Intervju / Anto Nobilo: Obavještajne službe su premrežile BiH, svi su kod vas...

04. 03. 2019. u 08:58:00 Radiosarajevo.ba

Shares:771

Knjiga poznatog hrvatskog odvjetnika Ante Nobila "Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu'' u kojoj piše o procesu protiv nekadašnjeg šefa Službe državne sigurnosti Hrvatske, kolokvijalno Udbe, optuženog i osuđenog u Njemačkoj na doživotni zatvor zbog povezanosti s ubistvom hrvatskog disidenta i emigranta Stjepana Đurekovića, bit će predstavljena u četvrtak, 7. marta, u amfiteatru Poslovnog centra UNITIC u Sarajevu.

Razgovarao: Faruk Vele

Skrivane istine

O knjizi će, osim autora, u Sarajevu govoriti bivši predsjednik Republike Hrvatske i posljednji predsjednik SFRJ Stjepan Mesić, historičar i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Husnija Kamberović, advokati Vladimir Adamović i Duško Tomić, novinar-moderator iz Zagreba Drago Pilsel i drugi.

Jedno je sigurno, duh moćnih obavještajnih službi bivše Jugoslavije, kao i ljudi koji su decenijima kroz te institucije imali utjecaja na živote svih nas, i dalje lebdi na Balkanom.

Često se, međutim, o ovim pitanjima razgovara površno, s mnogo pretjerivanja i mistificiranja koje, zbog prirode tog posla, prati obavještajne službe. Knjige poput Nobilove su potrebne jer se načelno poznatim tememama pristupa kroz detaljne analize, razotkrivajući činjenice i dokumente koje do sada nismo mogli ni naslutiti. To dovodi u pitanje mišljenja koja smo formirali na osnovu nedovoljnih saznanja, dok Nobilo o ovim temama piše vrlo zanimljivo, u stilu špijunskog romana, trilera, otkrivajući brojne zanimljive detalje i obrate.

Radiosarajevo.ba: Šta je bio motiv za nastanak jednog ovakvog djela?

Nobilo: Posebni motiv za nastanka djela je bila velika frustracija nakon procesa u Minhenu. Držim da smo u tom procesu u potpunosti dokazali da Perković i Mustač (Zdravko, bivši čelnik Državne bezbjednosti Jugoslavije, op.a. ) nisu počinili to kazneno djelo, odnosno da nema dokaza za to. Dakle, da smo faktički uspjeli u postupku. Međutim, usprkos toga, ja držim brutalnom silom to što su osudili ta dva čovjeka na doživotnu kaznu zatvora.

Dakle, jedna ta frustracija sa tom situacijom koja se desila, to je meni glavni pokretački motiv. Negdje sam se morao isprazniti, negdje sve to reći, napisati. Ja sam tu knjigu napisao u dva mjeseca! Drugi tvrde da je to nevjerojatno, ali je istinito. Međutim, ja sam se tri godine pripremao, odnosno radio u predmetu i onda sam to iz sebe izbacio u dva ljetna mjeseca 2017. godine.

Radiosarajevo.ba: Ono što je zanimljivo, Vi ćete s ovom knjigom napraviti svojevrsnu turneju po zemljama bivše Jugoslavije. Ne samo da smo svi bili dio zajedničke države, već imamo zajedničku ostavštinu nekada moćnih obavještajnih službi. Zašto ste se opredijelili da odmah poslije Zagreba knjigu promovirate u Sarajevu?

Nobilo: Dosta toga se i u Bosni i Hercegovini dogodilo. Neki od ključnih svjedoka kao što je g. Ivan Lasić su iz BiH. Glavna poveznica je sudac dr. Manfred Dauster. G. Dauster je bio sudac u Sudu BiH i on je bio u Vijeću Vlade Adamovića koji će biti jedan od promotora moje knjige u Sarajevu. On je s tog mjesta otišao u Minhen. Uletio u Vijeće koje je sudilo Krunislavu Pratesu, koji je bivši suradnik službe državne sigurnosti (SDS) Hrvatske, odnosno Josipa Perkovića. Njemu se sudilo za ovo isto djelo i on je, također, osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Nakon toga Dauster je preuzeo suđenje za Mustača i Perkovića. Prema informacijama koje smo mi prikupili, pravi operativni kontakt između njemačke službe BND i Daustera se desio u Sarajevu. Iz Sarajeva je praktički krenula akcija suđenja preko Daustera.

Radiosarajevo.ba: Vi ste došli do velikih otkrića u ovom postupku? O čemu je riječ?

