Intervju / Igor Štiks o novom romanu "Rezalište": 100 godina jedne porodice

27. 08. 2017. u 09:00:00 Semra Hodžić

Shares:0

Iz štampe je nedavno izašao novi roman književnika Igora Štiksa pod nazivom „Rezalište“.

Štiksov novi roman temelji se na dramskom tekstu „Brašno u venama“ po kojem je nastala i istoimena predstava u režiji Borisa Liješevića koja se već dvije godine može pogledati na sceni Sarajevskog ratnog teatra.

Priča na kojoj se zasniva i dramski tekst nastala je mnogo ranije, ali je drama bila prva forma u kojoj se ta priča realizirala, rekao je na početku razgovora za Radiosarajevo.ba književnik Igor Štiks.

„Drama, a potom i predstava, su nastale na osnovu te inicijalne priče i to je ono što je publika mogla vidjeti u SARTR-u. Sama priča je po sebi imala višestruke rukavce i zaplete. Shvatio sam da će mi forma romana omogućiti da ispričam ono što se nije moglo pokazati ili odigrati u pozorištu te ono što se nije moglo izreći kroz dijaloge u samoj drami“, rekao nam je Štiks.

Autor nam je ispričao da je „Rezalište“ roman koji u jednoj noći pokriva 100 godina jedne porodice kroz vrlo upečatljive likove koji će nositi na sebi i u sebi mnogobrojne ožiljke povijesti, njihovih vlastitih odnosa, pogrešnih odluka, tragedija, ali i ljubavi, radosti i nadanja.

„U tom smislu ova porodica jeste zapravo bilo koja porodica na širem balkanskom području. Ona se donekle temelji na iskustvima moje šire obitelji, ali i također na iskustvima koja svi dijelimo“, objasnio je Štiks.

Identitet nikad ne miruje

Kroz roman se, kao i kroz predstavu, provlači pitanje identiteta koji se često različito interpretira u današnjem društvu. Štiks u svojim djelima odbija simplificirane definicije identiteta i priklanja se tezi Amina Maaloufa, libanonskog romanopisca i esejiste, koji navodi kako je naš identitet jedinstvena kombinacija različitih pripadnosti.

„Identitet likova samog romana je kao identitet svih nas, dakle nešto što se postaje, nešto što se stalno mijenja, nešto na šta utječe i prošlost na koju nismo mogli utjecati, ali i šira društvena zajednica i transformacije kroz koje ona prolazi. U tom smislu identitet nikad ne miruje i ovaj roman, kao na neki način i 'Elijahova stolica' se postavlja nasuprot tvrdnji da su identiteti već određeni rođenjem i svakako nasuprot ideji da pojedinac nužno mora nositi kolektivno definirane identitete“, rekao nam je Štiks.

Štiks je mišljenja da se identitet stalno mijenja jer se mijenja i naš odnos prema sadašnjosti, a često i prema prošlosti samoj.

„Ono što smo u određenom periodu života smatrali ključnim činjenicama dobit će neko novo značenje u toku našeg života. I, naravno, tu je ono što činimo ili, možda i više, što nismo učinili, a što će nas obilježiti kao pojedince“, dodao je Štiks navodeći kako smatra da je moć književnosti u ukazivanju na kompleksnost ljudskih bića i njihovih odnosa, što nam različite nauke tek donekle mogu pokazati.

Samim tim što se književnost pojavljuje u društvu, ona je nužno angažirana spram svojih čitatelja i stvarnosti u kojoj žive, mišljenja je autor „Rezališta“, navodeći da je to tako i u slučaju klasične književnosti iz nekih drugih vremena.

„U tom smislu, književnost je fundamentalno angažirana. Naravno da pisci imaju određene ideje koje progovaraju kroz njihova djela. Najgore je ako je to samo jedna ideja, jer je to onda propaganda, dok bi bolja književnost pokazivala mnogostrukost, često suprotstavljenih ideja koje obitavaju u svima nama. Zbog toga se događa da se ponekad puno bolje razumijemo kroz fikciju“, osvrnuo se Štiks na angažiranost pisaca u književnosti.

Njegov roman „Elijahova stolica“ već 10 godina kupi simpatije čitalaca i do sada je preveden na petnaest jezika. Posljednji na koji je preveden je i onaj na kojem se najviše i čita i koji omogućava dolazak do najšireg čitateljstva – engleski jezik.

