Ja mislim / Viktor Ivančić: Karadžić u Zagrebu

24. 03. 2019. u 12:04:00 Radiosarajevo.ba

Shares:24

Viktor Ivančić, legendarni splitski novinar, rođeni Sarajlija, jedan od osnivača i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik kultnog satiričko-političkog tjednika Feral Tribune, ključnog stuba borbe protiv nacionalizma i korumpiranih vlada na prostorima bivše Jugoslavije devedesetih, autor znamenite kolumne „Bilježnica Robija K“, napisao je autorski tekst za beogradski Peščenik u kojem se bavi presudom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću i odnosom Beograda i Zagreba prema tom događaju. Također se osvrće na aferu "Špijuni" i analizira reakcije službenog Zagreba i tamošnjih medija.

"Zagrebački Jutarnji list jučer je uz jedan tekst objavio intrigantan nadnaslov. On glasi: "SLUŽBENI BEOGRAD PREKINUO ŠUTNJU O PRESUDI KARADŽIĆU“.

Pod tim nadnaslovom objavljena je vijest o tome kako je premijerka Srbije Ana Brnabić dala izjavu u kojoj kaže da još uvijek neće ništa reći o presudi Radovanu Karadžiću", piše Ivančić, te dodaje:

"Gostujući u emisiji "Oko" RTS-a, navodi Jutarnji list, Brnabić je rekla kako "ne treba žuriti" s izjašnjavanjem o slučaju Karadžić, a zatim slijedi prikladno kroatizirani citat:

"Zanimljivo je kako su svi iz regije požurili davati nevjerojatne izjave. Trebamo pustiti da vidimo što će kazati svi ostali, a mi ćemo, naravno, reći svoje stajalište.“

Srbijanska premijerka je, prema istome izvještaju, dodala i sud kako su neodgovorni političari iz regije „požurili kazati što misle“, a da pritom nisu vodili računa o tome „kako će se njihova stajališta reflektirati na uzajamne odnose sa Srbijom“.

Sadržaj debilnoga javnog nastupa Ane Brnabić, priznajem, neusporedivo mi je manje izazovan od poetike kojom se Jutarnji list služi u opremanju svojih članaka.

Jer zaista u filigranska tabloidna postignuća spada manevar kojim ćeš pod spomenutim nadnaslovom – „SLUŽBENI BEOGRAD PREKINUO ŠUTNJU O PRESUDI KARADŽIĆU“ – servirati vijest da je šutnja prekinuta kako bi se reklo da se neće govoriti, tj. da je „službeni Beograd“ napokon progovorio kazavši da će nastaviti šutjeti.

Najjednostavnije bi bilo zaključiti kako se cijenjeno uredništvo, nakon cjelodnevnoga mukotrpnog rintanja, odalo zajebanciji, no iskustvo nas uči da s takvim ocjenama, što bi rekla A.B., „ne treba žuriti“: sasvim je vjerojatno i da je ironija nehotična, naime da je uvaženo uredništvo uopće ne prepoznaje, odnosno da je ta vrsta kreativnosti u tretmanu „informativnog sadržaja“ rezervirana isključivo za čitaoce.

Naposljetku: zar ne bi bilo bijedno prepuštati se zajebanciji samo kada se ona prakticira na tuđi račun? ".

Nadalje, Ivančić se osvrnuo i na aferu "Špijuni" koja proteklih sedmica potresa odnose BiH i Hrvatske. Evo, šta o tome bilježi:

"Ima već neko vrijeme kako je portal Žurnal.info objavio seriju tekstova potkrijepljenih osobnim svjedočanstvima o tome kako su hrvatski obavještajci, u namjeri da potvrde tezu Kolinde Grabar Kitarović o Bosni i Hercegovini kao rasadištu muslimanskih radikala, sudjelovali u vrbovanju selefija, tražeći od nekih od njih i da transportiraju oružje. Priču je potvrdio Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, a kao jedan od aktera operacije naveden je Ivan Bandić, hrvatski konzul u Tuzli.

Hrvatski državni vrh s indignacijom je odbacio optužbe. Premijer Andrej Plenković ih je nazvao kreativnom manipulacijom i kompletnom besmislicom. Predsjednica KGK odbila je komentirati sumanute i podle insinuacije. Vodeći mediji kratko su otpisali aferu kao naivnu izmišljotinu, pripremljenu pacerskom suradnjom novinara i obavještajnog podzemlja u susjednoj zemlji.

Potom je uslijedio muk. Premda su se na portalu Žurnal.info nizala svjedočenja ljudi koji tvrde da su ih hrvatski obavještajci vrbovali prijeteći da će, ukoliko ne pristanu na suradnju, biti prognani iz Hrvatske, što se većini njih i dogodilo, hrvatska medijska i politička scena uzvratila je složnom i gromkom šutnjom, čvrsto riješena da aferu – ili „aferu“ – metodom potpune ignorancije sasiječe u korijenu", ističe ugledni autor.

Dobro, dodaje Ivančić, kada su u igri slične obavještajne i kontraobavještajne gadosti zaista nema toga neutralnog uma koji će biti u stanju iz promatračke pozicije sa stopostotnom sigurnošću procijeniti tko kome podmeće i tko koga diskreditira… No onda je Senad Avdić u Slobodnoj Bosni objavio jedno pisamce oko čije autentičnosti ne može biti dileme, jer je faksimil istoga priložen uz tekst.

"Riječ je o „Potvrdi“ što je 10. kolovoza 1993. potpisuje stanoviti Zvonko Vidović, vojno-policijski časnik ratne paradržave Herceg Bosne, a kojom se „potvrđuje da je Osman Kovačić, sin Salke, rođ. 1939. g., bio u pritvoru u SVIZ-u Heliodrom, pa je kao pripadnik stranke MDS pušten 22. 07. 1993. g., na temelju zapovijedi i odobrenja pom. nač. SIS-a gdina Ivana Bandića“.

Isti dakle gdin Ivan Bandić, koji danas obnaša dužnost konzula Republike Hrvatske u Tuzli i kojeg sustižu optužbe da je sudjelovao u vrbovanju selefija radi diskreditiranja Bosne i Hercegovine, prije četvrt stoljeća je kao pom. nač. SIS-a odlučivao o tome tko će biti pušten, a tko zadržan u logoru Heliodrom kod Mostara.

Bilo je razumno očekivati da će se hrvatska medijska scena (a možda i ona politička) iznova razbuditi, jer objava tako uznemirujućeg dokumenta, k tome bez sumnje autentičnog, povlači cijeli niz neugodnih pitanja.

Na primjer: Što radi čovjek koji je otvarao i zatvarao vrata logora na mjestu hrvatskog konzula u Tuzli?

Ili: Što radi čovjek koji je otvarao i zatvarao vrata logora na mjestu hrvatskog konzula u Tuzli?

Ili: Što radi čovjek koji je otvarao i zatvarao vrata logora na mjestu hrvatskog konzula u Tuzli?

Ali ništa. Tišina.

Kompletan tekst s Peščanika pročitajte OVDJE.

NEMA KOMENTARA