Čestitamo / Hanifa Terzić: Trčala 50 kilometara na SP i postavila državni rekord

04. 09. 2019. u 13:44:00 V.A.Z.

Shares:906

Iako je nekima nepojmljivo potrčati i stotinjak metara, mnogim trkačima čak i maratonska dionica, ona od 42 kilometra, nije dovoljna.  U posljednje vrijeme ultramaratonske discipline sve su popularnije

Na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u trčanju na 50 kilometara, prvi put se predsrtavila i šestočlana reprezentacija Bosne i Hercegovine, a boje naše zemlje branila je i jedna žena.

Hanifa Terzić, poznato ime među bh. dugoprugašicama i trenutna viceprvakinja u maratonu, ovom prilikom postavila je državni rekord na  distanci od 50 kilometara:  4:04:25 .   

Ovo Svjetsko prvenstvo bilo je treće po redu, a prvi put je održano u Evropi, u rumunskom gradu Brašovu. Na trci su vladali izuzetno teški uvjeti: mnogo uzbrdica i prava ljetna temperatura.  Od ukupno 67 takmičarki, njih 8 nije završilo utrku, a od 85 takmičara, na cilj je stiglo 76. Najbolje plasirani Bosanac je Amir Šabić koji je osvojio 50. mjesto s rezultatom 3:21:54.    

Hanifa Terzić, tridesetšestogodišnja ekonomistica koja se trčanjem bavi rekreativno,  na svom je Facebook profilu napisala: "Mnogi za trku 50km misle da je to “samo malo duže od maratona”. Tako sam i ja mislila... ali

Razgovor s državnom rekorderkom započinjemo pitanjem:  Po čemu je taj "dodatak" od 8 ilomatara na maratonsku dionicu toliko težak - kakva je zapravo disciplina na 50 kilometara? 

Terzić: 50 kilometara već spada u ultra maratonske discipline (sve preko 42,2km). Razlike u odnosu na maraton ima, iako među „ultrašima“ ovo smatraju prebrzom i kratkom trkom.  Jednostavno, naše tijelo uči da izdrži napor određeni broj sati u aktivnosti, i nakon toga se „gasi“. Nevjerovatno je kako brzo može da se desi taj pad, do jednog momenta sve ide dobro, a u sljedećem više ne ide nikako. Za ovako duga trčanja, mentalna snaga je važnija od fizičke.

Radiosarajevo.ba: Kako je uopće došlo do okupljanja bh. reprezentacije za SP na 50 kilometara i ko su bili takmičari u ekipi?

Terzić: Selektor Mirsad Abdaković je pozvao u ekipu trkače koji su u tom trenutku imali normu za SP na 50km. Imao je mogućnost pozvati jednu ženu bez norme. U trenutku prijave, ja sam bila prva na tablici maratonki iz BiH, sa najboljim maratonom istrčanim u ovoj godini, i pitao me da li me zanima da se okušam u „ultri“.  Prihvatila sam, naravno. U ekipi su bili još i Samir Mehmedović, Dalibor Jovičić, Amir Šabić i Mirza Nalić. Neki od njih već imaju vrijedno iskustvo na ovakvim takmičenjima, a nekima je bio prvi put.

Radiosarajevo.ba:  Kakva je bila organizacije takmičenja? Da li  su sponzori prepoznali i podržali nastup naših trkača?

Što se tiče organizacije u Brašovu, nemam baš nikakvih zamjerki. Trka, i sve aktivnosti u danima prije i nakon trke su organizacijski premašile očekivanja.  Nažalost, nismo imali sponzore za odlazak na ovo takmičenje. Sve troškove vezane za odlazak na SP snosili smo mi takmičari iz vlastitih sredstava.

 

Hanifa Terzić na SP u Rumuniji - undefined

Foto: Privatni album: Bh. reprezentacija na SP u 50 km u Rumuniji

Radiosarajevo.ba:  Kako ste se i sa kime pripremali za trku?  U čemu su se sastojali vaši treninzi, plan ishrane i odmaranja?

Terzić:  Sve pripreme radim sama. Što se tiče plana ishrane, tu već imam neki svoj ritam, jer je to tema kojom se bavim godinama. Kao instruktorica fitnessa, i kroz druge sportove u kojima sam bila od djetinjstva, usvojila sam neke zdrave navike, i nisam imala potrebu praviti korekcije.

Imam strahopoštovanje prema maratonu, i naročito prema trčanjima iza te zamišljene linije 42,2km. Kad sam odlučila da idem na ovo takmičenje, pitala sam Mirsada Abdakovića, koji osim što je certificirani trener trčanja, ima i vrijedno lično iskustvo, šta je potrebno da dodam u svom treningu, da bih uspješno završila 50km.

Bilo je potrebno da radim dodatne trenigne dužine 35-37km. To je značilo bar jednom sedmično trčati više sati, bez hrane i elektrolita, da bi se tijelo naviklo da radi u tom režimu. Prvih nekoliko takvih treninga sam se jako mučila, a onda je postalo rutina.

Hanifa Terzić, ili Hana kako je mnogi zovu, dio svog vremena posvetila je i novinarskom radu na portalu Moje trčanje. Ovdje možete čitati i njenu kolumnu Hanine trkolomije

Radiosarajevo.ba: Kako ste se osjećali tokom trke? O čemu ste razmišljali i da li je bilo izazova koje niste uzeli u obzir tokom treninga?

