Ovogodišnji MESS u znaku razbijanja patrijarhalnih matrica i rodnih stereotipa

Od himne različitosti u predstavi MDLSX (SARTR, 04.10. u 20h) italijanske trupe MOTUS, preko intimne potrage za svrhom vlastitog postojanja u predstavi argentinske autorice Marine Otero Sjećati se trideset godina da bi se živjelo 65 minuta (SARTR, 02.10. u 20h), do potresnih autentičnih priča o djeci silovanih žena iz Ruande u predstavi Neželjena (Pozorište mladih, 05.10. u 18h), i ženske historije BiH u predstavi Harisa Pašovića, Otkrivanje žene (NPS, 05.10. u 20h) publika će imati priliku propitati vlastite stavove o ovim temama. 

MDLSX je eksplozija zvuka, psihodelična i usamljena himna slobodi postajanja, stapanju rodova, bivanju nečega što nadilazi granice tijela, boju kože, reproduktivne organe, nečega što ne podrazumijeva nametnutu ili stečenu nacionalnost i pripadnost nekoj Domovini. MDLSX nastoji da prevaziđe granice društvenih i umjetničkih kategorija. Silvia Calderoni na sceni pruža jednu od naimpresivnijih izvedbi u europskom teatru u posljednjih deset godina. New York Times je za nju napisao da mora da je satkana od žive, jer nijedno smrtno tijelo ne može proći takve transformacije. 

Marina Otero dolazi na MESS nakon festivala u Singapuru, Vroclavu, Buenos Airesu i Santiago de Čileu. Kritičari i kritičarke su njenu predstavu svrstali u ispovijedni teatar, karakterišući je kao izrazito usrećujuću. Okružena svojim drangulijama nagriženim zubom vremena, Marina Otero na sceni u lepršavoj izvedbi priziva životna sjećanja, i tako se upušta u stvaranje drame o svom životu, koja nema kraj sve dok je Marina živa. Rezultat toga je predstava Sjećati se trideset godina da bi se živjelo 65 minuta. Svačiji život je vrijedan inscenacije i svačija priča je bitna. 

Nakon premijere na festivalu u Avignonu, uz pomoć projekta Teatroskop Francuskog instituta na MESS dolazi autorica i koreografkinja Dorothée Munyaneza. Predstava se bavi stotinama hiljada silovanih žena za vrijeme genocida u Ruandi, nakon čega su rođena neželjena djeca koju su odbacile majke, porodice, društvo.

"Jako me zanima žensko tijelo, naročito u slučajevima zlostavljanja, kao i fizičkog i mentalnog nasilja za vrijeme rata. Ova predstava mogla je da ima korijene samo u mojoj zemlji, u iskustvima žrtava genocida. Brojke nisu precizne, ali između 100.000 i 250.000 žena je silovano za vrijeme masakra koji je trajao sto dana", o svojoj motivaciji da napravi predstavu Neželjene rekla je Dorothée Munyaneza. 

Jedna od najzapaženijih produkcija prošle sezone u BiH, koju je za program MESS-a selektirala Alja Predan je Otkrivanje žene, Narodnog pozorišta Sarajevo i East West Centra.  Tema predstave je arhetipski, socijalni i kulturološki značaj žena u Bosni i Hercegovini. Jasno je da se ovako tretirana tema ne ograničava samo na BiH. Ona nužno govori i o univerzalnim aspektima vezanim za temu žena. Teret mnogostruke društvene uloge; kreativnost; strahovi i izloženost nasilju; snaga i slabost; kontroverze; intelektualna dostignuća i banalnost; majčinstvo i osobnost neovisna od majčinstva - teme su ove predstave. Ova predstava se bavi i periodom snažne emancipacije žene u BiH. U završnici, fokus je na savremenom društvu u BiH. Pitanje je: da li smo "otkrili” žene ili postoji još mnogo toga da se sazna i uspostavi u društvu kad su u pitanju žene?