Stav / Žena koja bi mogla preporoditi Hrvatsku: Orešković o Kolindi, BiH, slučaju Prlić

06. 11. 2018. u 07:43:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Dalija Orešković novo je, po svemu sudeći, ljepše lice hrvatske politike.

Dok se HDZ valja u blatu opasnog nacionalizma i post-Tuđmanovske politike iza koje izviruju crnokošuljaši i neoustaštvo, a SDP Hrvatske se utapa u svojoj nedoraslosti, 41-godišnja advokatica s autoritetom bivše predsjednice Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, potomka antifašističke porodice, pa i snahe Slavena Letice, izazvala je, kao malo ko do sada, oduševljenje naroda.

Piše: Faruk Vele

Orešković se nameće kao jedan od izlaza kako bi naše zapadno susjedstvo ponovo došlo do vrela svojih demokratskih, pa i europskih vrijednosti. To je preduvjet i za bolje odnose sa BiH.

Raskrinkala Karamarka

Žena koja raskrinkala Tomislava Karamarka i praktično ga uklonila sa političke scene, te bila toliko uspješna u svom poslu da ju je vlast morala navrat-nanos ukloniti s funkcije, sigurno mnogo obećava, a, uz žestoku kritiku Kolinde Grabar-Kitarović, poručila je da će demontirati vladajući HDZ!

Radiosarajevo.ba: Kakvi su Vaši utisci nakon objave odluke o ulasku u politiku? Kazali ste da je to Vaša obaveza i  govorili o pokretu kao dobrom modelu koji može potaknuti građane da mijenjaju stvari.

OREŠKOVIĆ: Moj osobni motiv, a i motiv svih onih s kojima za sada surađujem i osmišljavam model političkog angažmana polazi od analize postojećih strana u društvu. Pogledajte sastav parlamentarne većine koja trenutno čini vladu, poteze koji su se dogodili, način na koji ostatak bitnih državnih institucija reagira na te pojave, pri tome mislim na vrlo neprincipijelnu koaliciju između HDZ-a i HNS, i način na koji je u parlamentu podržana.

Zatim i način na koji je donesen i zakon o Agrokoru, izostanka reakcije tijela kaznenog progona, možda i drugih sudionika ovih događaja, izostanak snažne osude, slaba oporba..., sve to je na neki način utjecalo da  jedna grupa ljudi probudi u sebi onaj osjećaj građanske odgovornosti i da kaže da se nešto mora promijeniti, jer društvo i država koja ovako pasivno promatra dramatičan pad demokratskih standarda, osuđena je na propast".

Radiosarajevo.ba: Iako ste u jasno rekli da niste za kandidaturu za predsjednicu Hrvatske, dio javnosti najavljuje "meč stoljeća" između Vas i aktuelne predsjednice Koline Grabar Kitarović. Analitičari smatraju da je to za Vas idealna opcija. Da li vidite sebe kao novu hrvatsku predsjednicu ili biste radije bili premijerka s mnogo operativnijim ovlastima?

OREŠKOVIĆ: Čini se na prvi pogled da je to puno jednostavniji put. Sigurno sam ovog treba jedan od oštriji kritičara načina na koji predsjednica države obnaša svoju funkciju, a isto tako je činjenica da su negativni trendovi i pad određenih društvenih vrijednosti i stvaranja negativne atmosfere u društvu započeli s početkom mandata Kolinde Grabar-Kitarović. Ona promjena koja je Hrvatskoj potreba danas mora početi od samog Pantovčaka.

Što se tiče moje osobne kandidature za tu funkciju, to sam nekoliko  puta izričito otklonila. Naime, moj motiv ulaska u politiku djelomice proizlazi iz činjenice da sam kroz objavljenje petogodišnje javne dužnosti u Povjerenstvu za sukob interesa, stekla određenu javnu prepoznatljivost. Na kraju krajeva, jedno preovlađujuće uvjerenje je da sam svoju javnu dužnost obavljala sa integritetom, odgovorno i profesionalno i da sam iza sebe ostavila dobar rezultat.

