! / Navršile se 34 godine od smrti dr. Nerkeza Smailagića: Evropejac sa islamskim srcem

14. 12. 2019. u 08:27:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Danas se navršavaju 34 godine od smrti jednog od najvećih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih intelektualaca prof. dr. Nerkeza Smailagića

Čovjek po kojem je jedna ulica u Sarajevu dobila ime, bio je, ostat će zabilježeno, ugledni univerzitetski nastavnik, autor, prevodilac i publicist vrijednih knjiga s područja pravno-političkih doktrina, filozofije, kulture, civilizacije, povijesti, islamologije. 

Piše: Faruk Vele 

Uoči džuma-namaza ovog petka, 13. decembra, pred dušu rahmetli Smailagića, koji je ukopan u rodnoj mu Banjoj Luci, hatmu je poklonio Mustafa ef. Spahić, hatib sarajevske džamije Čobanija i profesor Gazi Husrev-begove medrese. 

Sjećanja majke 

Prisjetio se kako je Smailagić umro iznenada u 58. godini, 14. decembra 1985. godine. Njegova majka, govorio je Spahić, za života je redovno poklanjala hatme svome Nerkezu, a kada je oslijepila plakala je što neće moći da uči Kur'an, sjećajući se na taj način voljenog sina. 

Ko je bio dr. Nerkez Smailagić? Zašto se o njemu premalo govori, a zašto je njegovo djelo važno? 

Prof. dr. Nerkez Smailagić, kako je kazano prije nekoliko godina na simpoziju povodom 30. godišnjice smrti ovog velikana,  rođen je 1927. godine u Banjoj Luci. 

Otud je 1947. godine otišao na Pravni fakultet u Sarajevu, gdje je 1951. godine kao odličan student izabran je za asistenta na predmetu Historija političkih doktrina. Dvije godine kasnije odlazi u Francusku gdje završava specijalističke studije iz savremenih političkih doktrina na Visokoj školi za političke nauke u Parizu. 

Na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1955. nastavlja raditi kao asistent, a predmet njegovog naučnog interesiranja su bili pravo, politička filozofija, povijest kultura i civilizacija. 

Interes za filozofiju, sociologiju, političku filozofiju vodi ga do katedre za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje radi kao asistent do 1962. godine, kada odlazi u Zagreb i počinje raditi na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Ovdje će nastati njegova najznačajnija djela. 

Prevodio je sa francuskog, njemačkog, engleskog i talijanskog jezika. Na pravnom fakultetu u Ljubljani doktorirao je 1976. godine.

 Velika djela 

Iz bogatog stvaralačkog opusa izdvajaju se najznačajnija djela: „Uvod u Kur'an“, „Leksikon islama“, „Historija političkih doktrina“, „Klasična kultura islama“… Također, preveo je značajna djela evropskih i svjetskih mislilaca i filozofa. Sva njegova djela i danas su veoma aktuelna. 

Zagrebačko sveučilište i grad Zagreb pružit će Nerkezu Smailagiću sve ono što nije našao u tadašnjem Sarajevu i tadašnjoj Banjoj Luci, a ponajprije veću slobodu rada i mišljenja. Smailagić je svoja glavna djela napisao i objavio u glavnom gradu Republike Hrvatske, pa i ona o islamu, kojima je dao trajan pečat u drugoj polovini XX stoljeća, zabilježit će svojevremeno NAP. 

Čuveni hrvatski književnik, filozof i političar Vlado Gotovac kazao je za Smailagića da je bio bio "Evropejac s islamskim srcem". 

“Nerkez Smailagić nije gubio samopouzdanje ni u najvećim nedoumicama, uvjeren da se sudbina zbiva neminovno tako da nam otvara oblasti rada za našu veličinu, za našu radost i za našu nesreću… Znao je da Bog tragedijom dariva samo pravog čovjeka. Njegov fatalizam bio je živo jedinstvo bezbrižnosti i pouzdanosti, vjere i uživanja, tajanstva i nedužnosti. 

A u svemu je bilo uvijek neke diskretne nekonvencionalnosti, nekog pomalo precioznog kaprica, ekstravagancije, neke diskretne namještenosti, igre… nečeg nestvarnog, izmišljenog i lakog – i opet, opet hedonističkog. On je uvijek htio biti osobit, u sporu s banalnošću, odbijajući prostaštvo. Izabrao je svoj lik i gradio ga uporno, nikad bez određene sjete, nikad bez nostalgične ironije”, ističe Gotovac, zabilježeno je u tematskom broju Časopisa za kulturu i društvena pitanja “Behar” (broj 76-77, Zagreb, 2006). 