Štiks nam je ispričao da je roman do sada mijenjao naslove u Francuskoj, Italiji, a sada i u SAD-u obično jer je urednik smatrao da sam naslov „Elijahova stolica“ zvuči suviše mistično i nerazumljivo za čitaoce. Na engleskom jeziku ovaj roman je preveden kao „The Judgment of Richard Richter“.

„Ovaj je možda najinteresantniji od svih naslova jer ima kafkijanski prizvuk koji odgovara samom Richardu Richteru. Naslov tako upućuje na suđenje, dobro ili loše, presude, kao i na samu sudbinu glavnog junaka“, prokomentirao je Štiks.

Utopijski zanos

Vratimo se romanu  „Rezalište“ koji govori i o svijetu u kojem živimo danas. Glavni junak, koji se igrom slučaja zove Igor, ratni je novinar i reporter koji se vraća iz Sirije, a prije toga je bio u Kongu i Latinskoj Americi, zaintrigriran time kako svijet izgleda, kuda ide i kako bi ga se moglo mijenjati, sve vrijeme sa sobom noseći traumu iskustva s domaćeg terena, iz ovog našeg rata, rekao je Štiks.

„Sve ono što gledamo oko nas danas ne možemo ne promatrati s obzirom na iskustvo koje smo imali u proteklih 25 godina, pa se pribojavamo kako će se ti daleki događaji prelomiti preko naših leđa. Istodobno vidimo kako naše političke elite uspješno manipuliraju tim strahom kako bi zadržale ovaj poražavajući status quo “, osvrnuo se Štiks u razgovoru za naš portal na svijet nakon Trumpa, u sjeni terorističkih napada, IS-a itd.

U razgovoru o aktuelnoj situaciju u svijetu Štiks se pozvao na italijanskog filozofa, političara i marksistu Antonija Gramscija i njegovu tezu da u međufazama morbidni simptomi izlaze na vidjelo.

„Oni su potvrda svijeta prepunog kriza i sukoba u kojem bi nam itekako pomoglo da imamo jasniju viziju društva kojeg želimo. Ta nam je vizija oduzeta, a ponuđen nam je svijet kakav jeste – svijet intenzivne kapitalističke eksploatacije u kojem jedan posto ljudi ima sve, desetak posto nešto, a ostali vrlo malo ili ništa. Takav svijet ne može ostati miran, ali se ni ne može mijenjati bez jasne vizije kako ćemo urediti odnose među ljudima i šta ćemo staviti na prvo mjesto“, prokomentirao je Štiks.

„Dolazim iz tradicije koju obilježava utopijski zanos da je moguće napraviti nešto bolje, ali pripadam i generaciji koja dobra zna protiv čega je, ali ne zna baš jasno za što se doista bori“, rekao je Štiks.

U periodu od 10 godina Igor Štiks objavio je nekoliko djela, ali mu je decenija trebala da objavi novi roman „Rezalište“ kojeg je nedavno izdala izdavačka kuća „Fraktura“, a koji će se uskoro naći na policama u knjižarama.
rezaliste_fraktura.jpg - undefined

 

„Nadam se da mi neće trebati sljedećih deset godina do novog djela. Sada, nakon objavljvanja romana, dolazi period kada pisac sebi može dozvoliti da predahne“, odgovorio je Štiks na pitanje da li već neko književno djelo sprema za objavljivanje.

Kako se je priča na kojoj se temelji novi roman „Rezalište“ našla na daskama koje život znače, pitali smo Igora da li može zamisliti ovu priču na malim ekranima ili filmskom platnu.

„Struktura samog romana, činjenica da ima okvir jedne noći tj. da se radi o porodičnoj večeri na kojoj se od aperitiva do digestiva odigrava stotinjak godina, po sebi je filmična. Svi pisci, bez obzira šta kažu, žele vidjeti svoja djela ili na pozornici ili na ekranima, odnosno u drugim medijima ili formama. Ja sam imao tu sreću da je jednu verziju priče Boris Liješević postavio u SARTR-u na vrlo upečatljiv način. Za ostalo, vidjet ćemo“, rekao je za kraj razgovora za naš portal književnik Igor Štiks.

KOMENTARI (1)