Potresna ispovijest bivšeg logoraša Isaka Gašija: I Eskimi stradaju u Bosni, zar ne?

Knjiga Očevidac - Moj put u Hag (Izdavačka kuća "Vrijeme", 2019.), koautorski rad bivšeg logoraša i sportske legende, poznatog kajakaškog reprezentativca Jugoslavije Isaka Gašija te američkog historičara Shauna Koosa, bit će predstavljena u srijedu, 7. augusta, u Bošnjačkom institutu - Fondacija Adila Zulfikarpašića. 

Piše: Faruk Vele

Ovo potresno svjedočanstvo, o kojem će u Sarajevu, osim autora, govoriti ugledni promotori (David Pettigrew, Edward P. Joseph, Ćazim Suljević, Adisa Osmić i izdavač Muamer Spahić), predstavlja zasigurno jednu od najvažnijih i najbolje napisanih knjiga ove vrste kod nas. 

Naime, Gaši i Koos manirom autora trilera prenose zastrašujuće svjedočanstvo o zločinima počinjenim u zloglasnom logoru Luka u Brčkom, i to iz ugla jednog od najvažnijih svjedoka u historiji Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. 

Krunski svjedok

Gaši je, naime, svjedočio u procesima protiv nekih od najodgovornijih za jugoslovensku dramu, agresiju, zločine i genocid na prostorima bivše Jugoslavije: Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Vojislava Šešelja, te Duška Tadića, Miće Stanišića i Stojana Župljanina. I to dodatno daje na značaju ovom djelu. 

"Glavna misija ove knjige bila je da se pokaže kakva je zemlja Bosna bila prije rata. Bosna je imala vjekove zajedničke historije, kao tolerantno, pluralno i multietničko društvo. Jedan od glavnih ciljeva ovog rata bio je da se to uništi. Knjiga je i pisana s nadom da će se ova vrsta odnosa u društvu obnoviti u budućnosti", govori Isak Gaši za Radiosarajevo.ba. 

Ugledni američki časopis Kirkus Reviews ocijenio je da je ovo djelo “značajna, moćna, upozoravajuća priča o nacionalizmu”. Američko izdanje knjige privuklo je veliku pažnju tamošnje javnosti i eksperata. 

"Čitaoci koji rade u medicinskom centru gdje sam i ja zaposlen prilaze mi i zahvaljuju na ispričanoj životnoj priči. Mnogi kažu da je knjiga izvrsna", priča on. 

Isak Gaši, kao i stotine hiljada naših zemljaka, imao je bezmalo savršen život do kobne 1992. godine i početka agresije. Dugogodišnji reprezentativac Jugoslavije, veoma poštovan u svom gradu, bio je zaposlenik Elektrodistribucije Brčko. 

Putovao je na takmičenja diljem svijeta i imao brojne prijatelje.  Oženio se lijepom Brčankom Jasminkom s kojom je u osvit rata dobio kćerkicu Adnu. Ovaj potomak etničkog Albanca i Bošnjakinje, odgajan kao Jugosloven, sin partizana, a na popisu 1991. godine se izjasnio kao Eskim. 

Bio je istinski patriota. Glasao je za nezavisnost zemlje i javno je podržavao, a jedno vrijeme djelovao je i politički, u okvirima Stranke demokratske akcije. Volio je svoj grad i svoju zemlju. Sve to ga je dovelo na  "crnu listu" onih koji s trebali biti ubijeni u elitocidu koji je i u Brčkom primijenjivan veoma temeljito. 

Nije vjerovao da zlo preko noći dojučerašnje komšije i sugrađane, podržane iz susjedne Srbije, može pretvoriti u zločince, a divan, miran grad u mjesto u kojem stradaju i Eskimi! No, u Brčkom, kao i drugdje, ništa nije bilo spontano, zlo se dešavalo po vrlo jasnom planu. 

Gaši u knjizi opisuje atmosferu straha u gradu, tenzije u porastu, "pozive na aparthejd", a potom miniranje mosta na Savi i smrt desetina nevinih ljudi. Tada je vidio raskomadano šestogodišnje dijete, scenu koja će ga kasnije dugo proganjati. 

Opisuje i početak okupacije grada i kampanje zločina, racije, pretrese, upade tzv. JNA, Arkanovih Tigrova, "Crvenih beretki " i drugih paravojnih jedinica koje su inače bile po kontrolom Državne bezbjednosti Srbije. Svjedoči i o ubistvima na ulicama Brčkog, kontejnerima prepunim leševima, prvim masovnim grobnicima i užasu. 

Na koncu je i sam dospio u Luka gdje je, prema riječima Kapetana Dragana, koji će ga kasnije izbaviti iz logora, "ljudska glava ne vredi više od glavice kupusa". 

Gaši se susretao oči u oči sa zločincima. Zloglasnim Goranom Jelisićem koji je sam sebe nazvao "Srpskim Adolfom", njegovom ljubavnicom Monikom, koja je logoraše posipala kiselinom, Ljubišom Savićem Mauzerom, Rankom Češićem koji je bio Gašijev komšija. Smrt je hodala četveronoške... O tome autori svjedoče. 

"U logor su me odveli, uhapsili iz kruga Elektrodistribucije Brčko, gdje sam bio na radnoj obavezi. U to vrijeme vam nije pomoagalo šta ste bili ugledni, neugledni, dobar, loš. Srpska policija je hapsila sve one koji nisu bili Srbi!", prisjeća se Isak. 

