In memoriam / Preminula Borka Pavićević: Odlazak beogradske heroine

30. 06. 2019. u 08:36:00 Radiosarajevo.ba

Shares:997

Ugledna beogradska dramaturginja, aktivistica i direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju, Borka Pavićević, preminula je sinoć pola sata iza ponoći u 72 godini života, potvrđeno je iz CZKD.

Piše: Faruk Vele

Pavićević je pripadala onom krugu beogradskih intelektualaca koje poznajemo kao „drugu Srbiju“, zajedno s Natašom Kandić, Sonjom Biserko, Mirjanom Karanović, Latinkom Perović, Srbijankom Turajlić...

Uz Filipa Davida, Bogdana Bogdanovića i druge, bila je članica Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao politici Slobodana Miloševića i ratovima '90-ih, te članica udruženja slobodnih intelektualaca i Civilnog pokreta otpora. Bila je cijenjena kolumnistica u časopisu Susret, zatim nedjeljniku Vreme, od njegovog osnivanja, i u dnevnom listu Danas.

Srebrenica i genocid

Isticala se svojim antiratnim stavovima, ali i u borbi za istinu i pomirenje nakon sukoba.

Centar na čijem je čelu bila osnovan je, kao je govorila Pavićević, jasnom idejom da „u tom opštem nacionalističkom metežu, oko sebe okupi one građane koji su se devedesetih godina prošloga vijeka protivili razbijanju Jugoslavije, ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, opsadi Sarajeva“.

„Zahtijevali smo da se zaustavi rat u Bosni i Hercegovini i da se, kako bi se otklonile posljedice etničkog čišćenja, prizna multidržavljanstvo“, reći će Pavićević u intervjuu za Vreme 2013. godine u kojem je detaljno govorila o svojoj karijeri. (Pročitaje ovdje)

Kada se govori o onome što se dogodilo u Srebrenici, smatrala je Pavićević, potrebno je izbjegavati eufemizme i precizno imenovati stvari i reći da je to genocid.

Govorila je to Pavićević upravo u junu prošle godine kada je učestvovala na okruglom stolu organiziranom u povodu godišnjice genocida u Srebrenici.

“Moramo uvijek nalaziti novi jezik za nove pojmove za nešto što je bitno, a ne se služiti floskulama. Nedopustivi su eufemizmi. Vrlo često se u Srbiji kaže da se nešto dogodilo – pa kako se to nešto dogodilo, valjda smo mi bili dio toga, to što se dogodilo ima ime i prezime, nije neko odnekud došao pa se nešto dogodilo. Ali, kada jednom počnete koristiti eufemizme i lagati, onda to nastavljate i u drugim dijelovima života i na kraju ne znate ni ko ste ni što ste. Zato je važno biti precizan, imenovati i reći – genocid”, rekla je tada Borka Pavičević.

Jezikom, tvrdila je, moramo poštovati Srebrenicu, nedopustivi su eufemizmi.

"Zato je važno da smo precizni i smjeli, da imenujemo i kažemo – genocid", isticala je.

Nadalje, upozoravala je da rat u Bosni nije završio.

„Mi se moramo sjećati i govoriti o Srebrenici, jer je zločin usađen u društva. I, ako se o tome ne govori, ljudi nastavljaju činiti zločine na razne načine. Kada nemate svijest o učinjenom zločinu, onda se u društvu razvija nasilje i to je kazna za neshvaćeni zločin", kaže Borka Pavićević.

Upozoravala je i otvoreno osuđivala devijacije u srbijanskom društvu.

„Da li je u ovoj zemlji objavljeno da je rat završen? Da li je u ovoj zemlji uopšte bilo rata? Da li je neko zvanično rekao - rat je završen, sada je mir? To je stav jedne države i jednoga društva prema svojoj sopstvenoj istoriji...“, tvrdila je Pavićević.

Tekstom „Imaš li ti majku?“ otvoreno je potkraj prošle godine podržala i proteste grupe „Pravda za Davida“ u Banjoj Luci i osuđivala nasilje nad aktivistima te grupe. „Demonstrira se, buni, čovjek jer ne može bez pravde, slobode i mira“, pisala je Pavićević. (Pročitajte ovdje)

Bogata karijera

Borka Pavićević rođena je 1947. godine u Kotoru u Crnoj Gori. Diplomirala je dramaturgiju 1971. godine godine na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, gdje je i magistrirala 1976. godine sa tezom „Neorealistička drama u Srbiji između dva rata“.

U Ateljeu 212, u dramaturškom odjeljenju, radila je deset godina (1970-1981.), i u BITEF-u 20 godina. Dramaturg u pozorištima u Zenici, Splitu, Skoplju, Ljubljani, Subotici i Beogradu (1978-1991). Osnivač teatra „Nova osećajnost“ u staroj beogradskoj Pivari (1981). Bila je učesnica pokreta KPGT (Kazalište, pozorište, gledališče, teatar, 1984-1991.). Umjetnička direktorica Beogradskog dramskog pozorišta, smijenjena zbog političkog i javnog delovanja (1993).

Objavila je tri zbirke eseja: „Na ex – Postdejtonska moda“ (Novi Pazar, 1998), „Moda“ (Beograd, 1994) i „Glava u torbi“ (Beograd, 2017) – kao i tekstove u mnogobrojnim časopisima, zbornicima, dnevnim i nedjeljnim novinama.

Od 1991. godine učestvovala je u mnogobrojnim antiratnim akcijama u Beogradu i drugim jugoslovenskim gradovima, u saradnji sa jugoslovenskim organizacijama koje su se zalagale za demokratizaciju i razvoj civilnog društva u Srbiji i regionu.

Dobitnik nagrade Hirošima fondacije za mir i kulturu 2004; nagrade „Ruts“ Evropske kulturne fondacije za 2009. godinu, nagrade „Osvajanje slobode“ koju dodeljuje fond ”Maja Maršićević Tasić” 2005. godine, i nosilac je Ordena legije časti Republike Francuske 2002. godine. Datum i vrijeme kremacije i komemoracije u Centru za kulturnu dekontaminaciju biće naknadno objavljeno.

NEMA KOMENTARA