Nerkez Smailagić nudi svoju vlastitu koncepciju islamskih studija s ciljem predstavljanja islama u njegovoj unutarnjoj originalnosti i jedinstvenosti i vanjskoj mnogodimenzionalnosti. 

Smailagić svoje islamske studije namjenjuje i muslimanskom i nemuslimanskom čitateljstvu. U svojim djelima posvećenim islamu posebno afirmira univerzalnost islama. Islam je svjetski fenomen naprosto stoga što je sama svjetska povijest omogućena islamom. 

Susreti s Krležom 

Smailagić je u svojim studijama i hrestomatijama o klasičnom islamu tragao za odgovorom na pitanje koliko savremeni svijet duguje islamu kao, kako on kaže, ''jednoj velikoj kulturi na čijim osnovama su izrasli i žive toliki narodi''. 

Kada je u pitanju Nerkez Smailagić, uvijek dobro došli i poželjni gost kod Miroslava Krleže, za Nerkeza je njegov student, kasnije veliko novinarsko pero Veselko Tenžera, prof. dr. Dževadu Hodžiću priznao i kazao da je “Nerkez najveći intelektualac kojeg sam ja upoznao u životu”, bilježi Mustafa Spahić. 

''Što se tiče Historije političkih doktrina, Filozofije povijesti, Filozofije prava, Političke filozofije, Sociologije religije, Sociologije kulture, Sociologije saznanja, Klasične kulture Islama i teorijskih disciplina u cjelini, Nerkez Smailagić nema sebi na ovim prostorima'', smatra Spahić. 

Dr. Hilmo Neimarlija opus Nerkeza Smailagića dijeli na tri dijela, i to na prvu, srednju i treću fazu. Prof. Neimarlija smatra da je u svojim ranim tekstovima Smailagić poprilično buntovan, angažirani mladi istraživač koji je revolucionarno podređen tradiciji. 

U srednjoj je fazi Smailagić dosta smireniji naučnik koji se posvetio konvencionalnom prevoditeljskom i autorskom radu, dok se u trećoj, ujedno i posljednjoj fazi, prema riječima prof. Neimarlije, Nerkez Smailagić posvetio velikim islamskim temama. 

Teolog i profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Enes Karić, bilježi Behar, o islamskom nauku Nerkeza Smailagića piše: 

“Kad je posrijedi islam, Smailagić je svoj ‘Weltanschauung’ iskazao prije svega odbijajući redukciju islama na suhoparnu vjeru koja je reducirana na mehaničko deklamovanje kratke tablice njenih temeljnih istina. Za Smailagića ‘islam nije samo vjera, nego i stil života, kojim se oblikuje egzistencija, svakidašnjost i ponašanje njegovih pristaša. Ili drugim riječima, islam nije samo teologijski, nego i kulturni sistem.’ Polazeći od ovog određenja islama, odnosno pomjerajući akcent na islam kao živuću kulturu, Nerkez Smailagić je došao do razumijevanja Kur’ana koji se ne može razumijevati samo opetovanjem, često mehaničkim, njegovih sureta i ajeta i uz njih vezanih vjerskih stavova i pouka.” 

Čuveni Enes Čengić, književnik i publicist, autor je šestotomnih dnevničkih zapisa S Krležom iz dana u dan, u kojima opisuje svoje susrete s hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom. 

Na par mjesta u ovim zapisima opisuju se i srdačni susreti Čengića, Krleže i Smailagića, u kojima je jasno uočljivo međusobno duboko uvažavanje ova tri intelektualca, a na nekoliko se mjesta opisuju i njihovi razgovori o jeziku. U toku tih razgovora Nerkez Smailagić nekoliko je puta spomenuo da na svojim zagrebačkim predavanjima upotrebljava “jezik kojim inače govori” te da je više puta zbog toga bio izložen kritikama pojedinih režimu naklonjenih studenata, a nerijetko je nadređenim odgovarao “da jezik svoje matere neće mijenjati zbog političkih trenutaka na fakultetu”. 

Iako se o Smailagiću  gotovo ne govori ni u BiH ni u Hrvatskoj, njegova djela ostaju svjedočiti o intelektualnoj veličini.

NEMA KOMENTARA