Hasija Borić radi na programu školovanja glumaca na principu inkluzije

Bosanskohercegovačka glumica i rediteljka, dobitnica najveće nagrade u BiH - za životno djelo, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Hasija Borić ovih dana vrijedno radi na novom projektu sa svojom Malom pozorišnom akademijom u prostorijama Franjevačkog međunarodnog centra u Sarajevu.

Kada je počinjala Malu pozorišnu akademiju - projekat inkluzije, u Sarajevu se željela izboriti za jedan teatar gdje bi se glumci školovali na principu inkluzije. Međutim, znala je da će to biti dug i mukotrpan put.

"Osnovala sam Malu pozorišnu akademiju čiji su rezultat dvije fantastične predstave Priča o bosanskom suncu bazirana na narodnoj poeziji naroda BiH i Medo Brundo i Kloka Anica koja je nastala prema motivima popularnog dječjeg štiva Medo Winnie zvani Pooh. Imala sam razumijevanje od mnogo dobrih ljudi u našem gradu. Direktorica Goethe instituta ustupala nam je svoj prostor skoro mjesec dana i grijala ga posebno za nas, a zahvaljujući dubokoj empatiji tadašnje v. d. direktorice Narodnog pozorišta Gordane Hrenovica, obje predstave ugledale su svjetlo dana na premijeri u Narodnom pozorištu.

Naravno, u obje predstave sam utkala znakovni govor. Sve one koji nisu bili na premijeri Bosanskog sunca, upućujem na tekst Nataše Gaon Grujić na portalu Radiosarajevo.ba, u kojem opisuje atmosferu predstave.

Predstava je snagom svog umjetničkog čina i humanizma podigla na noge više stotina premijernih gledalaca, ne znam koliko su trajale ovacije, ali sigurno je da ih dugo nije bilo u Sarajevu. Na premijeri Mede Brunde, kazali su mi iz propagande da je zabilježena rekordna posjeta. Mislim da je to za djecu, ali i nas bio ključni momenat kada smo vidjeli  da Sarajevo ima itekako publiku koja bi došla u ovakav teatar“, kaže za Radiosarajevo.ba istaknuta pozorišna umjetnica i predavačica kulture govora.

Kroz život je koristila samo ono pozitivno i dobro što je vidjela i naučila živeći i boraveći u Europi.

"U Berlinu, koje često posjećujem, ima mnogo pozorišta koje država finansira, a koja se i dodatno putem projekata izdržavaju. Međutim, ono što je najbitnije jeste to da država omogući elementarne stvari - od prostora i plaća za zaposlene koji se bave inkluzijom. To je veliki broj pozorišta u Berlinu. Na primjer, RambaZamba Theater zapošljava isključivo glumce s Down sindromom“, pojašnjava ova dramska umjetnica.

Smatra da je kao nositeljicu Šestoaprilske nagrade ona i obavezuje da za vrijeme radnog vijeka ostavi ovome gradu nešto što će biti trajno, što će biti novo, što je humano i lijepo, i na kraju, njen mali doprinos za ulazak u tekovine ljudskih prava i sloboda i svega onoga što Europa proklamira.

Radili su u Goethe-Institutu, Narodnom pozorištu u Sarajevu, u SARTR-u, čak i na Grbavici jer nemaju svoj prostor.

No, zahvaljujući Hasijinom bivšem studentu fra Nikici Vujici koji je ustupio fantastičnu teatarsku salu u prostorijama Franjevačkog međunarodnog centra u Sarajevu, uveliko rade na novom projektu.

"Tu su djeca s poteškoćama u razvoju koja zajedno vrijedno rade s ostalom djecom. Naprosto, to su djeca koja vole teatar i žele se školovati za teatar. Oni dolaze iz porodica od vrlo plemenitih ljudi koji su svoju djecu odgojili tako da i dijete s Down sindromom jednako vrijedno kao i njihovo. Oni su istrajali na Maloj akademiji  te od prvog dana djecu s poteškoćama u razvoju i invaliditetom primili kao sebi ravnopravnim“, priča naša sagovornica.

 Zagrljaj na početku svake probe

"Stvorila se jedna vrlo snažna i emotivna veza i to jedno jezgro koje traje od početka Male akademije. Iz svog četverogodišnjeg iskustva odgovorno tvrdim da su ova djeca postigla nevjerovatne rezultate. Osvajala su prva mjesta ne samo u Kantonu i Federaciji već i nagrade na Međunarodnim takmičenjima. Kroz ovu školu, osim što učite stvari za teatar (disanje, pokret, glumu, režiju), vi se učite tome da na svijetu ima drugačijih ljudi od vas i učite se da budete bolji ljudi. Ja sam u tom smislu zahvalna svim roditeljima koji su izvanredni ljudi“, iskrena je Borić. 

Kroz Malu pozorišnu akademiju prošlo je 35-ero djece, a trenutno broje deset te primaju i nove članove, a nova predstava na kojoj vrijedno rade posljednjih dana u prostorijama Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u Sarajevu jesu Stilske vježbe.

"Ove godine smo se bavili predstavom koja se zove Pjesnici i klinci gdje su djeca interpretirala stihove. Učili smo kako se govori stih najpoznatijih regionalnih pjesnika, a sada radimo predstavu koja se zove Stilske vježbe. To je zapravo sve ono što sam radila u čuvenoj monodrami s kojom sam imala ogroman uspjeh, a to je Majka Nuru počesto izruži - jedna narodna pjesma koja se komentira na stotine različitih načina. Moja verzija je jedno, a djeca sama rade svoje improvizacije na temu te pjesme. Znači, ja sam njima potpuno prepustila da kreiraju, pišu tekst i režiraju. Djeca koja se razvijaju u muzici će predstavu pratiti na instrumentima“, otkriva nam Borić istaknuvši kako je na pomolu novi hit Male akademije.

Na probama je zabavno, djeca su duhovita. Vesele se iako su, smatra Borić, preopterećena školskim sistemom. Dođu ponekad umorni, ali se brzo taj umor razbije jer se jako mnogo igra.

Hasija Borić s djecom godinama radi iz ljubavi i s pozorišnom stručnošću i kompetentnošću pedagoga, gdje u drugi plan stavlja i svoje profesionalne obaveze, monodrame, i sve ono čime se privatno kao glumica bavi.

 "Više od 20 godina se bavim pedagogijom na Franjevačkoj teologiji. Predavala sam glumu i scenski govor u Mostaru na akademiji, ali definitivno ono što mene najviše ispunjava je da izguram ovu akademiju za koju mislim da sam našla i adekvatan prostor, ali predstoji jedna teška borba - gdje naći novac kako bi se on renovirao i pretvorio u human prostor za ovakav projekt“, kazala je na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba glumica i rediteljica Hasija Borić, koja se bori da ovaj projekt opstane.