Nobilo: Naime, tek se u ovom postupku nakon velikih muka i natezanja došlo smo do priznanja BND-a da je Stjepan Đureković bio njihov agent u Jugoslaviji tokom sedam godina. Bio je visok plaćeni agent i to vrlo značajan. Imamo jedan dokument gdje njegov oficir za vezu iz BND-a kaže: ''Ako Jugoslaveni shvate što si ti sve napravo nama u korist proglasit će te nacionalnim izdajnikom i krivcem za ekonomsku krizu''. To je ona kriza kada nije bilo benzina u Jugoslaviji, par-nepar smo vozili, nije bio deterdženata, kave itd... A onda ćemo i mi i Nijemci imati političkog problema s time, iz čega zaključujemo da je ti kriza, osim ekonomskih problema, dijelom dirigirana iz Njemačke i njihovih centara moći, a u tome je učestvovao Đureković.

Tek na ovom suđenju, i to na njegovoj sredini mi smo dobili smo dokument i priznanje, dok je prva informacija i službena obavijest BND-a bila da je Đureković ubijen zato što je bio politički protivnik.

Radiosarajevo.ba: Je li Jugoslavija ubijala političke protivnike?

Nobilo: Mi smo ovdje analizirali i utvrdili da Jugoslavija nikada nijednog političkog protivnika nije ubila! Najvažniji politički protivnici živjeli su u Jugoslaviji. U Hrvatskoj, recimo, Franjo Tuđman, Gotovac, Milovan Đilas u Beogradu itd. Da dalje ne nabrajam. Niko od njih nije ubijen. Dokazujemo da su ubijani teroristi. Đureković nije bio terorista, a njegovo političko djelovanje je bilo marginalno.

Radiosarajevo.ba: Zašto je onda čovjek stradao?

Nobilo: Mi smo našli dokument BND-a gdje se doslovno kaže da je Đureković da bi se zaštitio od akcije Jugoslavije, jer je čuo da se planira njegova otmica i suđenje, krenuo u objavljivanje knjiga, dakle, javno i političko djelovanje kako bi se na taj način zaštitio. Jer, kako je rekao, oni, dakle Jugoslavija, pisce i novinare ne ubijaju. To je kazao tek nakon što mu je BND prigovorio izlazak u javnost.

Željko Ražnatović Arkan - undefined

Foto: alo.rs: Željko Ražnatović Arkan

Mi smo ovdje praktički dokazali da je ovo bila jedna obmana BND-a kad su plasirali tvrdnje da je Đureković ubijen iz političkih razloga, a ne zato što je bio njihov špijun. Htjeli su prikriti njegovu obavještajnu aktivnost za njegov Njemačku. Osim toga, prema svim dokumentima, Đureković je trebao biti otet i isporučen Jugoslaviji, ali je krenulo po zlu i čovjek je ubijen. Prema iskazima relevantnih svjedoka iz samog vrha SDS-a, u toj operaciji je učestvovali Željko Ražnatović Arkan i Đorđe Božović Giška i drugi iz srbijanskog podzemlja koji su surađivali sa KOS-om.

Radiosarajevo.ba: Zašto je onda čovjek stradao?

Nobilo: Isto tako smo dokazali da je Jugoslavija kao posljednje sredstvo koristila likvidacije opasnih terorista kada bi države koje su dale pristup tim teroristima odbijale da ih procesuiraju, izruče ili prosto pasiviziraju, dakle, kad sve druge akitvnosti ne bi dale rezultata onda su padale odluke o likvidaciji.

Radiosarajevo.ba: Nešto slično kao današnja borba sa teroristima? ISIL-om?

Nobilo: Povezao sam to u knjizi sadašnjim akcijama. Prof. Nielsen, povijesni vještak iz Danske je rekao da je to identična situacija kao danas, samo da su akcije SDS iz Jugoslavije, zbog manualnog načina izvođenja, praktički nisu imale kolateralne štete. Danas službe šalju avione, dronove, bude i kolateralnih žrtava mnogo. Citirao sam Obamu i Merkel koji su jedno drugom čestitali nakon što je ubijen Osama bin Laden. Moglo ga se uhititi i izvesti na sud.