Tu javnu vidljivost želim iskoristiti na drugačiji način. Drugim riječima, kad bih se samo kandidirala za funkciju predsjednice države, na taj način ne bih moga motivirati one koji do sada nisu bili dio političkog života i bili članovi bilo koje političke stranke. Pričam o novoj generaciji mladih intelektualaca koji su društveno osviješteni i koji su spremni svoje znanje i iskustvo, ugled koji su stekli u svojim profesijama, založiti za neko javno dobro. Ključ svih problema u društvu i državi polazi od toga kakvi ljudi ulaze u politiku i s kakvim motivima ulaze u politiku.

Svi oni koji su u politiku ušli s ciljem da kroz javne dužnosti ili politički angažman sebi osiguraju egzistenciju ili se dočepaju određenog društvenog položaja, ugleda i moći, zapravo su na dugi rok najveće društvene štetočine. Drugim riječima, ako želimo pravu promjenu, onda moramo krenuti od pozitivne selekcije tko uopće pristupa organizaciji nekakvih novih političkih kretanja i političkih procesa".

Dalija Orešković - undefined

Foto: Novi list: Dalija Orešković

Radiosarajevo.ba: Na kojim izborima ćete se najprije pojaviti? Kako će ići Vaša politička karijera?

OREŠKOVIĆ: Ne radi se o karijeri. Da je riječ o karijeri, izabrala bi put priključenja jednoj od etabliranih stranaka. Radi se o tome da pokušavam iskoristiti svoju javnu vidljivost da okupim nove mlade snage koje će napraviti preokret. Želimo biti snaga koja će dominirati političkim životom. To znači da moramo biti dio svih  izbornih procesa, počevši, ako ne bude prijevremenih parlamentarnih izbora, onda od izbora za Europski parlament.

Postoji dobra volja, energija, postoji, što shvatam iz komunikacije s ljudima, val pozitivne energije koja želi raščistiti sav mulj koji se nataložio na način kako država i društvo funkcioniraju.

Čak 100.000 radno aktivnih ljudi je napustilo zemlju. To je kreativni kapital koji je ova država otjerala u bijeli svijet. To su oni koji su trebali mojoj djeci  ostaviti preduvjete za dalji razvoj i rast. Idući izbori će zato biti ili ne biti".  

Radiosarajevo.ba: Vi ste porijeklom iz antifašističke, partizanske porodice, kako gledate na rast vala revizionizma, ustaštva, crnokošuljaštva u Hrvatskoj?

OREŠKOVIĆ: Ako pričamo o antifašizmu kao pokretu koji je u Drugom svjetskom ratu pobijedio jedno veliko zlo, na koncu, taj pojam je uvršten u moderni Ustav RH i u temelje samostalne i neovisne Hrvatske, vjerujem da većina naših građana još uvijek njeguje takve sentimente.

Došlo je do zamjene teza, onog trena kada je jedna manjina postala glasna i kada je, zapravo, kroz poluge određenih grana državne vlast, pa se, između ostalog, to dotiče  i Pantovčaka, kreirala stvaranje drugačije atmosfere u društvu. U pozadini toga, duboka sam uvjerena, ne krije se teza ili činjenica da Hrvatska danas dominantno ima nekakve fašističke sklonosti, da se  ponovo rađa ili raste nekakvo ustaštvo.

Ne! Vjerujem da su to pojmovi koja Hrvatska javnost duboko osuđuje, samo su pojedini glasovi kroz pojedine nositelje javne dužnosti dobili snažan megafon. Ona pristojna većina uvijek je nekako povučena i ne reagira pravovremeno.

Kada ste već spomenuli moju antifašističku obitelj, ako mislite na Maraka Oreškovića (narodni heroj Jugoslavije,op.a.), on je bio polubrat mojeg pradjeda. Međutim, moja novija obiteljska povijest duboko je ukorijenjena u Domovinskom ratu.  Jer i oko toga posljednjih dana ima zamjene teza s obzirom da sam izrekla nekoliko kritika i na račun pojmova koji se obično vezuju uz branitelje.

Pogrešno je svako tumačenje koje bi polazilo od toga da nešto osobno ružno govorim o braniteljima. Ja razlikujem dvije kategorije. One istinske branitelje, domoljube, koji su sudjelovali u ratu, i sve ono što se danas skriva pod tim pojmom. A to su i ratni profiteri, tu su svi oni koji su koristili jedno vrlo osjetljivo i ranjivo razdoblje hrvatske povijesti. Ne na način da sudjeluju u obrani, nego na način da grabe za sebe, svoje. Treba u toj populaciji odvojiti žito od kukolja. Prva sam o tome počela javno govoriti. Samim tame su krenule i deklamacije o tome koje su zapravo moje moralne i sve ostale vrijednosti.

