! / Dr. Dautović: Ratni ciljevi se žele ostvariti u miru, BiH je talac politike Srbije

14. 06. 2019. u 07:27:00 Radiosarajevo.ba

Shares:276

Bosna i Hercegovina suočena je s brojnim sigurnosnim izazovima. Utjecaj međunarodnih sila, politike iz susjedstva, potencijalne terorističke opasnosti, secesionizam i radikalizam, migrantska kriza... samo su dio na listi potencijalnih ugroza.

Razgovarao: Faruk Vele

Spinovi, manipulacije, fake news ili dezinformacije, sve su to razlozi zbog kojih o pitanjima sigurnosti trebaju govoriti oni koji te procese najbolje razumiju, koji razumiju uzroke takvih pojava i potencijalnih raspleta. Jer je svaki drugi put, put dodatnog zbunjivanja javnosti i zamagljivanja problema.

 O BiH i sigurnosti, geostraštekim pomjeranjima, NATO integracijama, migratornim kretanjima i drugim izazovima za Radiosarajevo.ba govori prof. dr. Kenan Dautović, profesor Odsjeka za sigurnosne i mirovne studije FPN-a Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Dautović je brigadni general Oružanih snaga BiH i zamjenik zapovjednika Operativnoga zapovjedništva zaduženoga za operacije OS BiH, no ovaj put govori isključivo iz profesorskog ugla.

 Amerika – apsolutni izbor

Radiosarajevo.ba: Profesore Dautović, gledano sa opozicija sigurnosti, kakvim danas vidite položaj Bosne i Hercegovine?

DAUTOVIĆ: Ja bih, prije svega, kazao da je situacija vrlo složena. Sa sigurnosnog, pa i svakog drugog stanovišta. S obzirom da se radi o složenoj situaciji, mi je naprosto moramo posmatrati sa globalnog, regionalnog i lokalnog karaktera.

 Dakle, na globalnom planu dešava se jedna velika geopolitička promjena, jedno veliko geopolitičko gibanje, gdje se može kazati da je na snazi prelazak s unipolarnog svijeta, koji smo poznavali nakon pada Berlinskog zida, na jedan novi svijet koji je više multipolarnog karaktera koji je, rekao bih, pomalo hibridni, jer se pored SAD-a, kao apsolutne supersile, javlja Kina. Ona nije u nastajanju, ona je već spersila. U traženju svog geopolitičkog mjesta, obzirom da su se karte već rasporedile, ta tektonska gibanja će se osjećati na svim dijelovima zemaljske kugle, pa i na ovom našem prostoru.

Kina traži saveznike u pariranju SAD-u i prilično uspješno to radi. Prije svega kroz poboljšane odnose s Rusijom i onim što Rusija nosi sa sobom. Isto tako ne zaboravlja ni ostale prostore. Pored jugositične Azije, kao nekog prirodnog saveznika, rade se vrlo ozbiljni iskoraci na afričkom kontinentu, pa i u Južnoj Americi.

Dakle, to su neka gibanja koja će se u narednim godinama sve više osjećati i gdje će se repozicioniranje mnogih zemalja očekivati i tražiti. Europska unija u jednom dijelu se, zaista, kao homogena cjelina, posmatra kao jedan geopolitički akter. U jednom drugom smislu i njena budućnost je neizvjesna kada se pogledaju susreti EU sa izazovima koji su vanjske, već i unutarnje prirode.

Prof. dr. Kenan Dautović - undefined

Foto: Privatni album: Prof. dr. Kenan Dautović

 Ta homogenost, monolitnost EU ne pokazuje se osobito žilavom kada je testirana na takav način. Naravno, obzirom da smo mi na europskom kontinentu, na onom dijelu koji se zove Zapadni Balkan, što bi se moglo posebno elaborirati u smislu fikcije, odnosno vještačke konstrukcije koju niko ne osjeća svojom, naravno, ukupna gibanja će imati utjecaj u ovaj prostor.

 Ne smijemo zaboravit da je BiH i u tom djelu bila prostor susreta i sukobljavanja različitih civilizacija. Da li mi danas govorimo o sukobu civilizacija ili susretu civilizacija, za ovu temu je nebitno, koliko je bitno da se ovaj prostor nosi potencijal određenih dešavanja i zbivanja.