Bio na crnoj listi 

Bio je meta premlaćivanja, pa čak lažnog strijeljanja. U jednom slučaju zamalo je izbjegao likvidaciju, a zahvaljujući opet dobrom vojniku koji mu je otvorio jednu od kancelarija, pa se skrio u ormar. 

"Sve logoraše su zatvorili u hangare, koji su služili za odlaganje robe. U to vrijeme ovi hangari su bili ispražnjeni. Na početku otvaranja ovog logora, neki od zatvorenika su mi ispričali da je jedno vrijeme prvi hangar bio natrpan sa 1.000 do 1.200 ljudi bošnjačke nacionalnosti. Kada sam ja došao 26. maja u drugom hangaru nas je bilo zatvorenih oko 200. S nama Bošnjacima bilo je još nekoliko Hrvata. Bilo je tu zlostavljanja-prebijanja zatvorenika sa držalicom od lopate...Mučili su nas, ponižavali... Bio je to užas", govori Gaši. 

"Očevidac" ne govori samo o zločincima, već i o dobrim ljudima, komšijama i prijateljima. Oni su rizikovali svoje živote da bi u posljednji čas spasili Isakov.

Jedan oficir mu je ponudio pomoć, a potom kontaktirao njegovog prijatelja iz reprezentacije, Srbina iz Beograda. Knjiga donosi detalje te spasilačke misije. 

Na ovim stranicama mogu se naći nevjerovatni prikazi ljudske dobrote i čojstva. Priča nas vodi dalje iz Srbije, gdje ga je, kao opasnog svjedoka, ubrzo počela tražiti Državna bezbjednost, preko Makedonije i dalje sve dok Danske i Amerike, gdje Isak i danas živi i radi. Ali nas vodi i kroz svjedočenja u Hagu. Misija koja je Isaka vodila od izlaska iz logora jeste otkrivanje istine. 

"Imam nekoliko razloga za nastajanje ove knjige. Prva je činjenica da su mnogi od 1,4 miliona Bosanaca koji žive izvan naše domovine, a to su mladi odrasli ljudi, znatiželjni da znaju više o bosanskom ratu i bosanskoj, to jeste njihovoj historiji. Knjiga je pokušaj da se ta historija ispriča kroz pozadinu i iskustva moje porodice i bliskih prijatelja. Drugi razlog je porast etničkog nacionalizma širom svijeta, za koji mislim da zabrinjava paralele sa tragičnim iskustvom Jugoslavije. Treće je bilo to što, do danas, nijedan drugi svjedok optužbe u Hagu nije napisao knjigu o iskustvu tamošnjeg svjedočenja", ističe Gaši. 

On se slaže s ocjenama da je ovo djelo kruna njegovog višedecenijske borbe za istinu i pravdu.  

"Ova knjiga i jest napisana da se ovi zločini ne zaborave da to ostane upozorenje našem narodu u prvom redu, a onda i samim izvođačima svih ovih genocidnih namjera i ratnih zločina. Sva moja svjedočenja u Hagu su imala za cilj da se kaže istina i samo istina. Ništa manje, ništa više, samo činjenice", veli naš sagovornik. 

Bosna i nacistička Njemačka 

Isak je šokiran kampanjom države Srbije i vlasti bh. entiteta RS koji sistemski negiraju genocid i zločine. 

"Sudske presude se ne mogu negirati. Jednom donesena presuda se ne može negirati. Zamislite sve presude donesene u Nürnbergu, u procesu protiv zločinaca nacističke Njemačke, i da sada neko počne negirati. To se više ne može tumačiti drugačije jer je historija rekla svoje. Kasno je srpskoj političkoj eliti dokazivati da se genocid nije desio kad je sav svijet vidio i čuo šta se sve desilo u Bosni", konstatira Gaši. 

O tome kako danas vidi Bosnu i prostore bivše Jugoslavije, te da li vidi tračak optimizma? 

"Meni je drago da se uspostavio mir u Bosni. Treba se pomiriti sa svim onim što se desilo. Svakako da se ne zaboravi šta nam se desilo. Treba pokušati pronaći neki kompromis i gurati u bolju budućnost sa drugim narodima koji žele da žive i stvaraju. Svako onaj ko misli da može da uzme dio Bosne, da ga iznese, sa nekim referendumom, grdno se vara. To nije bilo moguće ni 1992. agresijom i ratom, a Boga mi neće moći ni danas, niti ubuduće. Sav nas narod bošnjački neka živi u miru sa svojim komšijama, a ima ona Titova stara izreka: 'Živimo i radimo kao da će 100 godina biti mir, a spremajmo se kao da će agresija-rat biti sutra'", rekao je Gaši za Radiosarajevo.ba. 

Na kraju knjige Gaši, zaključuje:

"Bosanski rat i zlostavljanje civila u ratu bio je pokušaj da se unište naši životi, da se pokaže da Bosna nije Bosna...  Moja obaveza, kada sam preživio logor Luka, bila je da svjedočim o onome što se tamo dogodilo i da ubijenim i poniženim pokušam dati glas". 

Upravo iz ovog razloga ovakve knjige su iznimno važan dokument i poruka da učinjeno zlo nikada neće biti zaboravljeno.