Ali očigledno su marinci imali zadatak da ga likvidiraju, jer je bilo preopasno njega izvesti na sud. To je direktan primjer ubijanja teroriste i doživjeli su svjetski aplauz. Ne opravdam nijedno ubojstvo u ime države, ali stavljam stvari u kontekst. Da ljudi shvate da nikakvi manijaci i zvijeri nisu prije živjeli, koji bi ubijali zbog politike ili ćifa, nego je SDS Jugoslavije bila među nekoliko najjačih službi u doba Hladnog rata. Nije se razlikovala od sličnih službi u doba Hladnog rata. Djelovala na identičan način kao CIA, KGB, Mossad i druge službe. Ako želite nešto otkriti morate činjenice uroniti u povijesni kontekst, onda tek možete shvatiti bit.

Radiosarajevo.ba: Vaša saznanja kroz proces Perkoviću, također, idu u pravcu dokazivanja povezanosti vojne obavještajne službe KOS sa slučajem ubistva Stjepana Đurekovića. Tvrdite da je KOS po svaku cijenu htio kompromitirati Perkovića. I danas se u BiH često govori o KOS-u. Šta su Vaša saznanja o KOS-u?

Nobilo: Dakle, KOS ima dvostruku poveznicu s ovim slučajem. Jedna je poveznica ta što je Đureković, što je u toku našeg slučaja utvrđeno, bio angažiran od strane njemačkog BND-a za špijuniranje JNA. Kada je Đureković pobjegao u Njemačku, pobjegao zato jer se KOS počeo raspitivati za njega. A kasnijom rekonstrukcijom je utvrđeno da je Đureković vršio intenzivno špijuniranje kapaciteta JNA za vođenje rata itd. Bio je, dakle, prilično fokusiran na vojsku, uz te svoje obavještajne aktivnosti.

Druga poveznica jeste interesantna situacija početkom rata na ovim prostorima dakle, u Hrvatskoj. KOS se u jednom momentu našao na istoj strani kao i ekstremni hrvatski emigranti. Imali su isti cilj, a to je da uklone Josipa Perkovića. Ja dokazujem da KOS i ekstremni emigranti iz Njemačke koordiniraju svoje aktivnosti i imaju isti cilj. Perković je, naime, bio jedna od glavnih zapreka u početku. Prva velika akcija KOS-a je bila akcija ''Labrador''.

U okviru te akcije ''Labrador'' je istreniran i jedan bivši pitomac JNA. On je izbačen iz vojske i zato je bio podoban da ubije Josipa Perkovića. Vodili su ga upravo u Bihać, uvježbavali su s njim pucanje na bihaćkom aerodromu. On je sa snajperom zalegao i bilo je sve spremno za likvidaciju Josipa Perkovića. Stjecajem okolnosti ja sam bio tužilac u to doba i predmet ''Labrador'' je bio moj predmet. Tako da znam sve detalje. Taj snajperist je to meni sve prizna na sudski zapisnik. Tako da je potpuno jasno da htjeli likvidirati Perkovića i pripadnici ekstremne emigracije i KOS-a na početku rata u Hrvatskoj. Kako god to izgleda čudno, to je istina.

S druge strane, u knjizi otkrivamo djelovanje KOS-a koji je nakon smrti Tita 1980. godine, kada je počelo, na neki način, raslojavanje i diferencijacija političkih rukovodstava republika, protuustavno djelovao prema civilima. Mi tu razotkrivamo KOS-ovu mrežu koju je ''upucao'' u Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske (tadašnji Sekretarijat unutrašnjih poslova), u Sabor RH, u Centralni komitet Saveza komunista RH. KOS je u '80-tim godinama stvarao svoju špijunsku mrežu unutar civilnih institucija Republike Hrvatske. Za to nisu imali ni zakonska, ni ustavna ovlaštenja jer su se mogli baviti samo zaštitom vojnih postrojenja i vojnim osobama. Pretpostavljam da kada su to radili prema Hrvatskoj, zasigurno su to radili prema BiH. Mi smo u akciji ''Labrador'' i nekim drugima razotkrivali tu mrežu KOS-a. Hrvatska je demontirala u najvećoj mjeri te agenture. Kako je to BiH uradila, ne znam.

KOS je KOS

Radiosarajevo.ba: Koliko su danas ljudi iz struktura KOS-a prisutni na ovim područjima, pa i BiH, gdje ste i Vi puno radilil?

Nobilo: Čujte, prisutni su svi. Nedvojbeno. Međutim, prisutne su i zapadne službe. Osnovni sukob, da tako kažem, BND-a i Josipa Perkovića leži u činjenici što su se uoči sloma Jugoslavije zapadne službe dogovorile da BND preuzme pod svoje Sloveniju i Hrvatsku, a da britanski MI6 pod svoje preuzme Bosnu i Srbiju. Srbiju dominantno, a BiH u kombinaciji sa BND-om.

