Za Radiosarajevo.ba / Bosanac koji piše historiju: Upoznajte inžinjera Eddieja Čustovića

20. 11. 2016. u 08:05:00 Sanja Šabanadžović Jerlagić

Shares:0

Rođeni Tuzlak Edhem (Eddie) Čustović danas živi u Melbournu u Australiji gdje radi na renomiranom La Trobe univerzitetu kao koordinator projekata za akademiju i industriju.

O njemu pišu brojni domaći i svjetski mediji, obzirom da svojim izumima i inovacijama pomjera granice nauke i istraživanja. No, njegov put do Australije sigurno nije bio lagan. Napustio je BiH prije 20 godina, te preko Švicarske i Njemačke došao u zemlju koju danas naziva domom.

"Te 1991. godine situacija u bivšoj Jugoslaviji je već bila napeta. Dobro se sjećam da sam slabo viđao mog oca, ali nisam razumio zašto. Bio sam sretno dijete i tek sam upisao prvi razred osnovne škole. U Hrvatskoj je vec počeo rat i JNA je redovno kupila rezerviste, ali malo je ko znao gdje idu. Moj otac je bio svjestan sta se dešavalo u Hrvatskoj i strogo se protivio sukobima. Kasnije sam saznao da je zajedno sa još trojicom napravio pobunu na aerodromu Dubrave gdje je par hiljada rezervista odlučilo da ne ide u Hrvatsku i ratuje. Taj trenutak je promijenio moj cijeli život", započinje svoju priču za Radiosarajevo.ba, tridesetjednogodišnji Eddie Čustović.

Njegov otac je sutradan optužen kao neprijatelj države od vojnog suda JNA. On je napustio Tuzlu taj isti dan i našao privremeno sklonište u Cirihu.

"U potrazi za mojim ocem, javljeno nam je da je JNA bila spremna da iskoristi moju mamu, mene i mog mlađeg brata da bi ucijenila mog oca da se vrati. Mama i brat su ubrzo nakog toga napustili BiH i pridružili se tati. Ne sluteći da će situacija postati sve opasnija, ja sam ostao sa nenom i dedom u Tuzli gdje sam nastavio da idem u prvi razred. Ali situacija se pogoršala i moji roditelji se više nisu mogli vratiti u zemlju u kojoj je trajao rat i niti je bilo bezbjedno za mene da i dalje ostanem u Tuzli. Jedino rješenje je bilo da me djed prokrijumčari iz Bosne u Švicarsku što se upravo i desilo", prisjeća se Čustović.

Zbog stalne selidbe promijenio je šest škola u dvije godine. Čustović tvrdi da je bilo jako teško naučiti nešto u okruženju 'gdje se stalno selite i gubite već formirana prijateljstva i uz sve to učite novi jezik'. Nakon treće godine boravka u Švicarskoj njegovi roditelji su dobili opciju da li da idu u Ameriku ili Australiju. Izabrali su Australiju.

"Još kao mali bio sam puno radoznao i željan znanja. Sjećam se ljetovanja na Jadranskom moru i da se kasno navečer puštala emisija Zvjezdane staze. Za neku djecu je to bilo dosadno, ali za mene je to bila naučna fantastika koja je probudila moju maštu. Po kući sam rastavljao igračke i ostale predmete pokušavajući da saznam kako oni ustvari funkcioniraju.

U našoj kući u Tuzli bilo je jako puno knjiga koje sam stalno listao i čitao, a pošto je moja nena bila nastavnica matematike odatle se stvorila ljubav za brojeve i tehnologiju koja me fascinirala. Nikada nije bilo velikih pitanja čime ću se baviti, ili medicina ili inženjering. Na kraju sam izabrao inženjering jer sam smatrao da tu mogu da dam najveći doprinos čovječanstvu. Nikad nisam želio da budem dio mase i uvijek sam se trudio da se izdvojim od ostalih a u ovom slučaju znanjem", priča nam mladi naučnik.

