Vratite s nama Kalmija Baruha u Sarajevo, grad kojem je uvijek pripadao

07.04.18. 19:33

J. Ć.

Dijeljenja 80

Vratite s nama Kalmija Baruha u Sarajevo, grad kojem je uvijek pripadao — Wikipedia / Kalmi Baruh

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u saradnji sa Kulturno-prosvjetnim društvom La Benevolencija i počasnim konzulom Bosne i Hercegovine u Izraelu realizira izložbu pod nazivom "Prošlo i sadašnje - tragovi i ogledala. Kalmi Baruh: pisac, narod, jezik i grad Tamare Sarajlić-Slavnić."

"Predložila sam da izložba bude posvećena Kalmiju Baruhu jer je Sarajevo zaboravilo na ovog istaknutog hispanistu i sefardistu, priznatog naučnika, pisca, lingvistu i ponajviše filologa. Kroz izložbu se proteže Sarajevo kao jedna tema i njegov život te stoga smatram da ga treba vratiti u ovaj grad kojemu je on uvijek pripadao, jer je zaista jedno veliko ime. Kao čovjek Baruh je bio toliko skroman, a pritom veliki intelektualac", istaknula je za Radiosarajevo.ba autorica izložbe Tamara Sarajlić-Slavnić.

Izložba će početi 12. aprila u likovnoj galeriji Mak, koja je sastavni dio Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, i pratit će je program koji će trajati mjesec dana.

Izložba posvećena Kalmiju Baruhu - undefined

"Bit će predavanja na temu Kalmija Baruha i sefardistiku. Jedno od predavanja će imati bosansko-sefardski intelektualac David Kamhi, zatim Na'ama Shik, poznata profesorica s Univerziteta u Izraelu koja će gostovati zajedno s delegacijom iz Izraela na čelu s našim počasnim konzulom Aleksandrom Nikolićem. Dakle, sve će biti na jednom visokom nivou. Od jedne skromne zamisli, da izložba bude jedno podsjećanje na velikog Kalmija Baruha, to će se pretvoriti u jedno veliko dešavanje koje će trajati mjesec dana i počet će mojom izložbom", navela je Tamara Sarajlić-Slavnić.

Kalmi Baruh se rodio u 25. decembra 1896. u Sarajevu, kao potomak jedne od najstarijih sefardskih porodica u Bosni i Hercegovini (BiH) za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.

Osnovnu školu je pohađao u Višegradu, a gimnaziju u Sarajevu. Doktorirao je u Beču 1923. godine na temi "Razvojno stanje glasova jevrejsko-španskog jezika u Bosni" (nem. Der Lautstand des Judenspanischen in Bosnien). Poslije je živio u Berlinu, Parizu, Madridu i Zagrebu, te se kasnije vratio u Sarajevo gdje je službovao kao profesor u I sarajevskoj gimnaziji.

1930-ih godina bio je eminentan i aktivan intelektualac, napredne orijentacije, Sarajeva i čitave Kraljevine Jugoslavije. Posebno se zalagao za socijalno ugrožene učenike, kulturno uzdizanje radnika, međukonfesionalnu toleranciju i borbu protiv antisemitizma, te berezervnu podršku republikancima Građanskog rata u Španiji.

Govorio je desetak jezika, dok je radove objavljivao uglavnom na srpskohrvatskom, zatim i na jevrejsko-španskom, španskom, francuskom i nemačkom. Stradao je u njemačkom nacističkom koncentracionom logoru Bergen-Belzen.

Kalmi Baruh je bio jedini sefardski stipendista balkanskog poluostrva od strane španske Vlade za post-doktorat u madridskom Centru za historijske studije (1928/29).

Bio je dugogodišnji saradnik više jugoslovenskih i europskih časopisa iz oblasti filologije i književnosti kao što su: "Srpski književni glasnik" i "Misao", oba iz Beograda, te "Revista de filología española" iz Madrida. Delovao je sa beogradskim Balkanskim institutom i Univerzitetom, te sa Španskom kraljevskom akademijom.

Prevodio je sa španskog na srpskohrvatski Enrikea Laretu: "Slava don Ramira" (jedan život u doba Filipa II) i Hosea Eustasia Riveru: "Vrtlog", "Minerva". Priređivao je prikaze i književnu kritiku savremene španske književnosti. Objavljivao je radove o jezičkoj komparatistici, udžbenicima i naučnim radovima iz oblasti filologije, sa naglaskom na romanistiku.

Prikupljao je, po mjestima širom BiH, Prištini i Skoplju, te dokumentovao i naučno istraživao jezičke forme i romanse jevrejsko-španskog jezika. Bio je jedan od stubova sarajevskog progresivnog "Pregleda".

Bio je autoritativni oslonac lokalnim kongregacijskim časopisima "Jevrejski život" i "Jevrejski glas", kao i kulturno-prosvetnoj ustanovi "La Benevolencija". Sarađivao je sa prof. Himenes Kabaljerom, Ivom Andrićem, Isidorom Sekulić, Žakom Konfinom, Stanislavom Vinaverom, Jovanom Kršićem, Moric Levi i Laurom Papo Bohoretom.