Radiosarajevo.ba: Gdje BiH može da traži svoje mjesto pod suncem, svoju poziciju?

DAUTOVIĆ: Za one koji žele i vole državu BiH, apsolutni izbor su Sjedinjene Američke Države. To je partner koji se ne smije ni na koji način propitivati. To, naravno, ne znači da se svim ostalim akterima trebaju okrenuti leđa.

BiH je mala država i treba da ima što je moguće više prijatelja. Serijozna bh. politika će nastojati da gradi dobre odnose i sa Rusijom i sa Kinom i sa Turskom, arapskim zemljama... a svoje mjesto će tražiti u porodici europskih naroda. Za probosanske snage odgovor je jednostavan.

Najbolja opcija bi bila euroatlanske integracije. Čak bi i oni kojima se to ne čini danas tako sigurno svoj smiraj našli u jednom takvom odnosu snaga.

Neistina je, recimo, kazati da je Srbija za EU, a nije za NATO, jer je NATO bombardovao Srbiju. A kada se razloži koje države su učestvovale u napadima, vidimo o kojem broju država iz EU se tu radi. Isto tako postoje ekonomski odnosi Srbije sa svim tim državama, uključujući i one najspornije. Dakle, slika nije crno-bijela.

Kao što ne bih mogao prihvatiti, bez obzira na kritike, da je Rusija apsolutno za politiku samo jednog naroda. Treba se postaviti pitanje zašto je tako i da li se moglo uraditi nešto da se to promijeni? Za ekstremne politike koje ne žele BiH, razvoj situacije će ići u pravcu onog što Rusija radi i govori. Nastoji se vezati kineski interes za takav odnos snaga i zadržati priličan utjecaj ne samo u BiH već i okruženju. 

Jer postoje i druge države regiona gdje je taj utjecaj Rusije vrlo značajan, gdje se govori o ekonomskoj ovisnosti. Tako da će BiH kroz balansiranje morati tražiti svoje mjesto.  BiH će biti jedan čamac od papira koji će se gibati po tim talasima. Ono što je dobra vijest jeste da čamac od papira vrlo dobro podnosi nedaće.

BiH i NATO

Radiosarajevo.ba: Koliko su unutrašnji faktori, a koliko vanjski, opasni po samu državu?

DAUTOVIĆ: Bosna i Hercegovini nije sprema za mnoge izazove u generalnom smislu, pa tako da ne možemo kazati da je spremna za nadolazeći izazove. Podsjetio bih se na neka rana djela uvaženog profesora Nerzuka Ćurka o geopolitičkoj irelavnciji ovog prostora. Ta važnost je, zapravo, izmaštana. Mi smo geopolitički objekt mnogo više nego li smo geopolitički subjekt, u svakom smislu.

Isto tako važno je kazati da mi nismo jedina država ovih dimenzija koja je pronašla svoje mjesto pod suncem, tako da ta slika uopće ne mora da bude crna. BiH jednom pametnom vanjskom politikom može pronaći svoje mjesto i pokušati se pozicionirati i stabilizirati u ovom dijelu.

Kada govorim o globalnim zbivanjima, regionalna su od posebnog značaja. Prostor Zapadnog Balkana je jedna geopolitička turbulenta masa koja je još uvijek u gibanju. Imajući u vidu da su, da ne budem pogrešno shvaćen, jedine ozbiljne subregionalne sile Hrvatska i Srbija, u toj raspodjeli odnosa, možemo djelomično zapaziti da se Hrvatska stabilizirala svojim punopravnim članstvom u NATO i EU.

Međutim, Srbija koja je još izraženiji akter na ovom prostoru, ona se nije stabilizirala, iz različitih razloga. Ali činjenica je da u geopolitičkom smislu da dok se Srbija ne stabilizira, ovaj prostor se ne može stabilizirati.

Sagledavajući specijalne odnose BiH sa Srbijom i sa Hrvatskoj, razumijevajući albansko-kosovsko pitanje u odnosu na Srbiju, BiH se nalazi u situaciji taoca jednog takvog odnosa snaga. I svojom voljom, a onda i izvan svoje volje. To nas dovodi do najspornijeg pitanja, a to je nepostojanje zajedničke vizije države BiH od različitih političkih aktera. Oni su i nacionalnog i drugog karaktera. Teorijski gledano, nije bitno ko je u pravu, bitno je da ne postoji zajednička vizija.