Radiosrajevo.ba: Kako komentirate evo već višegodišnja nastojanja predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, pa i ovih dan, da se miješa u unutrašnje odnose BiH? To je radila i na važnim svjetskim adresama. Zbog toga su odnosi dvije zemlje u zadnje vrijeme bitno pogoršani.

OREŠKOVIĆ: Prvo, sveukupno djelovanje Kolinde Grabar-Kitarović može se promatrati kroz prizmu dodvoravanja krajnjoj desnici. Drugo, čini mi se da način njezinog odnosa prema BiH nije donio ništa dobro niti vašoj, niti našoj zemlji. Treća stvar, što me kao pravnicu jako smeta, jeste činjenica da Ustav RH propisuje da se vanjska politika sukreira između predsjednika države i Vlade RH.

U odnosima između te dvije instance, kada govorimo o vanjskoj politici, kontinuirano se vidi nesuglasje, nekoridinirano djelovanje, čak i duboke proturječnosti.

To je ono što je nedopustivo, neprihvatljivo, ne samo zbog toga što to izravno proturječi slovu Ustava, nego to je ono što šalje lošu sliku o Hrvatskoj u svijet. Posebice ako državnici i, to najviši, ne poštuju vlastiti Ustav, ako ne shvaćaju da vanjska politika jedne zemlje može biti samo jedna, te ne može predstavljati dominaciju ili nadmetanje dva poprilično nerazumna ega".

Ne znam kako su zalutali na funkcije koje trenutno obnašaju. U budućnosti vanjskoj politici, a pogotovo u odnosu na BiH, mora se početi pristupati na potpuno drugačiji način.

Radiosarajevo.ba: Koji je krajnji cilj predsjednice RH u kontekstu BiH? Da li je to povratak na jednu anahronu politiku iz devedesetih. Vidite li krajnji cilj i ideje?

 OREŠKOVIĆ: Ne vidim tu nekakvih osobitih ideja. Pogotovo neki krajnji cilj. Radi se jednostavno o nesnalaženju i neznanju. Donekle njezini stavovi proizlaze i iz činjenice na koji način je stupila na dužnost predsjednice države  i tko joj pomogao u ključnom trenutku da pobjedi na predsjedničkim izborima.

Pri tome mislim na Tomislava Karamarka i Milijana Brkića koji su u tom razdoblju imali prilično važnu i utjecajnu ulogu u njezinoj kampanji. A samim time može se pronaći poveznica sa svjetonazorskim i vanjskopolitičkim tezama koje ona zastupa.

Radiosarajevo.ba: Prije skoro godinu dana svjedočili smo žestokim reakcijama u slučaju presude "Prlić i ostali". Historičar Tvrtko Jakovina kazao mi je tada da Hrvatska nije spremna za katarzu. Vodstvo Hrvatske i dalje podržava politiku Dragana Čovića koja ne krije da je nastavljač jedne takve, u osnovi osuđene, politike. Ove godine je obilježeno 25 godina tzv. Herceg-Bosne?

OREŠKOVIĆ: Vodi se (od strane vodstva Hrvatske) jedna po mojem mišljenju vrlo promašena politika, dugoročno štetna, ovog trena krajnje nepotrebna. Što se tiče presuda međunarodnih instanci, Republika Hrvatska ih je dužna poštovati. Oni koji nose najodgovornije državne dužnosti moraju u skladu s time prilagoditi svoju retorike i svoje poteze. Povijest će ponajbolje svjedočiti koliko su bile loše i štetne riječi i geste koje je u to smislu pokazala Kolinda Grabar-Kitarović.

 Ratni zločinci iz BiH osjećaju sigurnima?

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate zloupotrebu dvojnih državljanstava i činjenicu da RH postaje mjesto gdje se ratni zločinci iz BiH osjećaju sigurnima? Pravosnažno osuđenom Marku Radiću je nedavno u Zagrebu bitno smanjena kazna  zatvora.

