Za svu našu djecu / Pravda za Davida: Uz nas bi bili Meša, Andrić, Srđan Aleksić...

07. 08. 2018. u 16:45:00 Radiosarajevo.ba

Shares:289

Profesor dr. Đorđe Vuković sa Fakulteta političkih nauka u Banja Luci jedan je od mnogih koji su podržali građansku inicijativu "Pravda za Davida".

Tekst profesora Đorđa Vukovića pročitan je 7.7.2018. na Trgu Krajine (Davidovom trgu) u Banja Luci pred više hiljada građana, a u nastavku ga prenosimo na portalu Radiosarajevo.ba

"Više od 100 dana nije vam dovoljno da otkrijete šta se desilo jednom dječaku, Davidu, u martovskoj noći, u mrklom mraku, u lavirintu izbrisanih tragova, podmetnutih i sakrivenih dokaza, misterioznoj i jezivoj tišini... Ali, više od 100 dana vi niste sposobni ili ne želite da vidite šta se dešava sa njegovim ocem Davorom, majkom Suzanom, sa 12 veličanstvenih, sa grupom Pravda za Davida, sa svima nama koji stojimo s njima i uz njih!

Ne vidite, ne čujete, ne razumijete, ne osjećate? A mi smo tu... pred vama, na Trgu, svakodnevno, pod suncem i kišom, svjetlom, kamerama, na dohvat ruke, na brisanom prostoru, bez maski, glasni i jasni. Vidite li nas? Čujete li nas?

Ne naređuju NAMA nikakve strane službe, ambasade, opozicija, tajkuni...Scenario NAM nisu pisali Kisindžer, Šarp, Soroš, bloger ovaj ili onaj ... Ne dobijamo MI uputstva od moćnika sa vrha i dna, od raznih analitičara, spletkaroša, teoretičara zavjera i haosa, majstora laži, stručnjaka za besmislice... Ne biramo MI riječi, taktike, strategije ...

Govorimo spontano, iskreno, iz srca ... ali, ako baš želite da znate, jeste, držimo se ideja, vrijednosti, moralnih opomena i zavjeta onih koji bi danas i ovdje bili s nama i uz nas: Petra Kočića, Branka Ćopića, Ive Andrića, Meše Selimovića... Bili bi, kao što znate, ovdje s nama i Mladen Stojanović, i Milan Tepić i Srđan Aleksić... i sva ona elita kojoj su prije više od 100 godina sudili na Banjalučkom veleizdajničkom procesu jer su od tuđinca tražili istinu i pravdu za svoj narod. Bili bi s nama i svi slavni preci čija imena nose naše ulice, škole, trgovi... Bio bi među nama i jedan dječak, David, tu uz svoje roditelje, vršnjake, sugrađane, uz dobre i čestite ljude... Bila je ovde i sva ona nevina, unesrećena, prokocana, izgubljena djeca u čije ime i mi sada stojimo ovdje!

Ono što ne čujete i ne razumijete od zastrašujuće ćutnje vaših akademika, senatora, "velikodostojnika", podobnih intelektualaca, honorarnih dušebrižnika, "korisnih idiota", elite blama i srama... ponovićemo vam sami, još jednom:

Ne motivišu i ne mobilišu nas izbori, vlast, moć, novac, fotelje .... već istina i pravda, samopoštovanje, dostojanstvo, prkos, a - ako baš želite da znate - i strah, tuga, nevjerica, očajanje, glad i žeđ za životom u kojem vladaju zakoni, red, poštenje, izvjesnost!

Naše svetinje su – djeca! Sva djeca! Njihovo bezbjedno djetinjstvo, sloboda da odrastaju, igraju se, uče, rade, stvaraju, žive! Da ostanu ovdje! 

Zato je naš jedini scenario - budućnost dostojna čoveka ... i predaka i potomaka ... Istina i pravda, ljubav koji pokreće, rasanjuje, stvara, oslobađa! Koja čoveka okreće ka čovjeku, a ne protiv njega! 
Naše oružje nisu pesnice, ni kamenice, ni uvrede, ni parole, već goloruka, ali svemoćna vjera, nada, suze, obrazi – ono najskuplje i najvrednije što ljudi imaju!

Kada Davor kaže “Mi i vi ne možemo živjeti zajedno”, istina je da mi, iako smo jedni pored drugih, ni ne živimo zajedno! Nikada i nismo! Između nas je ogromna razvalina, nepremostiva granica... onolika baš kakvu je opisao Meša Selimović: "Koliko je od zemlje do neba toliko od nečovjeka do čovjeka!"
Gledajte čovjeka! Vidite li Davora? Pobjednika! Pobijedio je laž o svom djetetu; pobijedio je nesposobnost nedodirljivih i nedodirljivost nesposobnih; pobijedio je ravnodušnost u ljudima; pobijedio je i bijes, očaj, samopožrtvovanje u sebi! Pobijedio je naoružan ljubavlju prema sinu, prema svoj djeci, prema svima nama ... ali i našom ljubavlju, saosjećajnošću, istrajnošću, dostojanstvom! 
To je ta revolucija koje treba da se plašite! To su svetinje protiv kojih je svo zlo ovog svijeta jalovo i nemoćno! 

Tekstovi u rubrici Ja mislim odražavaju stav autora, ali ne nužno i redakcije Radiosarajevo.ba 

NEMA KOMENTARA