Ne postoji, kako se to kaže u teoriji konflikta, zajednička kongruentna struktura očekivanja. Tako da možemo primijetiti da se mnogi ratni ciljevi pokušavaju dovesti do kraja na jedan miran način, koristeći demokratski potencijal. Time se potkopava koncenzus, društveni ugovor kada je u pitanju budućnost BiH, a društveni ugovor je naspram društvenog dogovora kao politološke kategorije.

On, zapravo, podrazumijeva davanje svog građanskog suvereniteta državi, da država omogući ono što treba. Ono što ja nazivam društvenim dogovorom jeste spremnost naroda koji živi na određenom području, da živi skupa.

Mi ne možemo kazati da imao monolitno bh. društvo, ono je značajni podijeljeno. U tom smislu tu leže duboki uzroci konflikta koji se neadekvatno adresiraju u današnjem javnom diskursu, nego se mnogo više rasprave vodi o nekim površinskim elementima koji su daleko manje značajni nego ovi o kojima govorim.

Radiosarajevo.ba: Kako vidite poziciju Bosne u odnosu na NATO integracije?

DAUTOVIĆ: Sigurnosni izazov te prirode je, ja bih kazao, nastao 2008. godine kada je BiH isporučen zahtjev za upisivanje nekretnina na državu BiH koji je za jednu školu politike bio uvod u rješavanje ukupnog  pitanja državne imovine. Za jednu drugu stranu to je bila neprihvatljiva stvar. Smatrali su da bi to bio pravni precedent da se to na taj način rješava. Zato je taj proces zaustavljen!

Ono što je rezultanta takvog zbira dešavanja jeste da su sile koje su tada težile jednom euroatlanskom integriranju u potpunosti izgubile na snazi, one su od tog momenta u defanzivi, zajedno sa danšnjim danom, dok su centrfugalne sile i silnice koje su išle protiv sve jače, pogotovo protiv atlanskih integracija. Ako možemo govoriti o krivici, krivica je dvostrana. Lično sam mišljenja da BiH nije trebalo isporučivati jedan takav zahtjev, pa mi o tome ne bi danas razgovarali.

S druge strane, znajući sve mehanizme Partnerstva za mir, uključujući i famozni Akcijski plan za članstvo (MAP), pravo pitanje nije da li će BiH riješiti otvorena pitanja ulaskom u Akcijski plan ili neće. Jer je to mehanizam socijalizacije, standarda... Ukoliko mi standarde na usvojimo zbog sebe, mi to ne trebamo raditi zbog Brisela.

Jedno društvo treba da dozrije do tačke da bi ušlo u klub zemalja EU i NATO. Radeći to na silu, naprosto nije produktivno. Bez obzira da li se to nekome dopalo ili ne. Razumijevajući čak i da je potreban referendum možda u nekoj tački na nivou BiH, izvjesno da se glas etniteta RS mora čuti u svemu tome. Nije u pitanju nametanje stava jednog entiteta državi, već je u pitanju uvažavanje stavova na cijelom području države BiH.

U tom dijelu BiH se može smatrati taocem srbijanske politike zvanične koja je kazala da ta opcija (ulaska u NATO) nije slučaj. U konačnici imali smo dovoljno prilika čuti od različiti varijanti politika iz entiteta RS da ne prihvataju da granica NATO-a bude na rijeci Drini, odnosno između BiH i Srbije. U neko dogledno vrijeme ja ne vidim kako bi se ta stvar mogla rješavati u korist tih euroatlantista.

Primjećujete da želim zadržati jedan znanstveno neutralan stav, a ne navijački. Želim donijeti argumentaciju za i protiv. A ponekad se odgovor sam može naslutiti.

Radiosarajevo.ba: Prema onom što ste iznijeli, koji su najveći sigurnosni izazovi za našu zemlju trenutno?

