Akademik Kukić o veličanju tzv. HRHB: Ponose se onim što osuđuje svijet

O političkom životu u Bosni i Hercegovini, koji se itekako odnosi i na naše sudbine, možda više nego i želimo vjerovati, posebno kada vidimo ko su donositelji ključnih odluka, proteklih sedmica - kao i godinama ranije - nismo mogli čuti ništa korisno.

Piše: Faruk Vele

No, svjedočili smo nastavku trenda "povratka u prošlost", i to na velika vrata. O tome smo razgovarali sa akademikom Akademije nauka i umjetnosti BiH prof. dr. Slavom Kukićem.

Profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i dosljedni borac protiv nacionalizma, koji je zbog takvog svojeg opredjeljenja čak i fizički napadan, vrijedan je sagovornik baš u ovim danima. Otvoreno i bez ustezanja secira našu društvenu scenu.

Radiosarajevo.ba: Profesore Kukić, kako komentirate proslave tzv. HR HB u Mostaru i Grudama i izjave dr. Bože Ljubića i Željane Zovko 28. augusta? Takvi događaji i izjave su proteklih dana izazvali dosta pažnje.

AKADEMIK KUKIĆ: Ponositi se onim što čitav svijet osuđuje – o čemu je uostalom i Haški tribunal rekao što je rekao, a za povijest istina je to i ništa više – mogu samo oni koji, zbog vlastite zalijepljenosti ili procjene da je ta logika najsigurniji saveznik u njihovu osobnom samoodržanju, čine medvjeđu uslugu narodu u čije ime tobože sve to čine.

Pri tome je doista nevažno kako im je ime i prezime – a ova koja u Vašem pitanju spomenuste uistinu ni po čemu ne zaslužuju da se čovjek njima bavi.

Radiosarajevo.ba: Znakovito je da smo upravo uoči godišnjice tzv. HRHB svjedočili atacima HDZ-ove medijske mašinerije na uvažene fratre Bosne Srebrene. Kako vidite taj događaj bez izuzetka? Tim prije jer ste i sami godinama žrtva sličnih ataka.

AKADEMIK KUKIĆ: Juriš na Ivu Markovića i Mirka Majdančića, sutra već na tko zna koga slijedećega je, nažalost, pokazatelj definitivnog pomračenja uma.

K tome, što je još važnije, za obračun s njima kao dokazanim vrijednostima humanizma na ovim prostorima se zadužuje spodobe koje historija neće pamtiti baš ni po čemu – ni po njihovom doprinosu znanosti, ni kulturi, ni spisateljskom izričaju.

Upamtiti ih može samo kao promotore ideološkog koncepta koji u normalnu svijetu nema, niti može imati budućnost.

Radiosarajevo.ba: Rovito je i dalje na političkoj sceni BiH. No, kako vidite najnoviju odluku State Departmenta da imenuje Mathew Palmera za specijalnog izaslanika za Balkan? Vraća li se Amerika na ove prostore i šta to znači?

AKADEMIK KUKIĆ: Vrijeme za povratak je bilo davno. Jer, samo američki angažman ovdje može promijeniti trendove.

Usto, SAD su se na takav angažman obavezale svojim udjelom u zaključivanju Daytonskoga sporazuma. Podsjetio bih, taj sporazum, sa svim svojim konstrukcijskim pogreškama – kojih imate do mile volje, i koje su i danas kočnica normaliziranja odnosa u BiH – je američko čedo.

I otuda na SAD obaveza da pojačanim angažmanom utječe na amoritiziranje učinaka tih pogrešaka, ali i na reformiranje političkog i društvenog sistema u smjeru koji postojeće anomalije svodi na razinu irelevantnih.

Znači li dolazak Palmera baš to ostaje za vidjeti. Osobno se njegovom, ali i ukupnom američkom angažmanu u tom pravcu želim nadati.