Premijera / Sarajevofest - umjetnost i politika: Večeras predstava “Upotreba čovjeka”

05. 12. 2019. u 11:48:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

“Večerašnja premijera predstave “Upotreba čovjeka” spaja neke od najvećih umjetnika u našem regionu. Istoimeni roman je remek-djelo Aleksandra Tišme; Boris Liješević je vrhunski reditelj; Emina Elor i Draginja Voganjac su čarobne glumice, koje zajedno sa kolegama iz predstave, igraju priču u koja se događa u Novom Sadu ali izgleda kao da se događa u Sarajevu. Ovo je prva dramatizacija Tišminog velikog romana i ja jedva čekam da vidim ovu predstavu”, kaže Haris Pašović, uoči večerašnjeg nastavka programa na Sarajevofestu - umjetnost i politika.  

Svjetska premijera Koprodukcija: Novi Tvrdjava teata; Grad teatar Budva; Novosadsko pozorište i East West Centar Sarajevo Roman “Upotreba čovjeka,” remek-djelo Aleksandra Tišme prvi put kao pozorišni komad.

Sarajevofest - umjetnost i politika: Prijetnje ženama iz javnog prostora se šire

U sarajevskom Klubu 1, drugog dana Sarajevo festival Umjetnost i politika, održana je panel diskusija o javnom nasilju nad ženama. U interaktivnom razgovoru učesnica među kojima su bile političarka, advokatica, kolumnistuca, rediteljica i aktivistica sa publikom, zaključak je da se o ovoj društvenoj devijaciji, mora govoriti glasnije jer institucije ne rade svoj posao.

Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikad nije ni desio. Režirao ga je jedan od najsenzibilnijih reditelja na Balkanu, Boris Liješević. Igraju: Emina Elor, Draginja Voganjac, Dušan Vukašinović Uloge: Emina Elor, Jugoslav Krajnov, Predrag Marjanović, Draginja Voganjac, Aljoša Điđić, Danilo Milanović, Dušan Vukašinović, Muzika: Stefan Ćirić Scenografija: Željko Piškorić Dramaturgija i dramatizacija: Fedor Šili Autor romana: Aleksandar Tišma Režija: Boris Liješević.

“Upotreba čovjeka” je priča o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada, i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma, te ne preduzimaju ništa iako im sve govori da treba bježati i spašavati se. Sigurni su da razum uvijek na kraju nadvlada. Glavna junakinja je Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, koja iz gospodskog novosadskog života biva deportovana u Aušvic 1943. sa svojom porodicom ali i sa ostalim jevrejskim porodicama.

Vera jedina preživljava taj stravičan život i prizore, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti” bordelu gdje im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima produžavaju život i odlažu put u krematorijum. Pitanje je da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane? Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? A kako se ne boriti za život kada je to najjači čovjekov nagon? Kako mu objasniti da ne treba živjeti? Ratna psihologija koja stupa pretvara čovjeka u robu za upotrebu, materijal, za sprovođenje tuđih namjera. Nije li tada nagon za preživljavanje neprijatelj koji nas gura u propast? Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu? pitanje je centralno za rad na ovoj predstavi. Biće koje se prilagođava uslovima?

U miru je civilizovan građanin koji se bori za mirnodopske vrijednosti a isti taj u ratu postaje dio zloglasnog mehanizma koji sprovodeći naredbe gura u poniženje i smrt hiljade drugih. Da bi ga poslije rata opet zatekli u nekim mirnim porodičnim uslovima. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono sto vrijeme od njega traži. Diplomirao na Odsjeku za srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Diplomirao režiju na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu gdje danas vodi klasu glume. Trostruki stipendist Goethe instituta u Beogradu. Suradnik Zagrebačkoga glumačkog studija gdje se bavi Strazbergovom Metodom.

Prve godine profesionalne karijere obilježavaju suradnje sa srpskim dramskim autorima mlađe i srednje generacije iz kojih nastaju predstave: Beograd London (Fedor Šili), Dragi tata (Minja Bogavac), Zverinjak (Dušan Spasojević), Projekcija (Miloš Jakovljević). Potom svoj izraz traži kroz komade suvremenih regionalnih i europskih autora: ”Prisustvo” (David Harrower), ”Osvrni se u gnevu” (John Osborne), ”Osećaj brade” (Ksenija Dragunska), ”Bella figura” (Yasmina Reza), Pijani (Ivan Viripajev)…Snimanjem tematskih razgovora s anonimnim sugovornicima koji otkrivaju svoja autentična iskustva nastaju predstave: ”Čekaonica”, ”Plodni dani”, ”Povodom Galeba”, ”Očevi su grad(ili)”, ”Peti park”.

Rad na tekstu, odnosno dugotrajni rad s piscem na materijalu, posljednjih godina obilježava njegove procese i čini korijen i osnovu budućeg rada u probnoj dvorani i na pozornici. Tako nastaju predstave po komadima Igora Štiksa: ”Elijahova stolica”, ”Brašno u venama” Fedora Šilija: ”Čarobnjak”, ”Noćna straža”, Damira Karakaša. Njegov rad nagrađen je mnogim domaćim i regionalnim nagradama, među kojima su Sterijine nagrade, nagrade sarajevskog magazina Dani – Hrabri novi svet, Nagrada Mira Trailović, Ljubomir Muci Draškić, Bojan Stupica, Anđelko Štimac, Petar Kočić, Ardalion, Iskra kulture, nagrade za režiju festivala Barski ljetopis, Tvrađava teatar u Čortanovcima, Dani komedije u Jagodini, Nušićevi dani, te godišnje nagrade Ateljea 212, Srpskog narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

NEMA KOMENTARA