DAUTOVIĆ: Standardna je priča, gotovo stereotip, o sukobu egzistencijalne i neegzistencionalne prijetnje. Sad u zavisnosti od toga šta kojoj politici konvenira, jedna struja forsira terorizam kao glavnu prijetnju globalnom svijetu, a ono što poljski premijer naziva egzistencionalnom prijetnjom jeste ono što je prijetnja po suverenitet određenih država, gdje se kroz kršenja međunarodnih sporazuma i propisa dolazi do zauzimanja teritorija drugih država za svoju korist. Kad je u pitanju BiH ne isključujem ni jednu od ove dvije, međutim, ova treća je meni najopasnija, a to je nedostatak koncenzusa u BiH za zajedničko življenje.

Tu je najveći problem. Jer bez zajedničke vizije BiH napuštaju i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, kao i, a to ne mogu ni da izgovorim "Ostali", jer je ružno bh. građane tako nazivati. Ljudi napuštaju BiH zbog nedostatka budućnosti, zbog neizvjesnosti, a ne samo zato što nema novaca. Radi se o jednom zbiru, konglomeratu razloga. Taj ukupni kumulativni zbir prijetnji na koje država teško odgovara, zapravo dovodi do stanja paranoje i pitanja da li će doći do najgore. Kada kažemo najgore, to je do rata.

Kao teoretičar, pa i praktičar te zbilje, mogu kažem da za vođenje određenog sukoba potrebni su uvjeti. Ti uvjeti srećom nisu zadovoljni u trenutnom odnosu snaga u BiH.  Ne vidim elemente koji bi mogli dovesti do jednog takvog balansiranja, kako se to kroz teoriju zove, balansiranje moći.

Međutim, ukupna zbivanja koja bi dovela do takvih gibanja na globalnom ili regionalnom planu, nažalost, ne bi  zaobišla ovaj prostor...

U takvim okolnostima nisu isključenja ni nasilna dešavanja. Kada kažem nasilna, mogu imati spektar vrlo širok, gdje je rat neka zadnja opcija. Da zaključim - nismo pred stanjem rata, ne moramo se bojati rata, ali ga trebamo imati u vidu kao jednu mogućnost ukoliko se ne budemo odgovorno ponašali.

Radiosarajevo.ba: Kako vidite politike naših susjeda prema BiH i zašto se stiče utisak da tamošnje vladajuće politike naprosto ne mogu izaći iz nacionalističkih obrazaca, te da kao takvi prosto ne vide BiH u budućnosti?

DAUTOVIĆ: Potpisivanjem Daytonskog  sporazuma vrlo jasno je postavljena pozicija u odnosu na dvije susjedne države. Dakle, one s potpisnice Mirovnog sporazuma. Dakle, oni nisu nikakvi garanti, već potpisnice. Kada to kažemo onda to ima svoje implikacije kroz prihvatanje paralelnih i specijalnih veza.

Država BiH je prihvatila jednu takvu opciju. Dakle. Srbije sa etnitetom RS. Hrvatska ima istu mogućnost za odnose sa FBiH, ali zbog odnosa ovdje to nije opcija. S druge strane, u ustavima naših susjeda napisano je da će se oni brinuti o svojim narodi diljem kugle zemaljske, a posebno u BiH.

U tom kontekstu mi smo se sudbinski vezali za naše susjedne države. U nekim boljim vremenima, možda bi to bilo dobro za BiH. U ovim i nije toliko dobro, jer se luče, artikuliraju se neke politike koje doprinose cenrifugalnim silama koje ne vide BiH kao državu koja treba da opstane. Ili je vide na dramatično različite načine. U konačnici, ne trebamo govoriti šta govori politika tih "zaštitnika nacionalnog interesa".

Ko su migranti?

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na pitanje migranata u kontekstu sigurnosti?

DAUTOVIĆ: Migracije su uvijek bile dio ljudskog življenja. Nisam sigurna da su u historiji upamćene migracije ovolikih razmjera i na ovakav način. Bilo je pomjeranja i za vrijeme svjetskih ratova, ali ova migratorna kretanja su Sui generis. Najviše sam sebi postavljao istraživačko pitanje šta je moglo nagnati tolike ljude da ostave sve iza sebe, da pokrenu svoje mnogočlane porodice, da ih povedu tamo gdje ne znaju ni gdje idu i gdje nisu dobro došli?

Šta je motiv, ishodište jednog takvog kretanja? Prvi val bio je vezan za Siriju i građanske ratove. Tu su bili članovi porodica, djeca, žene... Drugi talas je isključivo ekonomskog karaktera. Ljudi su u potrazi  za boljim životom. Imajući u vidu poraz Islamske države, da je dolazilo do različitih percepcija šta se stvarno dešava, nije isključeno da tu ima ljudi koji nisu dobre namjere.

