Migracije / #BosanskaRuta: Bitka afganistanske krojačice za posao u BiH

29. 01. 2019. u 15:38:00 Radiosarajevo.ba

Shares:43

Vlasnica jednog tekstilnog preduzeća iz Sarajeva kaže kako već više od pola godine luta kroz šumu propisa u želji da zaposli tražiteljicu azila iz Afganistana, majku dvoje djece koja sjajno šije i želi raditi u Bosni i Hercegovini.

Piše: Adis Nadarević za Birn

Prošle je godine kroz našu zemlju prošlo više od 24.000 izbjeglica i migranata iz Azije i Afrike, a procjenjuje se da se njih oko 5.000 trenutno tu nalazi. Bosna i Hercegovina im je samo stanica na putu ka Zapadu, ali je neki vide i kao mjesto gdje bi se mogli zadržati duže vrijeme ukoliko bi našli posao koji bi im omogućio egzistenciju.

Iako po Zakonu o azilu Bosne i Hercegovine tražitelj azila ima pravo na pristup tržištu rada, praksa je nešto složenija.

“Prema onome što smo mi naučili, potrebno je da tražitelj azila u BiH provede devet mjeseci i ukoliko mu se u tom roku ne odobri azil, on stiče pravo zasnivanja radnog odnosa. Trebalo nam je dugo da dođemo do pravih informacija pošto je i za naše institucije ovo nova situacija, ali treba i njih razumjeti”, kaže poduzetnica iz Sarajeva koja je govorila pod uslovom anonimnosti.

Ona objašnjava kako se najprije obratila Službi za poslove sa strancima, koja ju je potom uputila Službi za zapošljavanje, odakle su je nakon nekog vremena ponovo uputili na Službu za poslove sa strancima.

Upornost i pomoć kancelarije Udruženja “Vaša prava” su se isplatili, tako da u februaru očekuju rješavanje radnog statusa za afganistansku državljanku koja je s mužem pobjegla od tamošnje represije.

U školu sam išla samo pet godina jer mi dalje nije bilo dozvoljeno. Žena tamo ne može raditi van kuće pa me tetka naučila da šijem i šila sam odjeću za druge žene, naročito indijsku odjeću jer se to u Afganistanu nosi na porodičnim slavljima”, kaže ova krojačica.

Povratak u Afganistan joj nije opcija i rado bi živjela i radila u BiH, pogotovo ako bi i njen suprug, koji je varilac, dobio priliku za zaposlenje.

Migranti koji se već nalaze u Bosni i Hercegovini mogu – zbog trenda odlaska radno sposobnog stanovništva s Balkana – postati zanimljivi potencijalnim poslodavcima i sve je više firmi koje radnike traže među njima, ali put ka zaposlenju za migrante nije nimalo lagan.

Sa izuzetkom Slovenije, zemlje našeg regiona su tradicionalno one iz kojih mladi odlaze. Zakoni nisu prilagođeni za značajniji priliv stranaca na tržište rada. To su najbolje iskusili poslodavci koji su se upustili u avanturu prolaska kroz proceduru neophodnu da bi zaposlili nekog ko dolazi iz Sirije, Iraka, Irana, Pakistana ili Afganistana.

Kažu kako je riječ o nevjerovatno složenim procedurama koje su utoliko gore jer institucije do prošle godine nisu imale iskustva sa zapošljavanjem tražitelja azila.

Nidžara Ahmetašević iz organizacije “Are You Syrious?” potvrđuje kako je tražiteljima azila dosta teško doći do posla, iako mnogi od njih posjeduju stručnost u zanimanjima koja su deficitarna u BiH ili će to ubrzo biti.

Ona smatra da bi bilo potrebno olakšati ove procedure jer među tražiteljima azila ima mnogo ljudi koji bi lokalnim poduzetnicima bili od velike koristi.

Kuhari su jako traženi i nema ih na tržištu rada. Poznajem hotelijere i vlasnike restorana koji bi bili sretni kad bi mogli zaposliti nekog od tražitelja azila, i to odmah. Slična je situacija i u građevinskom sektoru”, ističe Ahmetašević i dodaje kako ni izdavanjem radne dozvole problemi ne prestaju. Nakon toga dolaze nove poteškoće kao što je otvaranje bankovnog računa, koje tražiteljima azila u BiH zasad omogućava samo jedna banka.

O opravdanosti zapošljavanja stranih državljana u situaciji kada Bosna i Hercegovina, prema zvaničnim podacima, ima visoku nezaposlenost, poduzetnica iz Sarajeva kaže kako njena firma stalno traži radnike preko Biroa za zapošljavanje, ali da ima jako loša iskustva s tim: “Dosta ljudi koristi Biro samo za zdravstveno osiguranje dok negdje rade ‘na crno’. Nama ih pošalju s Biroa, ali oni dođu i mole nas da ih ne zaposlimo ili traže da ih zaposlimo ‘na crno’, što mi ne želimo.”

Serijal #BosanskaRuta je nastao uz podršku Programa osnaživanja neovisnih medija (IMEP)

NEMA KOMENTARA