Priča o Indexima: Nisi 'hip' ako nemaš Dragana S. Stefanovića na omotu

Jedna od najpoznatijih Jugoslovenskih grupa Indexi, osim po progresivnoj muzici, ostala je zapamćena kao brend i simbol Sarajeva. U dogovoru s autorom, u prvim danima januara portal Radiosarajevo.ba  objavljuje feljton o Indexima uz originalne fotografije i snimke legendarnog benda.

• Priča o Indexima 4: Uloga ton majstora i selotejpa u nastanku legendarnih hitova
• Priča o Indexima 3: Kako su Indexi snimili svoju prvu pjesmu
• Priča o Indexima 2: Sloga i njene igranke
• Ismet Nuno Arnautalić: Moja priča o Indexima 

Piše: Ismet Nuno Arnautalić, jedan od osnivača Indexa

U Sarajevu se šezdesetih godina pojavio mladi autor, dizajner sa svježim idejama. Svi solisti i grupe željeli su da im omot ploče uradi Dragan S. Stefanović, pa su tako i nastali poznati omoti ploča Indexa, Bijelog dugmeta, COD-a, Ambasadora, Zdravka Čolića i mnogih drugih.  Ako niste imali rad Dragana S. Stefanovića na omotu ploče onda niste bili dovoljno "hip", a i šanse da zabriljirate su vam tada bile znatno umanjene.

Ne znam kako sam 1968. godine uspio da Dragana nagovorim da na jednom zidu u mom stanu naslika mural “Indexi”. Bio je to zahtjevan zadatak za njega, koji on iz nekog razloga, više se ne sjećam kojeg, nije uspio završiti. Mural je i tako nedovršen izgledao fantastično. Nažalost, taj zid je prilikom adaptacije stana srušen, ali ostala je fotografija sjajnih portreta Mire, Nune, Bode, Fadila i Davora.

U vrijeme dok je svirao u grupi “Lutalice” Bodo je, prvi u gradu, nabavio Fender Stratocaster gitaru. Bila je to gitara sa kliznim prekidačem koji ima tri fiksne pozicije, a mogla se aktivirati samo jedna od tri moguće kombinacije. Svaki magnet daje specifičnu boju zvuka.

Neko od nas je došao na ideju da ugradimo dodatni prekidač, koji bi nam omogućio da na tri osnovne kombinacije dodamo još dvije i tako dobijemo dodatne boje tona gitare. U to vrijeme Fender nije pravio gitare sa 5 pozicija. To je bila naša revoluciona ideja koje nismo bili ni svjesni. Trebalo je još samo ubijediti Bodu da tu ugradnju napravimo na njegovoj gitari. Pristao je i operaciju na njegovom Stratocasteru obavili smo u podrumskoj prostoriji KUD “Sloga”, gdje smo inače i vježbali. Sjećam se, da je neko ušao u sobu usred ugradnje tog prekidača i zamalo se nije onesvijestio kada je vidio mene kako bušim Stratocaster-a.

Moja prva, prava gitara je bila njemački Hefner. Nažalost, kod mene se nije dugo zadržala. Na jednoj probi mi je ispala i donji dio tijela joj je napukao. Preko rupe sam zalijepio flaster. Iako je i dalje dobro radila, nije mi više bila draga pa sam odlučio da je prodam.

Nastavlja se...