Sa dolaskom u Australiju, živio je u dijelu predgrađa Melburna u kojem većinom živi radnička klasa. Njegova želja za naukom i znanjem dovela je do toga da sa postignutim maksimalnim rezultatima upiše jedan od vodećih Australskih univerziteta, La Trobe. Upornost, trud, mnogo žrtvovanja, podrška njegovih roditelja i velika želja da se dokaže u svemu što radi, se isplatila. 

Naglašava da razumije kako su njegovi roditelji žrtvovali svoje karijere kako bi osigurali da njihova djeca imaju svjetliju budućnost.

"Moja porodica je sačinjena od jakih individua i uz ogromnu ljubav i međusobno razumijevanje pomažemo jedni drugima. Bez podrške roditelja i njihovog odgoja ni moj brat Rešad, koji je uspješan građevinski inžinjer, niti ja ne bih bili tu gdje smo sada, uspješni i ponos Čustović familije. Tajna mog uspjeha, ako se može tako inazvati, jeste upornost, trud, mnogo žrtvovanja i podrška mojih roditelja. Stvari nisu uvijek bile jednostavne, ali uz bezuslovnu podršku i pažnju najmilijih uspjeh je bio siguran".

Upravo mu je to motivacija da pomaže drugima, a pogotovo njegovim Bosancima i Hercegovcima. 

"Dok sam još studirao i radio na doktoratu bio sam povezan sa 3-4 različita projekta van svog doktorata koja su privukla pažnju dekana. Dekan i ostatak rukovodstva La Trobe univerziteta su prepoznali moj talenat, energiju, potencijal i da iskreno volim nauku/inžinjering i da u meni postoji inovatorska iskra. Pred kraj doktorata, imao sam ponudu da radim za organizaciju (DSTO) koja je direktno povezana sa australskom vojskom i istraživanjem.

Nedugo nakon mog završnog doktorskog rada dekan mi je ponudio da radim kao profesor i uz to da vršim istraživanja uz partnerstvo sa velikim kompanijama. Napravio sam sebi smjer i unaprijed 5-6 godina tu sam gdje jesam zahvaljujući njima i posebno profesoru Brianu Mcgawu, svjetski poznatom biohemičaru, jer su mi pružili tu priliku. Poenta je da u svemu tome ne treba čovjek da se prilagodi sistemu nego treba da bude orginalan, inovativan, pomalo tvrdoglavi uporan. Ne treba biti dio mase, već se izdvojiti, treba biti izuzetak", siguran je naš sagovornik.

Pored mnogo uspješnih projekata i inovacija, jedna je zasigurno dobila mnogo medijske pažnje. U pitanju je Countakick nosivi uređaj dizajniran za trudnice u trećem semestru trudnoće kako bi mogle pratiti kretanje tj. udarce bebe. Naime, radi se o nosivom uređaju u obliku pojasa koji koristi kombinaciju mikrofona i senzora te prati kretanje bebe tokom zadnjih par mjeseci trudnoće.

Poznato je da u Australiji svaki dan na svijet dođe pet mrtvorođenih beba i taj broj se iz godine u godinu ne smanjuje. Ono što je poznato jeste da najčešći simptom mrtvorođenosti jeste smanjen broj pokreta tj. udaraca fetusa.

"Najjednostavniji način da se odredi broj udaraca jeste redovito brojanje istih. U nastojanju da smanjimo ovu tragičnu statistiku, združenim snagama na La Trobe Universitetu u Melbournu stvorili smo CountaKick.

Slučajno, kroz ovaj pristup također smo otkrili mogućnost da se okarakteriziraju i izoliraju ostali interni zvukovi kao što su crijevna probava i otkucaji srca (majke i djeteta). Što se tiče samog uređaja, dočekan je vrlo pozitivno jer je u Australija tema mrtvorođenih beba jako osjetljiva kao i u ostatku svijeta. Pored uređaja osmislili smo i jednostavnu mobilnu aplikaciju koja snima pokrete bebe koje majka može sama pratiti i tu informaciju proslijediti svom ginekologu za dalje praćenje i na vrijeme reagirati na moguće anomalije. Naravno, to neće zamijeniti potrebu da se konsultuju sa ginekologom ali će omogućiti trudnicama koje žive daleko od bolnica i ambulanti da imaju neko znanje i da mogu da prate razvoj svoje bebe", objasnio je, dodavši da se CountaKick na tržištu očekuje 2017. godine.