Ali zašto su ti ljudi krenuli? Da li je svijet baš toliko nevin u pokretanju tolikih ljudi? Da li su se jedno jutro probudili i rekli idemo se pokrenuti. Mora se tražiti uzročno-posljedična veza.

Kada su se ljudi pokrenuli, oni s se pokrenuli da idu kuda mogu. BiH nije bila tranzitna zemlja. Danas kada su se granice hermetički zatvorile, BiH se pokazuje najslabijom karikom na putu migracija prema Zapadnoj Europi. To pitanje jeste sigurnosni problem iz nekoliko razloga.

Prije svega jer je to problem cijele  države, a on se nastoji prikazati kao problem muslimana u BiH. To ne odgovara istini i ne bi trebalo da bude tako. To su ljudi koji se kreću na određenoj ruti. Drugo, oni nemaju namjeru da ostanu u BiH. Nije dobro imputirati priču tog sigurnosnog oblika, a ona se želi prikazati kao islamsko-teroristička prijetnja. Kao da neko odnekud upravlja tim procesom pa sad želi da promjeni strukturu stanovništva. Ili želi da uvede ovdje terorizam, pa će napadati i cijeljeve. Za to nema dokaza.

Naravno, ti ljudi su nervozni, pokazuju određeno nasilje, i taj problem se mora riješiti.

S druge strane, BiH nije dobronamjerno odabrana kao mjesto gdje će se migrantska kriza dešavati. Oni dolaze iz Srbije, neko ih pušta. Znaju da na strani BiH nema dovoljno mehanizama. S druge strane hermetički se zatvara granica prema RH, ljudi ne mogu proći i njihova akumulacija se radi na tlu BiH. Cijeli teret  migrantske krize je pao na jedan do dva kantona, što naravno jeste sigurnosni problem  po sebi.

Jedino ispravno rješenje je ugovor o readmisiji, a to je da se vrate odakle su došli. Za takvo nešto potrebna reakcija BiH kao države za šta vidimo da ne postoji spremnost.

BiH je propustila ranije uči u NATO, sada će biti teže

Radiosarajevo.ba: Na koncu, koje su sigurnosne perspektive BiH?

DAUTOVIĆ: BiH se zaista nalazi na jednom prostoru, ja bih rekao, kao Japan. Japan se stalno ljulja, jer leži na jednoj ploči, masi, koja je naprosto sklona zemljotresima. Ako napravimo jednu paralelu na ova geopolitička gibanja i kretanja, BiH nije završila svoj razvoj u smislu države. Nije dosegla sve svoje kapacitete da bi bila funkcionalna država. U tom kontekstu, tu se otvaraju prostori za različite opcije.

Geopolitika ne dozvoljava vakum. Gdje se god pojavi prazan prostor, njega neko pokušava popuniti određenim geopolitičkim sadržajem. BiH je propustila priliku da zaokruži svoj razvoj u sigurnosnom smislu ulaskom u NATO ranije. Danas je to daleko teže uraditi.  Pojavili su se drugi akteri na istom prostor koji su svoje konfrontiranje na globalnom planu doveli na mikro prostor BiH i u tom kontekstu sigurnostna situacija u BiH je dobila na neizvjesnosti. Kako će se situacija odvijati u budućnosti, ne bi se usudio da predviđam. Znam da postoji jedina mogućnost za one koji vole BiH, a to je da se svakoga dana radi da se doprinese stabilizaciji BiH.

Voljeti svoje

 "Voljeti svoju naciju nije grijeh, grijeh je reducirati svoj identitet samo na taj segment. Identitetski nivo bivanja pripadnikom neke nacionalnosti, ne isključuje biti građaninom. To su identiteti koji ne isključuju jedan drugog. Mene ništa ne isključuje da pored toga što sam Bošnjak, da budem i građanin. Kao što me ne sprječava da navijam za neki klub, da sam muž, otac dvoje djece, da volim ove ili one stvari. Sve su to naši identiteti i zbog toga je važan koncept otvorenog društva u građanskom smislu ".

KOMENTARI (2)