OREŠKOVIĆ: To je jednostavno kriva poruka. Koji su njezini motivi, možda će se više saznati u vremenima koja dolaze. Ali kad smo već kod tih poruka koje šalju pravosuđe i vlast, a tiču se dvojnog državljanstva, ja bih podsjetila i na slučaj Zdravka Mamić.

Naša javnost nikada nije doznala jesu li istinite insinuacije da je gospodin Mamić organizirao proslavu rođendana Kolinde – Grabar Kitarović, što bi bilo suprotno odredbama zakona o sprječavanju sukoba interesa. Međutim, nadležne instancije onemogućile su tijelima za odlučivanje o sukobu interese uopće pristup tim podacima i dokumentaciji na temelju koje bi se takva okolnost mogla utvrditi.

U javnosti se dugo špekuliralo o tome je li način smjene šefa tajne službe Dragana Lozančića povezan sa činjenicom da je možda imao nekih saznanja o komunikaciji Kolinde Grabar-Kitarević i gospodina Mamića.

U konačnici kada je došlo do osuđujuće presude, kada je gospodin Mamić otišao u BiH, mi nismo niti tada od predsjednice države čuli ni jednu jedinu riječ koja bi išla u pravcu izricanja nekakve društvene osude za vrlo, vrlo teško ozbiljno korupcijsko djelo. A u biti činjenica da je dvojno državljanstvo iskorišteno kao bijeg od ruke dosega hrvatskog pravosuđa.

To je ono što duboko, duboko narušava kredibilitet javnih institucija Hrvatske i sve u svemu to je ono što će, ja vjerujem, dovesti raspoloženje javnosti do one točke kada u odnosu na HDZ i sve instance koje ona drži kroz vlast, to neće biti bunt, to će se pretvoriti prezir.

Nedavno je bivši premijer Ivo Sanader osuđen za ratno profiterstvo, a kao olakotna dokonost je uzeto to što je bio sudionik Domovinskog rata!?  Kada sam govorila o karcinomu u pravosuđu, o načinu na koji država funkcionira, mislila sam upravo na ovakve slučajeve.

Ne žalim za Jugoslavijom, već...

Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste u jednom intervjuu da ne žalite za Jugoslavijom, ali da svakako žalite što RH, a ja bih dodao i ostatak bivših jugoslavenskih republika, nije dovoljno radio na zdravstvu, obrazovanju, kulturi... kao Jugoslavija.

 OREŠKOVIĆ: Apsolutno. Dosta sam uvjerena da za Jugoslavijom nitko ne žali. Svatko voli svoje nacionalne boje države i granice kao su definirane danas, osjeća se dijelom svojeg užeg identiteta, prostora kojem pripada i korijenima i genima, kako god želite, nekim kulturološkim obilježjima.

Za mene je samostalna i neovisna država značila da ćemo u jednom trenu osjetiti uzlet, uzlet od svega što nas je u prošloj državi sputavalo, predstavljalo naše okove. Mislila sam da će standard građana biti takav da će nam dati mogućnost da svoju kreativu, znanje, sposobnost, oplemenimo na način da i pojedinac po svom standardu i statusu života, odnosno da kao društvo živimo bolje.  Pogledajmo u kojoj mjeri je u proteklih 25 godina izgrađena ili nije izgrađena infrastruktura, ima li novih bolnica, novih škola...

Tu se dogodio nesretni preokret. Nije ovo podneblje jedino koje pati od tih tranzicijskih bolesti. U trenutku kada smo društveno vlasništvo pretvarali u privatno, našao se jedan povlašteni, privilegirani sloj koji raste, širio je svoje utjecaj, a ono što je stekao nije stekao na pravedan i pošten način.

A onda su države kroz zakone, poluge moći, jer izborni procesi su uvijek na određen način bili polunamješteni, novim zakonima samo dodatno pojačavao tu društvenu nepravdu. Situacija koju imamo danas samo je posljedice takvog razvoja događaja u proteklih 25 godina.  Ekonomski standard drastično zaostaje, pogotovo u Hrvatskoj, jer mi se, ipak, uspoređujemo s državama EU. On je taj koji mora ljude potaknuti na drugačiji način razmišljanja i na preokret.

KOMENTARI (1)