Još jedan od njegovih izuma jeste i TIGER-3 radar. To je digitalni preko-horizontalni radar visoke frekvencije vrijedan 1,7 miliona dolara, smješten u blizini grada Adelaida u južnoj Australiji. Ovaj instrument se sastoji od tri linearna antenska niza dužine 250 metara čiji digitalni primopredajnik nam pruža kompletan uvid u vidno polje koje se pruža čak 5000 kilometara od kopna. 

Znanstvenici prikupljaju podatke za proučavanje svemirskog vremena, kao što su posljednje solarne baklje što potencijalno može onesposobiti napajanja energijom, satelite, navigaciju i nadzorni sustav u brodogradnji, zrakoplovstvu i GPS. Na primjer, u 2015. godini imali smo solarne baklje koje su samo okrznule Zemlju, ali te baklje imaju potencijal da onesposobe transformatore i potencijalno isključuje napajanje električnom energijom na nekoliko sedmica. Ovo je u potpunosti prvi digitalni radar takve vrste. 

"Naveo bih još jedan moj projekat koji je ustvari mnogo veći projekat nego Countakick i TIGER-3 radar. Vezan je za biologiju biljaka pod nazivom Multi-spektralni, trodimenzionalni visoko prolazni fenotipizacijski sistem (MS3D-HTPS).  Surađujem sa profesorom Jamesom Whelanom koji je jedan od tri vodeća profesora u svijetu za biologiju i energiju biljaka. Objasnio mi je da je za jednu porodicu da bi se prehranila potrebna zemlja veličine jednog fudbalskog terena i isključivo bi se hranili od nje. Kao čovječanstvo, mi ćemo do 2050. godine morati da hranimo tu istu porodicu sa par kvadratnih metara radi rasta populacije i drugih poteškoća poput oluja, zemljotresa, požara itd. Trenutno istraživanje oko efikasnosti biljaka da proizvode sve ono što nam je potrebno (kao naprimjer pšenica) ne napreduje istom brzinom koja nam je ustvari i potrebna.

Trenutno sam dio tima inžinjera, informatičara i biologa koji trenutno prave najnoviji i najsavršeniji sistem za tu vrstu istraživanja kako bi bili modularani, manji i pristupačniji. Ovi sistemi su strašno skupi a na hiljade naučnika se bavi ovim ali nemaju novaca da bi se bavili istraživanjem a potrebno je naći način kako što više naučnika uključiti u istraživanje o hrani kako bi i zemlja proizvodila što više hrane jer populacija na Zemlji raste", kaže nam Čustović.

Mladi naučnik mnogo putuje, te često posjećuje porodicu u Tuzli i Sarajevu. Zbog njegove velike želje da pomogne mladima u Bosni i Hercegovini, jedna od ranijih posjeta Sarajevu je donijela veliki rezultat i što se tiče njegove karijere i najveći izazov, organizaciju kongresa IEEE Student and Young Professional Congress BiH 2016 (IEEE SYPC BiH 2016) u Sarajevu pod nazivom Tehnologija i inovacija za svjetliju budućnost. 

Kongres koji će biti održan od 1-4 decembra dati će uvid mladima u Bosni i Hercegovini u mogućnosti i prilike koje im se pružaju kroz IEEE, najveću svjetsku profesionalnu organizaciju. Ovaj kongres predstavlja platformu za saradnju studenata i mladih inžinjera sa univerziteta iz Istočnog Sarajeva, Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Zenice i Mostara omogućujući im da razmišljaju kreativno, razviju nove ideje, razmjenjuju mišljenja i rade sa uglednim članovima, predavačima iz Young Professionals i globalnom IEEE zajednicom.

