Selman Selmanagić je dobar primjer kako jedna osoba uspijeva diplomirati na vodećoj umjetničkoj školi i izboriti se za svoje mjesto u društvu snagom svog talenta, znanjem, upornošću, odgovornošću prema preuzetim obavezama i društvenim angažmanom. Krajnje je vrijeme da ovo postanu i temeljne vrijednosti vremena u kojem živimo, a posebno društva koje nastojimo oblikovati. I u tome je posebna vrijednost i pouka Selmanagićeve životne priče, koja svoj luk zatvara u rodnoj Srebrenici, a koju sam, prema svim dosadašnjim domaćim i evropskim ocjenama vjerodostojno predstavila u mojoj knjizi o Selmanu Selamanagiću i Bauhausu".

NEMA KOMENTARA