Njemački izvori tvrde da je Perković, navodno, blokirao prodor BND-a u Hrvatsku, a omogućio prodor Engleza i Amerikanca. Sve te ključne službe koje su djelovale u Jugoslaviji i koje razotkrivamo u ovoj knjizi, djeluju i danas. Možda nisu u kadrovskim smislu to isti ljudi, ali mreža, interesi, ciljevi koje su tada htjeli ostvariti i oni danas su identični.

Dakle, budite sigurni da su sve bitne službe, a prije svega njemačka i engleska, apsolutno prisutni u BiH. Naravno, da su ostaci KOS-a, koji je danas inkorporiran u Vojsku Srbije, također prisutni. A vjerujte da su i Hrvati prisutni. Dakle, zbog specifičnih okolnosti BiH svi su kod vas.

Radiosarajevo.ba: U knjizi se dotičete i slučaja generala Tihomira Blaškića odnosno dešavanjima na prostorima tzv. Herceg-Bosne. Vi ste tu do kraja otvoreni. Braneći Blaškića nikada niste branili koncept te paradržave i zločine koji su tu počinjeni. Zbog toga ste bili proglašavani i hrvatskim izdajnikom. Kako na sve to gledate danas?

Nobilo: Mislim da sam dobar poznavatelj tog ratnog perioda, jer sam bio prisiljen u tom prvom velikom slučaju u Haagu proučiti Herceg-Bosnu i umiješanost Hrvatske u rat u BiH. Zaista sam vidio izvorne dokumente i čuo izvorna svjedočenja.

Tihomir Blaškić - undefined

Foto: Patrik Maček, Vecernji.hr: Tihomir Blaškić

Obranu generala Blaškića ja sam vrlo specifično napravio. Rekao sam, sve što se u optužnici tvrdi, da su zločini napravljeni, prije svega zločin u Ahmićima, sve je točno, samo imate krivog momka u zatvoru! Ja sam branio osobu, generala Blaškića, ali nisam branio cijelu politiku i zablude Hrvatske u odnosu na BiH. To mi je jasno donijelo epitet i neprijatelja i izdajice itd.

Jednostavno ja nisam mogao drugačije reći jer sam vidio nebrojene dokaze o umiješanost Hrvatske u ratu u BiH. Dapače, Herceg-Bosna je projekt Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Ona je upravljana i dirigirana iz BiH. To je bila ispostava Republike Hrvatske koja je branila, prije svega, interese RH u BiH i ta međunarodna dimenzija koja je finalno potvrđena konačno u predmetu ''Prlić i ostali'' je bila za sve šok – barem u Hrvatskoj. Meni je osobno bila jasna. U razgovoru s Vama i drugim novinarima, sjetit ćete se, ja sam daleko unaprijed predvidio da će tako biti, jer sam znao s kakvim dokazima se raspolaže. To je notorno gotova stvar, to se ne može negirati. Ko ima elementarnu pristojnost ili poštenje ne može tu činjenici negirati.

Slučaj ''Komšić''

Radiosarajevo.ba: Kako vidite tu, ja bih rekao, grčevitu nespremnost RH da prihvati ovakve odluke Tribinala? Nedavno je donesena deklaracija HNS-a kojim se negira presuda Haaga. Kako bi rekao povjesničar Tvrtko Jakovina, Hrvatska je nespreman za katarzu.

Nobilo: To je osnovni problem. Mi pratimo u političkom i duhovnom smislu kontinuitet Herceg-Bosne do sadašnjeg vodstva bh. Hrvata. Oni nijedanput, ni ujednom momentu, nisu prekinuli  u političkom, povijesnom, bilo kakvom smislu taj kontinuitet sa Herceg-Bosnom. A Herceg-Bosna ima po svim elementima karakteristike jedne nacionalne netolerantne tvorevine, tvorevine koja je dozvolila ne zločine kao eksces, već zločine kao sistem. Nema sreće za Hrvate u BiH dok to ne spoznaju i da dok ne naprave oštar rez prema HZHB i negativnom naslijeđu HZHB.

Hrvati u BiH nikako da shvate da moraju voditi svoju politiku, braniti svoju vlastite interese. A ne biti zastupnik Hrvatske u Bosni. Prvi koji je slomio i izazvao bijes Hrvata u BiH je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, koji je jasno rekao da zastupa bh. Hrvate, a da ne zastupa Hrvatsku u BiH. Zato je došlo do tog loma.

KOMENTARI (1)