"Uz IEEE, za co-organizaciju kongresa je zaslužan YEP - Youth Employment Project, projekat zapošljavanja mladih, koji se implementira uz podršku Vlade Švicarske. YEP, pod rukovodstvom dr. Ranka Markuša, pružio nam je veliku pomoć da izvedemo ovako značajan kongres. Zajedno surađujemo da bi pružili razne obuke i trening čak i prije samog kongresa. Nešto što je posebno za ovaj kongres jeste činjenica da smo po prvi put u historiji BiH, a vjerujem da je čista rijetkost u samom svijetu, napravili internacionalni kongres koji omogućava studentima totalno besplatno učešće. Znamo da studenti i mladi BiH nisu u mogućnosti da plaćaju putovanja na svjetske kongrese u inostranstvu pa čak ni u BiH. Zato smo odlučili da pod broj 1. pokrijemo sve troškove i damo priliku onima koji je nisu imali ranije.

Mladi moraju biti svjesni da su upravo oni pokretačka snaga promjena koje se moraju desiti. Moja je iskrena nada da ćemo pokrenuti nekoliko start-up- a u idućih 12 mjeseci, kao rezultat kongresa. Stvorit ćemo moćnu mrežu poduzetnika koji će biti mentori studentima koji imaju potencijal da postanu inovatori i poduzetnici u BiH. To je jedini način da se započne sa stvaranjem novih mogućnosti za zapošljavanje i ono najbitnije je da ovaj kongres ima za cilj da direktno pokrene „start-up“ biznis/kompanije", uvjeren je Čustović.

Istraživački laboratorij i u Sarajevu?

Tridesetjednogodišnji naučnik u Australiji predvodi dva velika laboratorija koji se bave istraživanjem i komercijalizacijom tehnologija / softvera. Jedan se nalazi u Melburnu, a drugi u Bendigu.

"La Trobe University Innovation & Entrepreneurship Foundry je ustvari pola u vlasništvu univerziteta, a pola u mom privatnom vlasništvu. Ovo nije tipičan rad jednog univerzitetskog laboratorija i činjenica jeste da djeluje kao kompanija i univerzitetski laboratorijum u isto vrijeme. Moj cilj u 2017 godini jeste da pokrenem LIEF na trećoj lokaciji, a mogu vam reći da će upravo biti lociran u Sarajevu", otkriva Čustović.

Laboritorijum će se baviti inovacijama u inžinjeringu koje mogu da pokrenu dio ekonomije u BiH zajedno sa ljudima iz iste oblasti iz Njemačke, Amerike i ostatka svijeta. Za početak, laboratorij bi se fokusirao na saradnju sa elektrotehničkim fakultetima Sarajeva i Istočnog Sarajeva i također ekonomskog fakulteta. Plan je stipendiranje talentiranih studenata kako bi im bilo lakše da se posvete nauci, inžinjeringu i inovacijama. Između ostalog, ovaj laboratorij će pružiti priliku talentiranim studentima da naprave razmjenu studenata i da 6-12 mjeseci rade kao studenti na mom univerzitetu u Melburnu, a studenti iz Australije bi dolazili u Sarajevo na 3-6 mjeseci kako bi se jačala veza i sistem školovanja u BiH.

"Jako cijenim studente koji se odlučili za smjer inžninjeringa i nauke jer su motivirani iz nekih većih razloga umjesto finansijskih. Kada pomislim na BiH onda moramo raditi više na tome da povežemo naše studente sa ostatkom svijeta. Želio bih poslati jos jednu poruku mladima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Političku situaciju u BiH pratim vrlo površno, ali dovoljno da shvatim da je jako loša. A kad je politička situacija kakva jeste onda i ekonomski razvoj pati. Volio bih da mladi ratne i posljeratne generacije, kojoj i sam pripadam, shvate da nas političko-nacionalne elite već dugo drže u jednom začaranom krugu nacionalnih tenzija u svrhu opstajanja na vlasti i diktiranja nasim životima.

Ne trebamo zaboraviti šta je bilo na području BiH i cijele bivše Jugoslavije gdje smo doživjeli totalni pad humanosti. Šta smo mi djeca krivi za to? Mi mladi treba da se okrenemo budućnosti ove zemlje otvorenim umom, znanjem, poslovnim i inovatorskim idejama i da ova zemlja dobije svoje mjesto u Evropi", zaključuje naš sagovornik.

Tagovi: Australija nauka

NEMA KOMENTARA