Terzić:  Prvih trideset kilometara je išlo sve po planu. Cilj mi je bio istrčati ispod 4sata i imala sam prosječan tempo za taj rezultat sve do 40. kilometra. Trasa je bila izuzetno zahtjevna, sa jako puno uzbrdice koja umara. Nadala sam se malo ugodnijoj temperaturi na trci, pošto je već septembar, ali imali smo pravi ljetni dan u Brašovu. Posljednjih 15km je temperatura bila već preko 26 stepeni, što je za trčanje jako iscrpljujuće. Na 35. kilometru sam osjetila da neću moći držati planirani tempo do kraja i prebacila sam na „plan B“ – završiti ispod 4:05. Ni u jednom momentu nisam pomišljala da odustanem. Da nisam mogla trčati, hodala bih do kraja.

Radiosarajevo.ba: Kakav je bio vaš osjećaj nakon što ste prošli ciljnu liniju?

Terzić:  Posljednji kilometar je jaka uzbrdica i nastojala sam da trčim najjače što mogu. Cijela naša ekipa, trkači i podrška, bili su u zoni finiša i bodrili me u posljednjim metrima. Nakon toliko sati trčanja na maksimumu, sunčanice, dehidracije i bolova... Nisam baš puno razmišljala nakon ciljne linije.  Rekla sam Mirsadu, koji me je dočekao: 'Hoću vode! Hajmo hodati, ne smijem da stanem'.

Kad sam podmirila osnovne potrebe za preživljavanje bila sam pomalo tužna što su uslovi na trci bili tako brutalni, pa nisam uspjela ostvariti „plan A“.  Ali sam ipak zadovoljna, jer znam da ovaj put nije do mene i da zaista jesam dala 100%. Kad čovjek da sve od sebe, mora biti zadovoljan.

Hanifa Terzić na SP u Rumuniji - undefined

Foto: Privatni album: Hanifa Terzić na SP u Rumuniji

Radiosarajevo.ba:  Sigurno ste upoznali reprezentativke drugih zemalja, podijelili iskustva s njima? Da li je neko na vas ostavio poseban utisak.

Bilo je jako zanimljivih ljudi u Brašovu, ali bih posebno izdvojila reprezentaciju Srbije. Sjajni momci i cure, s kojima smo se najviše družili tamo. 

Radiosarajevo.ba: Nakon ovog iskustva na 50 kilometara, šta su vaše ambicije?

Terzić:  Mislila sam da ovo nikad neću reći, ali zaljubila sam se u ultre. Želim trčati više, duže, kvalitetnije. Ipak, imam još neke neostvarene snove na temu maratona.  Planiram i dalje podržavati lokalne trke. Nemam vremena spremati se za sve distance u rasponu od 5km do trocifrenih brojki. Ali želim učestvovati, volontirati, pisati. Želim dati svoj doprinos razvoju trkačke zajednice kod nas. Iz masovnosti će doći i kvalitet, i nadam se da ćemo uskoro imati „neke nove klince“ koji će biti ponos svih nas na velikim svjetskim takmičenjima.

Radiosarajevo.ba:  Na kraju, koji je vaš savjet svima koji su trčanje izabrali kao vid rekreacije

Terzić:  Pokušajte se zabaviti. Ako nastojite napredovati, mora biti teško, i mora boljeti. Ali nikad ne zaboravite da se zabavite. Svi imamo dobre i loše dane. Svi imamo trku kad ide dobro, i onu kad ne ide nikako. Ponekad ne znamo razloge zašto je tako. Šta god da se desi, nastavite koračati naprijed. Uspjeh dolazi iz upornosti. 

Radiosarajevo.ba:  Nekoliko riječi o vašoj dosadašnjoj trkačkoj karijeri – kako ste se uopće počeli baviti trčanjem i koji su vaši najveći uspjesi do sada?  

Terzić:  Moja trkačka karijera je doživjela dosta uspona i padova od 2010. do danas. Imala sam čak i potpune prekide od dvije godine bez trčanja. Sve vrijeme se bavim sportom, ali trčanje dugo vremena nije bilo u fokusu, nego sam ga doživljavala kao dodatnu zabavnu aktivnost.  U proteklih godinu dana sam se dosta stabilizirala i uhvatila ritam i dobar kontinuitet. To je rezultiralo popravljanjem ličnih rekorda na svim distancama koje sam trčala ove godine (800m, milja, 3km, 5km, 10km, polumaraton i maraton). 

Teško je trenirati kvalitetno u svijetu rekreativaca. Bilo je momenata kad sam radila tri posla odjednom, i pored toga stizala na treninge. Nakon cijelog iscrpljujućeg radnog dana, gladna i umorna, bila sam slabo motivirana da odem trčati i boriti se na intervalima ili tempu. Napredak dolazi iz kontinuiteta. A kontinuitet se održava tako da čovjek nađe u sebi motivaciju da ipak uradi trening, čak i onda kad mu zaista nije do toga. U protekle četiri godine sam uvijek pri vrhu tablice najbljih maratonki u BiH, i imam najviše istrčanih maratona među domaćim trkačicama u posljednjih nekoliko godina. Na državnom prvenstvu ove godine sam se pozicionirala kao viceprvakinja.

Hanifa Terzić - undefined

Foto: Privatni album: Hanifa Terzić

KOMENTARI (1)